Bleomycin PLIVA
bleomicin
UPUTSTVO ZA LEK
Proizvođač:
Adresa:
Podnosilac zahteva: TEVA Serbia d.o.o.
Adresa: Makenzijeva 24, Beograd, Srbija
INN: bleomicin
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno
dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Šta je lek Bleomycin PLIVA i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Bleomycin PLIVA
Kako se upotrebljava lek Bleomycin PLIVA
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Bleomycin PLIVA
Dodatne informacije
Lek Bleomycin PLIVA pripada grupi lekova koja se zovu antibiotski citostatici (lekovi protiv karcinoma - raka).
Bleomycin PLIVA zaustavlja proces deobe ćelija i razvoj ćelija karcinoma koje se dele i na taj način sprečava širenje kancerogenog procesa. Međutim, zdrave ćelije su manje osetljive na bleomicin od ćelija raka. Te zdrave ćelije će zato preživeti, dok se ćelije raka uništavaju.
određeni oblici karcinoma glave i vrata, spoljnih genitalija i grlića materice
pojedini oblici karcinoma limfnih čvorova (kao štoje Hočkonova bolest i ne-Hočkinova bolest)
karcinom testisa
sakupljanje tečnosti u plućima do koje je dolazi zbog karcinoma.
Bleomicin se skoro uvek koristi u kombinaciji sa drugim lekovima protiv raka i/ili u kombinaciji sa zračenjem.
-ako ste alergični (preosetljivi) na bleomicin
ako imate specifične reakcije povezane sa bleomicinom (reakcije idiosinkrazije)
ako imate akutnu infekciju pluća ili veoma smanjenu funkciju pluća
ako su se kod vas ispoljila neka neželjena dejstva na plućima koja su (možda) izazvana primenom bleomicinom
ako imate određenu naslednu bolest kod koje se javljaju problemi sa koordinacijom (kao što je hod
kao kod pijanog čoveka) i brzi ritmički pokreti oka koji obuhvataju proširenje kapilara i pojačanu osetljivost na respiratorne infekcije (bolest pod nazivoma: ataksija telangiektazija)
ako dojite bebu (pogledajte i odeljak “ Trudnoća i dojenje”)
ako ste starija osoba
ako vaša jetra ili vaši bubrezi više ne funkcionišu dobro
ako imate ili ste imali neko oboljenje pluća
ako ste podvrgnuti zračenju pluća pre terapije bleomicinom, ili ako ste na terapiji zračenjem tokom lečenja bleomicinom
-ako vam se daje kiseonik. U tom slučaju obavestite vašeg lekara da koristite bleomicin.
Gore navedene grupe pacijenata su osetljivije na štetna dejstva bleomicina na plućima. Lekar će vas verovatno mnogo češće pregledati i rendgenski snimiti vaša pluća. Dok ste na terapiji lekom
Bleomycin PLIVA trebalo bi redovno da se kontroliše funkcija vaših pluća kako bi se pratilo potencijalno štetno dejstvo bleomicina na vaša pluća.
Ako kašljete i/ili vas muči kratak dah, to može da ukazuje na štetna dejstva bleomicina na pluća. U tom slučaju obavestite vašeg lekara što pre moguće.
Bezbednost i efikasnost kod dece nisu ispitivani.
Pažnja: Sledeće primedbe se takođe mogu odnositi na nedavnu primenu lekova ili njihovu primenu u bliskoj budućnosti.
Lekovi koji se pominju u ovom odeljku mogu vam biti poznati pod drugim imenom, često pod zaštićenim imenima . U ovom odeljku se pominje samo ime aktivnog sastojka ili grupe aktivnih sastojaka, a ne zaštićena imena! Stoga je važno da pažljivo, na pakovanju ili u uputstvu za pacijenta, pročitate koje aktivne sastojke sadrži lek koji koristite.
Interakcija znači da lekovi koji se zajedno koriste mogu međusobno uticati na dejstvo, i/ili na pojavu neželjenih dejstava. Interakcija se može pojaviti kod istovremene upotrebe bleomicina i:
karmustina, mitomicina C, ciklofosfamida (lekova koji se koriste za lečenje određenih oblika raka) i metotreksata (leka koji se koristi za lečenje određenih oblika karcinoma, reumatizma i teških kožnih bolesti); postoji povećani rizik od štetnog dejstva na pluća;
cisplatina (leka koji služi za lečenje karcinoma) i drugih lekova koji oštećuju bubrege; postoji
povećani rizik od neželjenih dejstava bleomicina
vinka-alkaloida (grupa lekova koji se koriste za lečenje određenih oblika karcinoma, na primer vinkristin , vinblastin); poremećaji krvotoka se mogu javiti u ekstremitetima ( prsti na rukama, prsti na nogama, nos). U vrlo teškim slučajevima ti delovi mogu da odumru ( nekroza).
žive vakcine; mogu se javiti ozbiljne i fatalne infekcije.
digoksin (lek koji se koristi za lečenje kardioloških poremećaja), postoji rizik od smanjenog dejstva digoksina.
fenitoina (lek koji se koristi za lečenje epilepsije); postoji rizik smanjenog dejstva fenitoina
Zračenje; rizik od neželjenih dejstava na pluća i/ili kožu se povećava.
Kiseonika: postoji veći rizik od pojave plućne toksičnosti kada tokom narkoze dobijate kiseonik.
Molimo vas recite svom lekaru ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzimali bilo koji drugi lek, , uključujući i lekove koji sen nabavljaju bez recepta.
Primenu leka Bleomycin PLIVA tokom trudnoće treba izbegavati, posebno tokom prvog tromesečja. Nema dovoljno informacija o primeni ovog leka tokom humane trudnoće, kako bi se odredila moguća toksičnost. U testovima na životinjamaje pokazano da je ovaj lek štetan! Tokom, kao i posle 3 meseca primene bleomicina i muškarci i žene treba da preduzmu kontraceptivne mere, kako bi se sprečila trudnoća.
Ako do trudnoće ipak dođe tokom terapije bleomicinom, preporučuje se odlazak u genetsko savetovalište.
Muškarci koji žele da postanu očevi u budućnosti, pre nego što započnu terapiju bleomicinom treba da potraže savet u vezi sa zamrzavanja njihove sperme.
Ovaj lek ne treba da koristite kada dojite bebu.
Pitajte svog lekara ili farmaceuta za savet pre nego što počnete da koristite bilo koji lek.
Nije primenjivo.
Bočicu sa lekom Bleomycin PLIVA uvek treba da koristite tačno na onaj način kako vam je rekao lekar. Ukoliko niste sigurni, proverite to sa svojm lekarom ili farmaceutom.
Ako primetite da je dejstvo leka Bleomycin PLIVA suviše jako ili suviše slabo, konsultujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom
Uobičajena doza je
Ukupna doza zavisi od vrste raka , godina starosti, bubrežne funkcije i kombinacije sa drugim lekovima protiv karcinoma. Prema gore navedenom, doza može da bude jedna ili dve injekcije nedeljno. Vaš lekar će odrediti dozu leka Bleomycin PLIVA, dužinu terapije i broj terapija. Ovo može varirati od pacijenta do pacijenta.
Postoji rizik od ozbiljnih reakcija preosteljivosti, posebno kod pacijenata obolelih od limfoma , koje se mogu javiti neposredno, ili neko vreme posle primene leka. Stoga će vam vaš lekar dati probnu dozu leka i posmatrati vas tokom 4 sata pre započinjanja terapije bleomicinom prvi put.
Način primene:
Vaš lekar će primenjivati lek bleomicin u vene ili u arterije, kroz kožu u deo koja okružuje pluća (intrapleuralno) ili u mišiće injekcijom ili kao infuziju.
Simptomi koji mogu da se jave ako ste uzeli više leka Bleomycin PLIVA nego što je trebalo su: smanjeni krvni pritisak, povišena temperatura, ubrzai srčani otkucaji i šok. Ako sumnjate da je došlo do predoziranja treba odmah da upozorite svog lekara.
Primenu leka treba odmmah prekinuti.
Ako ste propustili neku injekciju, molimo vas obratite se svom lekaru koji vas leči, kako bi ste razgovarali o načinu kako i da li da nadoknadite zaboraljenu injekciju.
Ako bez saveta lekara sami naglo prestanete da uzimate lek Bleomycin PLIVA, simptomi koje ste imali pre početka korišćenja terapije mogu ponovo da se razviju.
Ako imate bilo kakvih pitanja o upotrebi ovog leka, molimo vas da se obratite svom lekaru ili farmaceutu.
Kao i svi drugi lekovi, tako i lek Bleomycin PLIVA, može dovesti do pojave neželjenih dejstava, mada se ona ne javljaju kod svakoga.
Učestalost neželjenih dejstava se može kategorizoviati na sledeći način:
Veoma česta (javljaju se kod više od 1 na 10 pacijenata)
Česta (javljaju se kod više od 1 na 100 pacijenata, ali kod manje od 1 na 10 pacijenata ) Povremena (javljaju se kod više od 1 na 1000 pacijenata, ali kod manje od 1 na 100 pacijenata) Retka (javljaju se kod više od 1 na 10.000 pacijenata, ali kod manje od 1 na 1000 pacijenata) Vrlo retka neželjena dejstva (javljaju se kod manje od 1 na 10.000 pacijenata
Nije poznato (učestalost se ne može odrediti na osnovu rapoloživih podataka).
Između ostalih, mogu se javiti i sledeća neželjena dejstva:
Veoma retko
Odumiranje tkiva na prstima (gangrena)
Nije poznato
Tumorski bol
Krv
Povremene
Promene u krvi se mogu primetiti preko neočekivanog krvarenja i/ili pojave modrica (blaga supresija kostne srži, smanjenje krvnih pločica-trombopenija). Ove pojave nestaju nakon završetka terapije. Retke
Teško oboljenje bubrega i krvi (takozvani hemolitičko uremički sindrom)
Imuni sistem
Česta
Teške reakcije preosetljivosti/specifične reakcije koje su u vezi sa bleomicinom ( reakcije idiosinkrazije). Ove reakcije se mogu da se jave odmah ili posle odloženog perioda od nekoliko sati nakon prve ili druge doze.
Nervni sistem
Retke
Nedovoljno snabdevanje mazga krvlju
Nije poznata
Moguć je osećaj golicanja, svraba ili trnjenja bez razloga (paraestezija), anormalno povećanje osetljivosti na čulne stimulanse (hiperestezija), zapaljenje malih i srednjih aterija u mozgu (cerebralne arterije).
Srce
Retko
Srčani napad (infarkt miokarada), oboljenje krvnih sudova u srcu, zapaljenje membrane koja okružuje pluća (pleura) i memrane u obliku kese koja okružuje srce (perikard).
Krvni sudovi
Retko
Oštećenje krvnih sudova, na primer u srcu ili mozgu, hipotenzija.
Nije poznata
Nizak krvni pritisak, zapaljenje krvnih sudova (tromboflebitis), začepljenje krvnih sudova, smanjen dotoka krvi u prste na rukama, prste na nogama, vrh nosa (Rejnodov fenomen)
Respiratorni sistem
Vrlo često
Plućna toksičnost, fibroza pluča, zapaljenje pluća(intersticijalna pneumonija). Kod oko 10% pacijenata dolazi do razvoja pneumonije. Ovo može da dovede do trajnog oštećenja pluća i može biti fatalno.
Konsultujte se sa svojim lekarom što je pre ako patite od kašlja i/ili kratkod daha (takođe videti odeljak: ”Kod uzimanja leka bleomicin obratite posebnu pažnju na“).
Gastrointestinalni sistem
Vrlo često
Zapaljenje ili ulceracija mukoznih membrana (oštećenje sluzokože, mukozitis), zapaljenje mukoznih membrana usta (stomatitis), ulceracija u crevima, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, gubitak telesne težine.
Zapaljenje ili ulceracija sluzokože se može pogoršati kombinacijom sa zračenjem ili trugim lekovima koji imaju štetno dejstvo na sluzokožu.
Zapaljenje sluzukože usta je retko ozbiljna i obično nestaje nakon završetka terapije.
Koža
Vrlo često
Lokalizovana tamna koža (hiperpigmentacija), svrab, zadebljala i tvrda koža (hiperkekratoza), crvenilo kože, osip kože, strije, plikovi, promena/diskoloracija noktiju, osetljivost i oticanje vrhova prstiju, otok kože, gubitak kose, skelrodermija. Večina neželjenih događaja (zadebljala i tvrda koža
(hiperkekratoza), crvenilo kože, osip na koži, strije, plikovi, promena/diskoloracija noktiju, osetljivost i oticanje vrhova prstiju, otok kože, gubitak kose) je retko ozbiljna i oni obično nestaju po završetku terapije.
Mišići i kosti
Nije poznato
Bol u mišićima i udovima.
Polni organi
Tokom i neposredno posle hemioterapije bleomicinom mogu se javiti abnormalne ćelije sperme
(aneuploidni spermatozoidi).
Često
Povišena temperatura (2 do 6 sati nakon prve injekcije), bol u području tumora, bol na mestu injekcije, akutne reakcije sa povišenom temperaturom i kardiorespiratornim kolapsom.
Retko
Zableženi su smrtni ishodi povezani sa primenom bleomicina uprostor koji okružuje pluća (intrapleuralna primena) .
Kod primene doza koje su veće od preporučenih, zabeležene su akutne reakcije sa povišenom temperaturom i ozbiljna neželjena dejstva vezana za srce i disanje.
Ako bilo koje od navdenih neželjenih dejstava postane ozbiljno ili ukoliko primetite neko neželjeno dejsvo koje nije navedeno u ovom upustvu, molimo vas recite to svom lekaru ili farmaceutu.
Čuvati van domašaja i vidokruga dece.
Nemojte koristiti lek Bleomycin PLIVA posle datuma isteka roka upotrebe koji je naveden na kartonskom pakovanju i na bočici nakon oznake EXP ili “Važi do”.
Datum isteka roka upotrebe se odnosi na zadnji dan u navedenom mesecu.
Čuvati lek dalje od domašaja i vidokruga dece. Pre otvaranja:
Čuvajte lek u frižideru na temperaturi 2 do 8°C.
Posle rekonsitucije /razblaženja , rastvor se mora odmah primeniti. Ako to nije moguće , onda se rastvor u bočici mora čuvati maksimalno 10 dana u frižideru ( na temperaturi od 2 do 8°C) ili makismlano 24 sata na sobnoj temperaturi ( 15 do 25°C).
Nemojte koristiti lek Bleomycin PLIVA ako primetite vidljive znake propadanja proizvoda ili bočice, kao što je, na primer, promena u boji, oštećenje bočice, zatvarača ili poklopca.
Lekove ne treba uklanjati putem otpadnih voda, niti otpadom iz domaćinstva. Pitajte vašeg farmaceuta na koji način da uklonite lekova koji vam nisu više potrebni. Ove mere će pomoći u zaštiti čovekove okoline.
Aktivna supstanca ovog leka je bleomicin ( u obliku bleomicin sulfata).
Jedna bočica od 10ml sadrži 15.000 IJ (EP)=15U (USP) bleomicina ( u obliku bleomicin sulfata) 1 ml rekonstituisanog rastvora sadrži 1.500 d0 2.000 IJ(injekcionih jedinica) bleomicina.
Nema drugih sastojaka.
Izgled praška: kolač bele do žućkasto-bele boje. Izgled rastvora: bistar rastvor.
Lek Bleomycin PLIVA je prašak za rastvor za injekciju u staklenoj injekcionoj bočici od 10ml.
Pakovanje: 1 bočica
Prilaz baruna Filipovića 25, Zagreb, Hrvatska
Swensweg 5
Postbus 552
2003 RN Haarlem, Holandija
Štampano Uputstvo za pacijenta u konkretnom pakovanju leka morajasno daoznači onogproizvođača kojije odgovoran za puštanje u promet upravo te serije leka o kojoj se radi , tj. da navede samo tog proizvođača, a ostale da izostavi.
Teva Serbia d.o.o. Makenzijeva 24, Beograd
Jul, 2013.
Lek se može primenjivati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
515-01-4740-11-002 od 20.08.2013.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sledeće informacije su namenjene isključivo zdravstvenim stručnjacima:
Bleomicin se skoro uvek primenjuje u kombinaciji sa drugim citostaticima i/ili zračenjem. Bleomicin je indikovan za lečenje :
karcinoma skvamoznih ćelija glave i vrata, spoljnih genitalija i cerviksa uterusa
Hočkinovog limfoma
ne-Hočkinovog limfoma kod odraslih srednjeg i visokog maligniteta
karcinoma testisa ( ne-seminoma i seminoma)
za intrapleuralnu terapiju malignih pleuralnih izliva
Upozorenje: Doze su za sve terapijske indikacije date u IJ, a ne u mg. U nekim bolničkim protokolima može da bude navedena primena u miligramima, a ne u jedinicama (J ili IJ). Ova vrednost u miligramima se odnosi na aktivnost po miligramu, a ne na miligram suve materije, obzirom da su to različite vrednosti.
Naša preporuka je da se ignoriše doziranje u miligramima i da se koristi doziranje u internacionalnim jedinicama (IJ) kako je opisanu u SmPC-u za relevantne terapijske indikacije. Molimo vas obratite pažnju da 1 mg suve materije odgovara dozi odpribližno 1500 – 2000 IJ (takođe videti Odeljak 2). Ipak, odlučno preporučujemo da senekoristi ova konverzija obzirom da ona može da dovede do predoziranja zbog razlike u aktivnosti/mg i mg suve materije. Ovaj lek zato treba prepisivati samo u internacionalnim jedinicama (IJ)
Bleomicin treba primenjivati isključivo pod strogim nadzorom lekara koji je specijalizovan za primenu onkoloških lekova, najbolje u bolnici koja ima iskustva u takvim terapijama.
Bleomicin se može davati intravenski, intramuskularno, intrapleuralno, intraperitonealno, supkutano ili intrarterijski. Ponekad može da bude indikovana lokalna injekcija direktno u tumor.
Doza i intervali između injekcija zavise od indikacije, načina primena, starosti i stanja pacijenta. Preporučuje se da se doza prilagodi prema telesnoj površini pacijenta.
Karcinom skvamoznih ćelija
Intramuskularna ili intrvenska injekcija bleomicina 10-15 x 103IJ/m2 , jednom ili dva puta nedeljno.
Lečenje se može nastaviti tokom narednih nedelja ili, što je češće, u intervalima od 3-4 nedelje, sve do ukupne kumulativne doze od 400 x 103IJ.
Intravenska infuzija bleomicina u dozi od 10-15 x 103IJ/m2 na dan, u trajanju od 6 -24 sata, tokom
4 do 7 uzastopnih dana, na svake 3 do 4 nedelje. Pojava stomatitisa je najbolji indikator da se odredi individualna podnošljivost maksimalne doze kod svakog pacijenta .
Karcinom testisa
Intramuskularna ili intravenska injekcija 10-15 x 103IJ/m2 , jednom ili dva puta nedeljno. Lečenje se može nastaviti tokom narednih nedelja, ili što je češće, u intervalima od 3-4 nedelje, sve do ukupne kumulativne doze od 400 x 103IJ.
Intravenska infuzija 10-15 x 103IJ/m2 na dan u trajanju od 6 - 24 sata, tokom 5 do 6 uzastopnih dana, na svake 3 do 4 nedelje. Pojava stomatitisa je najbolji indikator da se odredi individualna podnošljivost maksimalne doze kod svakog pacijenta .
Maligini limfomi (Hočkinov i ne-Hočkinov)
-Kada se bleomicin koristi kao jedini lek, preporučena doza iznosi 5-15 x 103IJ ,jednom do dva puta nedeljno, do ukupne doze od 225 x 103IJ.
Zbog povećanog rizika od anafilaktičke reakcije kod pacijenata obolelih od limfoma, lečenje bi trebalo započeti nižim dozama (na primer 2 x 103IJ).
Ako se akutne reakcija ne jave tokom 4 sata obsercacije pacijenta, primenu leka treba nastaviti prema
uobičajenom režimu doziranja.
Intrapleuralna terapija maligne pleuralne efuzije
Monoterapija bleomicinom u vidu pojedinačne doze do 60 x 103IJ. Više podataka se može naći u dostupnoj literaturi.
Posle drenaže pleuralne šupljine, 60 x 103IJ bleomicina rastvorenog u 100 ml fiziološkog sonog
rastvora se daje infuzijom kroz drenažnu iglu ili kanilu.Posle primene leka drenažna igla ili kanila se uklanja. Ako je potrebno, primena se može ponoviti.
Približno 45% bleomicina će se resorbovati; to treba uzeti u obzir kod ukupne doze (površina tela, funkcija bubrega, funkcija pluća).
Kombinovana terapija
Podaci o terapijskim režimima koji se primenjuju kod specifičnih indikacija mogu se naći u dostupnoj literaturi.
Prilagođavanje doze može da bude potrebno kada se bleomicin koristi u kombinovanoj terapiji. Ukoliko se bleomicin koristi u kombinaciji sa radioterapijom, povećava se rizik od oštećenja
sluzokože. Iz tog razloga može da bude potrebno smanjenje doze.
Bleomicin se često koristi kao jedna od komponenata u okviru multiplih hemioterapijskih režima (na primer, karcinom skvamoznih ćelija, karcinom testisa, limfom).
Mukoznu toksičnost bleomicina bi trebalo uzeti u obzir pri izboru i doziranju lekova sa sličnom
toksičnošću kada se oni koriste u kombinovanim režimima.
Stariji pacijenti
Rizik od plućne toksičnosti udružene sa bleomicinom je veći kod starijih pacijenata. Neki stariji pacijenti mogu da ispolje povećanu osetljivost na bleomicin. Starije pacijente treba pažljivo pratiti i doze treba prilagoditi kada je to potrebno.
Deca
Sve dok veći broj informacija ne bude dostupan, bleomicina treba koristiti kod dece samo u izuzetnim slučajevima i to u specijalizovanim centrima. Doza treba da se bazira na preporučenoj dozi za odrasle i treba da se prilagodi prema površini tela i telesnoj težini.
Redukovana renalna funkcija.
Kod oslabljene renalne funkcije, posebno sa klirensom kreatinina < 35 ml-min., eliminacija bleomicina je odložena. Međutim, smernice za specifično prilagođavanje doza kod ovih pacijenata ne postoje, ali se predlaže sledeće:
Pacijenti sa umerenom renalnom insuficijencijom (GFR 10 do 50 ml/minut) treba da dobiju 75% uobičajene doze koja se daje u preporučenim doznim intervalima, dok pacijenti sa teškom renalnom insuficijencijom (GFR manja od 10 ml/min) treba da dobiju 50% od uobičajene doze u preporučenim intervalima.
Podešavanje doze nije neophodno kod pacijenata sa GFR većom od 50 ml/minut.
Način primene
Intramuskularna i supkutana injekcija: rastvorite potrebnu dozu u maksimalno 5 ml odgovarajućeg rastvarača, kao što je 0.9% rastvor natrijum hlorida. Ukoliko se pojavi bol na mestu injekcije, lokalni anestetik (1% rastvor lidokaina) se može dodati u rastvor pogodan za injekcije.
Intravenska primena: rastvorite potrebnu dozu u 5-1000 ml 0.9% rastvora natrijum hlorida i polako ubrizgajte ili dodajte u infuziju koja je u toku.
Intraarterijska primena: koristi se spora infuzija sa fiziološkim sonim rastvorom. Intrapleuralna injekcija: rastvorite 60 x 103IJ u 100 ml 0.9% rastvora natrijum hlorida. Lokalne/intratumorske injekcije: bleomicin se rastvara u 0.9% rastvoru natrijum hlorida do
koncentracija od 1 do 3 x 103IJ/ml rastvora.
Bleomicin je kontraindikovan kod sledećih pacijenata:
koji su preosetljivi na bleomicin
sa idiosinkrazijom na bleomicin
sa akutnom infekcijom pluća ili teško smanjenom funkcijom pluća
sa pulmonalnom toksičnošću koja je povezana sa bleomicinom ili sa smanjenom funkcijom pluća koja može da ukazuje na plućnu toksičnost
sa naslednim oboljenjem ataksija telangiektazija
žena koje doje
Pacijenti koji dobijaju bleomicin moraju se pažljivo i često pratiti tokom i posle terapije. Bleomicin treba koristiti ekstremno oprezno kod pacijenata sa značajno oslabljenim funkcijom bubrega (videti odeljak Doziranje) ili oštećenom funkcijom pluća.
Kod pacijenata koji su na terapiji bleomicinom potrebno je obavljati redovna ispitivanja funkcije pluća, kao i rentgensko snimanje toraksa. Sva ova ispitivanja treba obaviti u periodu do 8 nedelja nakon završetka terapije. Kod istovremenog zračenja toraksa, ispitivanje toraksa ili rentgensko snimanje toraksa trebalo bi obavljati češće, ako je to ikako moguće. Ispitivanje funkcije pluća, posebno merenje difuzije ugljen monoksida i vitalnog kapaciteta, često omogućava rano dijagnostikovanje moguće plućne toksičnosti.
Ukoliko dođe do pojave neobjašnjivog kašlja, dispneje, bazalnih krepitacija ili se na rentgenskom snimku toraksa pojavi difuzna retikularna slika, svaka od ovih pojava zasebno može da predstavlja razlog za momentalni prekid primene leka, sve dok se toksičnost izazvana bleomicinom ne isključi kao mogući uzrok. Preporučuje se primena antibiotika, ako je potrebno, kao i kortikosteroida (na primer: 100 mg hidrokortizona intramuskularno u obliku natrijum sukcinata dnevno, u trajanju od 5 dana, zatim 10 mg prednizolona, 2 puta dnevno).
Ako je do oštećenja pluća došlo zbog bleomicina, ovaj lek ne bi trebalo više primenjivati (videti odeljak Kontraindikacije)
Pulmonalna toksičnost se javlja kod 10% lečenih pacijenata. Kod približno 1% pacijenata, nespecifična pneumonija izazvana bleomicinom progredira do fibroze pluća i smrti.
Iako je jasno da se toksičnost bleomicina povećava sa kumulativnom dozom od 400 J (225J/m2), ona takođe može da se javi i kod značajno niže doze, posebno kod starijih pacijenata, pacijenata sa smanjenom funkcijom jetre ili bubrega, kod pacijenata koji već imaju plućne probleme, koji su predhodno bili izloženi zračenju pluća i kod pacijenata koji primaju kiseonik. U ovim slučajevima postoji faktor rizika za plućnu toksičnost.
Testove za ispitivanje funkcije pluća sa 100% kiseonikom, ne bi trebalo koristiti kod pacijenata koji
su lečeni bleomicinom. Preporučuju se testovi funkcije pluća sa 21% kiseonikom.
Obzirom na dejstvo bleomicina na tkivo pluća, pacijenti koji su dobijali ovaj lek izloženi su povećanom riziku od razvoja pulmonalne toksičnosti kada se kiseonik daje tokom hirurške intervencije. Poznato je da dugotrajno izlaganje veoma visokim koncentracijama kiseonika dovodi do oštećenja pluća, ali posle primene bleomicina oštećenje može da javi pri koncentracijama kiseonika koje su niže od onih koje se obično smatraju bezbednim. Predložene preventivne mere su:
tokom operacije i postoperativno održavati FiO2 u koncentracijama koje su približne onim u sobnom vazduhu (25%) (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija i Neželjena dejstva).
pažljivo pratiti nadoknadu tečnosti, više se fokusirajući na primenu koloidnih rastvora nego kristaloidnih.
Bleomicin treba koristiti izuzetno oprezno kod pacijenata sa karcinomom pluća pošto je kod ovih pacijenata povećana incidenca plućne toksičnosti.
Osetljivost na bleomicin se povećava kod starijih ljudi.
Pošto se se 2/3 primenjene doze bleomicina izlučuje u nepromenjenom obliku urinom, na brzinu ekskrecije u u visokom stepenu utiče renalna funkcija.
Koncentracije leka u plazmi se drastično povećavaju kada se uobičajene doze daju pacijentima sa poremećajima renalne funkcije.
Bezbednost i efikasnost bleomicina kod pedijatrijskih pacijenata nisu ustanovljeni (videti odeljak Doziranje)
Ekstravazacija obično ne zahteva specifične mere predostrožnosti. Ukoliko postoji sumnja (koncentrisani rastvor ili sklerotično tkivo), treba sprovesti perfuziju fiziološkim rastvorom.
Ovaj lek ne treba davati pacijentkinjama koje su u drugom stanjui ženama koje doje.
Testovi na životinjama su pokazali da bleomicin, kao i većina citostatika, može imati teratogene i mutagene karakteristike. Zato bi pacijenti i muškog i ženskog pola trebalo da preduzimaju adekvatne kontraceptivne mere u trajanju do tri meseca nakon prekida terapije (videti odeljak Fertilnost, trudnoća i dojenje).
Plućna toksičnost bleomicina je, kako izgleda, povezana sa dozom i izrazito se povećava kada ukupna doza prelazi 400 x 103IJ. Doze koje prelaze 400 x 103IJ treba opreznije primenjivati.
Digoksin: Zabeleženi su slučajevi redukovanog dejstva digoksina usled smanjene oralne bioraspoloživosti kada se kombinuje sa bleomicinom.
Fenitoin i fosfopentoin: Zabeleženi su slučajevi smanjenih nivoa fenitoina u plazmi kada se on kombinuje sa bleomicinom. Kod ove kombinacije postoji rizik od pogoršanja konvulzija pošto citotoksični lek smanjenjuje digestivnu resorpcije fenitoina,ili rizik od pojačanja toksičnosti ili gubitka efikasnosti citotoksičnog leka zbog povećanog hepatičkog metabolizma fenitoinom.
Istovremena primena fenitoina i bleomicina se ne preporučuje.
Vinka-alkaloidi: Kod pacijenata sa karcinomom testisa koji se leče kombinacijom bleomicina i vinka –
alkaloida, opisan je sindrom koji podseća na Raynaud-ov fenomen: ishemija perifernih delova tela, koja može dovesti do nekroze (prsti na rukama, prsti na nogama, nos).
Žive vakcine: Vakcinacija živim vakcinama, kao što je vakcina protiv žute groznice, dovodi do teških i fatalnih infekcija kada se primenjuje u kombinaciji sa imunosupresivnim hemoterapeuticima. Ovaj rizik se povećava kod osoba kod kojih već postoji imunosupresija zbog njihove osnovne bolesti. U takvim slučajevima treba koristiti inaktiviranu vakcinu (poliomijelitis)
Ova kombinacija se ne sme koristiti.
Nefrotoksične supstance, kao što je, na primer cisplatina :oštećenje bubrega koje je izazvano cisplatinom može dovesti do smanjenog klirensa bleomicina. Povećana pulmonalna toksičnost, u nekim slučajevima fatalna, zabeležena je kod pacijenata koji su primali bleomicin i cisplatinu.
Kiseonik: Primena kiseonika tokom anestezije može dovesti do fibroze pluća. Pacijenti koji su lečeni bleomicinom izloženi su većem riziku od pulmonalne toksičnosti kada se tokom operacije primenjuje čist kiseonik. Preporučuje se smanjenje koncentracije kiseonika tokom operacije i postoperativno (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Neželjena dejstva).
Zračenje: istovremeno zračenje može da poveća rizik od pojave pulmonalne i dermatološke toksičnosti.
Prethodna ili tekuća radioterapija toraksa je važan faktor koji može povećati incidencu i težinu plućne
toksičnosti.
Povećani rizik od pulmonalne toksičnosti opisan je kod istovremene primene drugih agenasa koji dovode do plućne toksičnosti, npr. karmustina, mitomicina C, ciklofosfamida i metotreksata.
Ciklosporin, takrolimus: Prekomerna imunosupresija sa mogućim rizikom od limfoproliferacije.
Trudnoća
Nema dovoljno dokumentovanih raspoloživih podataka o primeni bleomicina kod trudnica. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnosti (videti odeljak 5.3). Na osnovu rezultata studija na životinjama i farmakološke efikasnosti ovog leka, postoji potencijalni rizik od embriotoksičnosti i anomalija fetusa. Bleomicin prolazi kroz placentu. Iz tog razloga bleomicin ne treba koristiti tokom trudnoće, posebno u prvom trimestru, osim ukoliko to nije apsolutno neophodno.
Ukoliko do trudnoće dođe tokom tretmana, pacijentkinju treba obavestiti o rizicima za nerođeno dete i treba je pažljivo pratiti.
Žene sa reproduktivnim potencijalom/kontracepcija kod muškaraca i žena
Pacijenti oba pola treba da koriste odgovarajuće mere kontracepcije do tri meseca nakon prekida terapije.
Treba razmotriti mogućnost genetskog savetovanja. Genetsko savetovanje se takođe preporučuje kod
pacijenata koji žele da imaju decu posle terapije.
Treba potražiti savet o konzervaciji sperme pre tretmana zbog mogućeg ireverzibilnog steriliteta usled terapije bleomicinom.
Dojenje
Nije poznato da li se bleomicin ili njegovi metaboliti izlučuju u majčino mleko. Zbog mogućeg, veoma štetnog dejstva na novorođenče, dojenje je tokom terapije bleomicinom kontraindikovano.
Fertilnost
Terapija bleomicinom može da izazove ireverzibilni sterilitet.
Neka neželjena dejstva, kao što su mučnina, povraćanje i zamor, mogu indirektno uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rukovanje mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
Kao i većina citostatika i bleomicin može da izazove kako akutna, tako i odložena neželjena toksična dejstva.
Akutni simptomi: anoreksija, umor, mučnina i povišena temperatura.
U donjoj tabeli su navedeni neželjeni događaji prema klasama organskih sistema MedDRA (MedDRA SOCs)
Klasa organskih sistema MedDRA | Veoma >1/10 | česta | Česta > 1/100 do /10 | Povremena > 1/1000 1/100 | do | Retka ≥ 1/10 000 do < 1/1000 | Veoma retka < 1/10 000 | Nepoznata učestalost Ne može se proceniti na osnovu raspoloživih podataka |
Infekcije i infestacije | Periferna gangrena (vrhovi prstiju) | |||||||
Neoplazme, benigne, maligne i nespecifikova ne (uključujući ciste i polipe) | Tumorski bol |
Poremećaji krvi i limfnog sistema | Blaga supresija kostne srži, trombopenija # | Hemolitički uremički sindrom | ||||
Poremećaji imunog sistema | Preosetljivost #, uključujući anafilaksu, anafilaktičke reakcije, idiosinkrazija | |||||
Poremećaji nervnog sistema | Insuficijencija cerebralne cirkulacije | Parestezija i hiperestezija, cerebralni arteritis | ||||
Kardiološki poremećaji | Infarkt miokarda, koronarna arterijska bolest. pleuroperikardi tis | |||||
Vaskularni poremećaji | Vaskularna oštećenja, npr. srčana ili cerebralna, hipotenzija*** ** # | Hipotenzivne epizode*, arterijska hipotenzija**, lokalni tromboflebitis* *, venska okluzija**, Rejnodov fenomen | ||||
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | Pulmonalna toksičnost#, fibroza pluća#, intersticijalna pneumonija# | |||||
Gastrointestin alni poremećaji | lezije sluzokože, zapaljenje sluzokože (mukozitis, stomatitis)#, intestinalne ulceracije#, mučnina#, povraćanje#, gubitak apetita#, gubitak telesne |
težine# | ||||||
Poremećaji kože i potkožnog tkiva | oboljenje kože#: hiperpigmenta cija#, pruritus#, hiperkeratoza#, eritem#, egzantem#, strije#, plikovi#, promena/disko loracija noktiju#, osetljivost i otok vrhova prstiju#, otok kože#, alopecija#, skleroderma | |||||
Poremećaji mišićnokoštan og i vezivnog tkiva | Bol u mišićima, bol u ekstremitetima | |||||
Poremećaji reproduktivn og sistema i dojki | Aneuploidni spermatozoidi* ** | |||||
Opšti poremećaji i stanja na mestu injekcije | Hiperpireksija #, bol na mestu injekcije****, bol u oblasti tumora****, akutne reakcije sa hiperpireksijo m i kardiorespirato rnim kolapsom# | Smrtni slučajevi povezani sa lekom *****## |
* Kod pacijenata sa Hočkinovom bolešću koji su lečeni visokom početnim dozama
** Posle intravenske primene
*** Tokom i neposredno posle hemioterapije
**** Posle intravenske ili intravaskularne primene
***** Posle intrakavitarne primene
# Videti opis odabranih neželjenih dejstava
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Može da se javi blaga trombopenija, koja brzo nestaje posle završetka terapije.Ovo je rezultat povećane primene trombocita i ne može se pripisati njihovom smanjenom formiranju.
Poremećaji imunog sistema
Teška preosetljivost/ reakcije idiosinkrazije, slične kliničkoj anafilaksi, zabeležene su kod približno 1% pacijenata, primarno kod pacijenata sa limfomom.
Anafilaktičke reakcije mogu da budu momentalne ili odložene nekoliko sati, obično se javljaju posle prve ili druge dozei mogu da budu fatalne. Simptomi su hipotenzija, mentalne konfuzija, povišene temperatura, jeza, otežano disanje. Terapija je simptomatska i uključuje povećanje volumena, presorne lekove, antihistaminike i kortikosteroide.
Respiratorni , torokalni i medijastinalni poremećaji
Najteže neželjeno dejstvo je intersticijalna pneumonija, koja se može javiti tokom ili u retkim slučajevima, nakon završetka terapije bleomicinom. Intersticijalna pneumonija se javlja kod približno 10% pacijenata kojiprimaju bleomicin. U veoma retkim slučajevima, pneumonija izazvana bleomicinom može dovesti do fibroze pluća i uzrok je smrti kod oko 1% pacijenata koji su dobijali bleomicin.
Rizik od pulmonalne toksičnosti se povećava sa kumulativnim dozama. Pulmonalna toksičnost se može
javiti i sa veoma niskim kumulativnim dozama kod starijih pacijenata, pacijenata koji su podvrgnuti zračenju grudnog koša i koji dobijaju kiseonik.
Ukazano je da su pacijenti koji su preoperativno primali bleomicin, bili izloženi većem riziku od razvoja pulmonalne toksičnosti. Smanjenje primenjenih koncentracija kiseonika tokom i posle operacije se preporučuje, kada se koristi procenat kiseonika viši od 21% (videti Odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija). U plućima se javljaju vaskularne promene koje delimično utiču na elastičnost zida krvnih sudova. Ukoliko dođe do pojave neobjašnjivog kašlja, dispneje, bazalnih krepitacija ili se na rentgenskom snimku toraksa pojavi difuzna retikularna slika, bilo koji od ovih simptoma je razlog da se prekine primena bleomicina, sve dok se kao uzrok ne isključi toksičnost izazvana bleomicinom. Radiografski, bleomicinom izazvan pneumonitis dovodi do nehomogenih zasenčenja, obično u donjim plućnim poljima. Najčešće promene u testovima plućne funkcije su smanjenje ukupnog volumena pluća i smanjenje vitalnog kapaciteta. Nema specifične terapije za plućnu toksičnost povezanu sa bleomicinom. U nekim slučajevima su opisana povoljna dejstva primene kortikosteroida.
Gastrointestinalni poremećaji
Kod većine pacijenata (do 50 % pacijenata) koji su primili kompletnu terapiju bleomicinom, razvilo se
oštećenje mukoznih membrana ili kože (videti pododeljak Poremećaji kože i potkožnog tkiva u Odeljku Neželjena dejstva). Ulceracija mukoznih membrana može biti potencirana ukoliko se bleomicin kombinuje sa zračenjem ili sa drugim lekovima koji su toksični za mukozne membrane. Gastointestinalna neželjena dejstva, kao što su: mučnina, povraćanje, gubitak apetita, gubitak telesne težine i zapaljenje mukoznih membrana (mukozitis, stomatitis) primarno se javljaju kod visokih doza. Mogu se primeniti antiemetici . Stomatitis je retko ozbiljne prirode i obično nestaje po završetku terapije.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Kod većine pacijenata (do 50 % pacijenata) koji su primili kompletnu terapiju bleomicinom razvilo se oštećenje kože ili mukoznih membrana (videti pododeljak: Gastrointestinalni poremećaji u odeljku Neželjena dejstva).Ova neželjena dejstva se obično javljaju u drugoj ili trećoj nedelji terapije i obično su reverzibilna, ali ne uvek.
Končasta pigmentacija je oblik lokalizovane hiperpigmentacije kože koja se javlja kod 8% do 38% pacijenata koji su dobijali bleomicin. Ove lezije su povezane sa dozom i otkrivaju se u vidu linearne hiperpigmentacije, uključujući i pruritus. Zadebljanja, hiperkeratoza, crvenilo, osetljivost i oticanje vrhova prstiju, eritem i egzantem, prvenstveno na rukama i stopalima, strije, plikovi, promene/diskoloracija noktiju, otok na mestima osetljivim na pritisak, kao što su laktovi i gubitak kose, retko su ozbiljne prirode i obično nestaju po završetku terapije bleomicinom.
Kod pacijenata koji su primali bleomicin takođe je zabeležena sklerodermija.
Opšti poremećaji i poremećaji na mestu primene.
Groznica se može pojaviti 2 do 6 sati posle prve injekcije (videti pododeljak “Poremećaji imunog
sistema” u Odeljku Neželjena dejstva). Ukoliko povišena temperatura neprekidno traje, neophodno je koristiti lekove za snižavanje temperature. Učestalost javljanja povišene temperature se smanjuje narednim injekcijama.
Posle intravenske ili intrakavitalne primene može da se javi bol na mestu injekcije ili u području tumora.
Ukoliko se bleomicin koristi kao deo multiplog hemioterapijskog doznog režima , toksičnost bleomicina treba imati u vidu pri izboru i doziranju drugih citostatika sa sličnom toksičnošću. Ako se primenjuju i drugi citostatici, može da bude potrebna modifikacija i promena doze.
Akutne reakcije sa hiperpireksijom i kardiorespiratornim kolapsom, zabeležene su posle intravenskih injekcija u dozama koje su bile veće od preporučenih.
Hipotenzija, hiperpireksija i smrtni slučajevi povezani sa lekom, retko su beleženi nakon intrakavitalne primene bleomicina.
Simptomi
Akutne reakcije posle primene prekomerne doze uključuju hipotenziju, povišenu temperaturu, ubrzan puls i opšte simptome šoka.
Tretman
Terapija je simptomatska i uključuje tačno praćenje funkcije pluća i hematoloških parametara. Specifični antidot ne postoji.
Kod respiratornih komplikacija, pacijenta treba lečiti kortikosteroidima i antibioticima širokog spektra. Plućne reakcije na predoziranje (fibroza) uglavnom nisu reverzibilne, osim ako se dijagnostikuju u ranom stadijumu. Bleomicin se ne može eliminisati dijalizom.
Nije primenljivo.
Rastvore bleomicina ne treba mešati sa rastvorima koji sadrže esencijalne amino kiseline, riboflavin, askorbinsku kiselinu, deksametazon, teofilin (aminofilin), furosemid, karindacilin, cefalotin natrijum, terbutalin, hidrokortizon, karbenicilin, nafilin, benzilpenicilin, cefazolin, metotreksat i mitomicin, zbog hemijskih, farmaceutskim ili fizičkih inkompatibilnosti.
Supstance sulfhidrilnog tipa (npr. glutation) poništavaju dejstvo bleomicina.
Pošto bleomicin formira helacione agense sa dvovalentnim i trovalentnim katjonima, ne treba ga mešati sa rastvorima koji sadrže takve jone (posebno bakar).
Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima, osim onih koji su navedeni u odeljku Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka.
3 godine.
Sledeća stabilnost ovog leka je dokazana u 0.9% rastvoru natrijum hlorida za injekcije.
Posle rekonstitucije u bočici u koncentracijama od 15,000 – 1,500 IJ/ml (EP) = 15 - 1.5 J /mL (USP), hemijska i fizička stabilnost je dokazana tokom perioda od 24 sata na sobnoj temperature (15-25°C), ili tokom perioda od 10 dana u frižideru (2-8 °C).
Posle razblaženja u kesama za infuziju u koncentracijama od 75 - 15 IJ/ml (EP) = 0.075 - 0.015 J/mL (USP), hemijska i fizička stabilnost je dokazana tokom 24 sata na sobnoj temperaturi (15-25°C).
Sa mikrobiološke tačke gledišta, ovaj lek treba odmah primeniti. Ukoliko se lek ne primeni odmah, za
vreme čuvanja do primene i uslove pre primene, biće odgovoran korisnik.i Vreme čuvanja ne treba da bude duže od 24 sata na temperaturi od 2-8°C, osim ukoliko rekonstitucija/razblaživanje nije sprovedena u kontrolisanim i validiranimaseptičnim uslovima.
Pre otvaranja
Čuvati u frižideru (na temperaturi od 2 do 8 °C)
Za uslove čuvanja rekonstituisanog i rastvorenog leka pogledajte odeljak Rok upotrebe. Priroda i sadržaj kontaktne ambalaže
Bočica od 10 ml od bezbojnog stakla tipa I, zatvorene zatvaračima od brombutil gume i pokrivena
aluminijumskom kapom. Veličina pakovanja: 1 bočica.
Za jednokratnu primenu. Neupotrebljeni deo leka treba uništiti.
Intravenska injekcija
Rastvorite sadržaj bočice u 5 do 10 ml 0.9% rastvora natrijum hlorida.
Intravenska infuzija
Rastvorite sadržaj bočice u 200 do 1000 ml 0.9% rastvora natrijum hlorida.
Intramuskularna i supkutana injekcija
Rastvorite sadržaj bočice u 1-5 ml 0.9% rastvora natrijum hlorida. Ako se javi bol na mestu injekcije, lokalni anestetik se može dodati u rastvor pogodan za injekcije.
Intrarterijska primena
Primenjuje se spora infuzija sa 0.9% rastvorom natrijum hlorida.
Intrpleuralna primena
60 x 103 IJ bleomicina treba rastvoriti u 100 ml 0.9% rastvora natrijum hlorida
Lokalne/intratumorske injekcije
Bleomicin se rastvara u 0.9% rastvoru natrijum hlorida do koncentracije od 1-3 x 103 IJ/ml.
Bezbedno rukovanje
Potrebno je pridržavati se uobičajenih mera predostrožnosti za pripremu i primenu citostatika. Što se tiče postupaka i informacija koje se odnose na bezbednost, treba se pridržavati smernica koje se odnose na bezbedno rukovanje antineoplastičnim lekovima a to su: o ovom leku mora da vodi računa osoblje koje je posebno obučeno za to. Trudne žene moraju biti upozorene da ne rukuju citotoksičnim lekovima. Priprema leka se mora vršiti u aseptičnim uslovima. To se mora obavljati u prostoru koja je posebno namenjena za to. Zabranjeno je pušenje, konzumiranje hrane ili pića u ovomprostoru. Zaštitne mere uključujuupotrebu rukavica, maski, zaštitnih naočara i zaštitne odeće. Preporučuje se upotreba ormarića sa laminarnim protokom vazduha (LAF) . Tokom primene ovog leka, treba nositi rukavice. U postupku odlaganja leka mora se uzeti u obzir citotoksična priroda ove supstance. Direktan kontakt sa kožom, očima i mukoznim membranama se mora sprečiti. Ukoliko dođe do direktnog kontakta, mesto treba odmah temeljno oprati vodom. Za čišćenje kože može se koristiti sapun.
Sa telesnim ekskretima i povraćenim sadržajem se mora pažljivo postupati
Sav neupotrebljeni lek i otpadni materijal treba ukloniti i uništiti u skladu sa lokalnim zahtevima.