Takrolimus Sandoz
takrolimus
UPUTSTVO ZA LEK
Pakovanje: blister, 3 x10 kapsula, tvrdih
Pakovanje: blister, 3 x10 kapsula, tvrdih
Pakovanje: blister, 6 x10 kapsula, tvrdih
Pakovanje: blister, 3 x10 kapsula, tvrdih
Proizvođač: LEK FARMACEVTSKA DRUŽBA D.D.
Adresa: Verovškova 57, Ljubljana, Slovenija
Podnosilac zahteva: Sandoz Pharmaceuticals. d.d. Predstavništvo
Adresa: Kneginje Zorke 2, Beograd, Srbija
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta
Šta je lek Takrolimus Sandoz i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Takrolimus Sandoz
Kako se upotrebljava lek Takrolimus Sandoz
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Takrolimus Sandoz
Dodatne informacije
Lek Takrolimus Sandoz spada u grupu imunosupresivnih lekova. Nakon transplantacije organa Vaš organizam
će pokušati da odbaci novi organ. Ovaj lek se primenjuje kako bi se kontrolisao imuni odgovor koji onemogućava prihvatanje transplantiranog organa.
Takrolimus se često koristi istovremeno sa drugim lekovima koji smanjuju imunološki odgovor.
Takođe, lek Takrolimus Sandoz Vam može biti propisan za lečenje odbacivanja transplantirane jetre, bubrega, srca ili drugog organa, ili ako prethodna terapija nije mogla da kontroliše imuni odgovor Vašeg organizma posle transplantacije.
- ako ste alergični na takrolimus ili bilo koju pomoćnu supstancu lek
- ako ste alergični na makrolidne antibiotike (npr. eritromicin, klaritromicin, josamicin)
- Lek Takrocel ćete morati da uzimate svakog dana sve dok bude neophodna imunosupresija kako bi se sprečilo odbacivanje organa. Veoma je važno da idete na redovne lekarske preglede.
Tokom uzimanja ovog leka Vaš lekar će s vremena na vreme možda želeti da sprovede brojne analize (uključujući analize krvi, mokraće, funkcije srca, vizuelne i neurološke testove). Ovo je normalna procedura koja će Vašem lekaru pomoći da odluči o tome koja je doza leka najprikladnija za Vas.
Molimo Vas da izbegavate uzimanje bilo kojih biljnih preparata, npr. preparati od kantariona ili bilo koji drugi biljni preparat koji može uticati na efikasnost i dozu leka Takrolimus Sandoz koju morate da uzimate. Ako imate nekih nedoumica molimo Vas da se obratite svom lekaru pre uzimanja bilo kog biljnog preparata.
Ako imate problema sa jetrom ili ste imali oboljenje koje je moglo da utiče na funkciju Vaše jetre, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara, s obzirom da to može uticati na dozu leka koju je potrebno da uzimate.
Ako imate proliv duže od jednog dana, molimo Vas da obavestite lekara, s obzirom da će možda biti neophodno da se prilagodi doza leka koju uzimate.
Ograničite izlaganje sunčevim zracima ili UV zračenju tokom uzimanja leka Takrolimus Sandoz tako što ćete nositi zaštitnu odeću i nanositi kreme sa visokim zaštitnim faktorom. Ovo je važno zbog mogućeg rizika od malignih promena na koži usled imunosupresivne terapije.
Ako je potrebno da se vakcinišete, molimo Vas da prethodno o tome obavestite svog lekara. Vaš lekar će Vas posavetovati šta bi bilo najbolje da uradite.
Kažite svom lekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta.
Takrolimus Sandoz se ne sme uzimati sa ciklosporinom.
Drugi lekovi mogu uticati na nivo leka Takrolimus Sandoz u krvi, kao što i lek Takrolimus Sandoz može uticati na nivo drugih lekova u krvi, što može zahtevati povećanje ili smanjenje doze ovog leka.
Posebno je važno da kažete lekaru ako uzimate ili ste do nedavno uzimali neke od sledećih lekova:
lekovi protiv gljivičnih infekcija i antibiotici (posebno tzv. makrolidni antibiotici koji se koriste za lečenje infekcija (npr. ketokonazol, flukonazol, itrakonazol, vorikonazol, klotrimazol, eritromicin, klaritromicin, josamicin i rifampicin
inhibitori HIV proteaze, npr. ritonavir
omeprazol ili lansoprazol (lekovi za lečenje čira na želucu)
hormonska terapija sa etinilestradiolom (npr. oralne kontraceptivne pilule) ili danazol
lekovi za visok krvni pritisak ili za srčane probleme kao što su nifedipin, nikardipin, diltiazem i verapamil
lekovi poznati kao "statini" koji se koriste za lečenje povišenog holesterola i triglicerida u krvi
antiepileptike- fenitoin i fenobarbiton
kortikosteroide- prednizolon i metilprednizolon
nefazodon (antidepresiv)
preparate koji sadrže kantarion.
Obavestite lekara ako uzimate ili je potrebno da uzimate ibuprofen, amfotericin B, ili antivirusne lekove (npr.aciklovir). Ako se ovi lekovi primenjuju istovremeno sa takrolimusom može doći do pogoršanja bubrežnih tegoba ili problema sa nervnim sistemom.
Takođe, potrebno je da Vaš lekar zna ako istovremeno da lekom Takrolimus Sandoz uzimate suplemente kalijuma ili lekove koji štede kalijum (amilorid, triamteren ili spironolakton), neke lekove protiv bolova (nesteridni antiinflamatorni lekovi kao što je ibuprofen), antikoagulanse ili oralne antidijabetike (lekovi u terapiji šećerne bolesti).
Ako je potrebno da se vakcinišete, molimo Vas da o tome prethodno obavestite svog lekara.
Uopšte, lek Takrolimus Sandoz treba da uzmete na prazan stomak ili najmanje 1 sat pre ili 2 do 3 sata posle obroka. Dok uzimate lek Takrolimus Sandoz izbegavajte uzimanje grejpfruta ili soka od grejpfruta.
Pre nego što počnete da uzimate neki lek, posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom
Odmah obavestite Vašeg lekara ako ste trudni ili planirate trudnoću.
Nemojte uzimate lek Takrolimus Sandoz ako dojite zato što se ovaj lek izlučuje u majčino mleko.
Ako posle uzimanja leka Takrolimus Sandoz osećate ošamućenost ili pospanost, ili imate problema sa vidom nemojte upravljati motornim vozilom ili rukovati mašinama. Ovi efekti su najčešće prijavljeni kada se lek Takrolimus Sandoz uzima zajedno sa alkoholom.
Ovaj lek sadrži laktozu. U slučaju netolerancije na neke od šećera, obratite se Vašem lekaru pre upotrebe ovog leka.
Lek Takrolimus Sandoz uzimajte uvek tačno onako kako vam je objasnio Vaš lekar. Ako niste sasvim sigurni proverite sa svojim lekarom ili farmaceutom.
Za oralnu upotrebu.
Lek je namenjen za odrasle i decu
Veoma je važno da uzimate isti preparat takrolimusa svaki put kada dobijete recept za lek, osim ako se lekar transplantolog ne složi da promeni preparat takrolimusa koji uzimate. Ovaj lek treba uzimati dva puta dnevno. Ako je izgled leka drugačiji nego obično, ili ako se uputstva o doziranju promene što pre se posavetujte sa lekarom ili farmaceutom kako bi bili sigurni da uzimate pravi lek.
Početnu dozu radi sprečavanja odbacivanja transplantiranog organa će odrediti Vaš lekar prema Vašoj telesnoj težini. Početne doze odmah posle transplantacije se uglavnom kreću u opsegu od
0.075- 0.3 mg/kg/dan, u zavisnosti od toga koji je organ transplantiran.
Vaša doza zavisi od Vašeg opšteg stanja i od toga koje druge imunosupresivne lekove koristite. Neophodno je da Vaš lekar vrši redovne kontrole krvi da bi se odredila prava doza i da bi se doza prilagođavala s vremena na vreme. Vaš lekar će najverovatnije smanjiti dozu leka Takrolimus Sandoz kada se Vaše stanje bude
stabilizovalo. Vaš lekar će Vam tačno reći koliko kapsula i kada treba da uzimate lek.
Lek Takrolimus Sandoz se uzima oralno dva puta dnevno, obično ujutro i uveče. Lek treba da uzmete na prazan stomak ili najmanje 1 sat pre ili 2 do 3 sata posle obroka Progutajte celu kapsulu sa čašom vodom. Dok uzimate lek Takrolimus Sandoz izbegavajte konzumiranje grejpfruta ili soka od grejpfruta. Nemojte gutati desikant koji se nalazi u omotu.
Ako ste slučajno uzeli više leka nego što bi trebalo ili ako je neko drugi slučajno uzeo Vaš lek, odmah posetite Vašeg lekara ili idite do najbliže bolnice.
Ne uzimajte duplu dozu da bi nadoknadili preskočenu dozu.
Lek nastavite da uzimate u vreme predviđeno za narednu dozu, kako Vam je lekar propisao.
Prekid lečenja lekom Takrolimus Sandoz može povećati rizik od odbacivanja organa. Nemojte prekidati lečenje ovim lekom osim ako Vam to ne kaže Vaš lekar.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Lek Takrolimus Sandoz, kao i drugi lekovi, može da ima neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.
Lek Takrolimus Sandoz smanjuje odbrambene sposobnosti Vašeg organizma kako bi sprečio odbacivanje presađenog organa. Kao posledica toga, Vaš organizam ne može da se bori protiv infekcija kao što je uobičajeno. Ako uzimate ovaj lek može se desiti da budete, više nego uobičajeno, podložni infekcijama, kao što su infekcije kože, usta, želuca i creva, pluća i urinarnog trakta.
Prijavljene su i teški efekti leka, uključujući alergijske i anafilaktičke reakcije. Kao rezultat imunosupresije, nakon terapije lekom Takrolimus Sandoz prijavljeni su benigni i maligni tumori.
Kod pacijenata lečenih imunosupresivima, uključujući i takrolimus, prijavljeni su slučajevi specifičnog oštećenja bubrega (nefropatija uzrokovana BK virusom), kao i slučajevi specifičnog oboljenja mozga (progresivna multifokalna leukoencefalopatija uzrokovana JC virusom).
Procena neželjenih dejstava je zasnovana na sledećim informacijama o učestalosti: Veoma često (češće od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek)
Često (kod 1-10 na 100 pacijenata koji uzimaju lek)
Povremeno (kod 1-10 na 1 000 pacijenata koji uzimaju lek) Retko (kod 1-10 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lek)
Veoma retko (ređe od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lek)
Veoma česta neželjena dejstva:
porast vrednosti šećera u krvi, šećerna bolest, porast vrednosti kalijuma u krvi
nesanica
drhtavica, glavobolja
visok krvni pritisak
proliv, mučnina
problemi sa bubrezima
Česta neželjena dejstva:
smanjenje broja ćelija krvi (crvenih, belih krvnih zrnaca i trombocita), porast broja belih krvnih zrnaca, promene u analizama crvenih krvnih zrnaca
smanjenje magnezijuma, fosfata, kalijuma, kalcijuma ili natrijuma u krvi, nagomilavanje tečnosti, porast vrednosti mokraćne kiseline, lipida, triglicerida ili holesterola u krvi, smanjenje apetita, povećana kiselost krvi, drugi elektrolitni poremećaji
simptomi anksioznosti, konfuzija i dezorijentacija, depresija, promene raspoloženja, uznemirenost, noćne more, halucinacije, mentalni poremećaji
konvulzije, poremećaj svesti, osećaj mravinjanja i utrnulosti (nekada bolno) šaka i stopala, ošamućenost, oštećena sposobnost pisanja, oboljenja nervnog sistema
zamućenje vida, pojačana osetljivost očiju na svetlost, poremećaji vida
zujanja u ušima
smanjen protok krvi kroz krvne sudove srca, ubrzan srčani rad
krvarenje, delimično ili potpuno zapušenje krvnog suda, smanjen krvni pritisak
nedostatak vazduha, promene u plućnom tkivu, nakupljanje tečnosti oko pluća, upala ždrela, kašalj,
zapušenost ili curenje iz nosa
zapaljenje ili ulceracije u sistemu organa za varenje koji uzrokuju bol u stomaku ili proliv, zapaljenje ili ulceracije u ustima, kolekcija tečnosti u stomaku, povraćanje, bolovi u stomaku, poremećaj varenja, zatvor, nadutost stomaka, retke stolice, problemi sa stomakom
poremećaj funkcije jetre i enzima jetre, zastoj žuči i žutica, oštećenje ćelija jetre i upala jetre, holangitis
svrab, osip, gubitak kose, akne, pojačano znojenje
bubrežna slabost, akutna bubrežna slabost, smanjeno izlučivanje mokraće, oboljenja bubrega kao što su renalna tubularna nekroza i toksična nefropatija, poremećaji mokrenja ili bolno mokrenje
opšta slabost, groznica, otok, bol i nelagodnost, porast alkalne fosfataze u krvi, porast telesne težine, osećaj preterane hladnoće ili toplote
oslabljena funkcija transplantiranog organa
bol u zglobovima, mišićni grčevi, bol u rukama ili nogama, bol u leđima
Povremena neželjena dejstva:
poremećaj zgrušavanja krvi, promene u vrednostima analiza koagulacije i krvarenja, smanjenje broja svih ili određenih ćelija krvi (pancitopenija, neutropenija)
dehidratacija, smanjenje proteina u krvi, smanjenje glukoze u krvi, porast fosfata u krvi
koma, krvarenja u mozgu i cerebrovaskularni događaji, potpuna ili delimična oduzetost, encefalopatija, poremećaj govora i izražavanja, gubitak pamćenja
psihotični poremećaji
katarakta
smanjen osećaj sluha (hipoakuzija)
poremećaj srčanog ritma (ventrikularne i supraventrikularne aritmije) i srčani zastoj, srčana slabost, kardiomiopatije, zadebljanje mišićnog zida srčane komore (ventrkularna hipertrofija), osećaj preskakanja srca, promene na EKG, promene u brzini srčanog rada i pulsa
infarkt, duboka venska tromboza ekstremiteta, šok
teškoće sa disanjem, oboljenja respiratornog trakta, astma
prekid u pasaži creva (paralitički ileus), peritonitis, akutna i hronična upala pankreasa, porast amilaza u krvi, vraćanje želudačnog sadržaja iz želuca u jednjak (gastroezofagusna refluksna bolest), odloženo pražnjenje želuca
dermatitis, pojačana osetljivost kože na svetlost
oboljenja zglobova
nemogućnost mokrenja, hemolitičko-uremijski sindrom
poremećaj menstruacije, krvarenje iz materice
otkazivanje više organa, bolest slična gripu, pojačana osetljivost na toplotu i hladnoću, osećaj pritiska u grudima, razdražljivost, loše opšte stanje, porast enzima laktat-dehidrogenaze u krvi, gubitak telesne težine
Retka neželjena dejstva:
sitna krvarenja u koži usled zgrušavanja krvi (trombotična trombocitopenijska purpura), smanjene vrednosti protrombina u krvi (hipoprotrombinemija)
pojačan tonus mišića
slepilo
gluvoća
nakupljanje tečnosti oko srca
akutni respiratorni distres sindrom
povraćanje (subileus), cista u pankreasu
problemi sa proticanjem krvi kroz jetru (arterijska tromboza jetre, venookluzivna bolest jetre)
teško oštećenje kože praćeno stvaranjem plikova i ljušćenjem kože (toksična epidermalna nekroliza- Lyell-ov sindrom)
pojačana dlakavost
žeđ, padovi, stezanje u grudima, smanjena pokretljivost, ulceracije
Veoma retka neželjena dejstva:
mišićna slabost
promene na ehokardiogramu
slabost jetre, suženje žučnog kanala
oštećenje sluha
nefropatija, upala mokraćne bešike praćena bolnim mokrenjem i krvi u mokraći (hemoragijski cistitis)
teško oštećenje kože praćeno groznicom, plikovima po koži i ranicama na usnama, očima, ustima, nosnom hodniku i genitalijama (Stevens-Johnson-ov sindrom)
povećanje masnog tkiva
Prijavljeni su slučajevi čiste aplazije eritrocita (veoma izraženo smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca), agranulocitoza (izrazito mali broj belih krvih zrnaca) i hemolitička anemija (smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca zbog njihove povećane razgradnje).
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Lek čuvati van domašaja i vidokruga dece.
2 godine.
Rok upotrebe i uslovi čuvanja leka posle otvaranja aluminijumske vrećice:
Takrolimus Sandoz, 0.5 mg kapsule, tvrde
Rok upotrebe posle otvaranja aluminijumske vrecice: 3 meseca, na temperaturi do 25°C.
Takrolimus Sandoz, 1 mg kapsule, tvrde
Rok upotrebe posle otvaranja aluminijumske vrećice: 12 meseci, bez posebnih uslova čuvanja.
Takrolimus Sandoz, 5 mg kapsule, tvrde
Rok upotrebe posle otvaranja aluminijumske vrećice: 12 meseci, bez posebnih uslova čuvanja.
Nemojte koristiti lek Takrolimus Sandoz posle isteka roka upotrebe naznačenog na kutiji. Rok upotrebe ističe poslednjeg dana navedenog meseca.
Bez posebnih naznaka. Blisteri se čuvaju u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.
Lek uzeti odmah po vađenju iz blistera.
Lekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite lekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrebljeni lek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Takrolimus Sandoz, 0.5 mg, kapsule tvrde
Jedna kapsula, tvrda sadrži 0.5 mg takrolimusa (u obliku takrolimus, monohidrata).
Takrolimus Sandoz, 1 mg, kapsule tvrde
Jedna kapsula, tvrda sadrži 1 mg takrolimusa (u obliku takrolimus, monohidrata).
Takrolimus Sandoz, 5 mg, kapsule tvrde
Jedna kapsula, tvrda sadrži 5 mg takrolimusa (u obliku takrolimus, monohidrata).
Sadržaj kapsule: hipromeloza; laktoza, monohidrat; kroskarmeloza-natrijum; magnezijum-stearat. Telo kapsule: želatin; titan-dioksid (E171); natrijum-laurilsulfat; sorbitanlaurat.
Kapa kapsule: želatin; titan-dioksid (E171); natrijum-laurilsulfat; sorbitanlaurat.
Boja kape kapsule:
Takrolimus Sandoz, 0.5 mg i 1 mg: gvožđe(III)-oksid, žuti (E172) Takrolimus Sandoz, 1 mg i 5 mg: gvožđe(III)-oksid,crveni (E172) Takrolimus Sandoz, 1 mg: gvožđe(III)-oksid,crni (E172)
Print mastilo: šelak; gvožđe(III)-oksid, crni (E172); kalijum-hidroksid.
Takrolimus Sandoz, 0.5 mg, kapsule tvrde
Beli do skoro beli prašak u tvrdim želatinskim kapsulama veličine „4“, belog neprovidnog tela i skoro bele kape; na telu kapsule je crnim mastilom odštampana oznaka „643“, a na kapi logo kompanije Sandoz Takrolimus Sandoz, 1 mg, kapsule tvrde
Beli do skoro beli prašak u tvrdim želatinskim kapsulama veličine „4“, belog neprovidnog tela i svetlosmeđe kape; na telu kapsule je crnim mastilom odštampana oznaka „644“, a na kapi logo kompanije Sandoz Takrolimus Sandoz, 5 mg, kapsule tvrde
Beli do skoro beli prašak u tvrdim želatinskim kapsulama veličine „3“, belog neprovidnog tela i narandžaste
kape; na telu kapsule je crnim mastilom odštampana oznaka „645“, a na kapi logo kompanije Sandoz
U kartonskoj kutiji se nalaze 3 ili 6 PVC/PE/PVDC/Alu blistera sa po 10 kapsula, tvrdih, kao i desikant u aluminijumskoj vrećici. Desikant se ne sme progutati.
Nosilac dozvole:
Sandoz Pharmaceuticals d.d. Predstavništvo Kneginje Zorke 2, Beograd, Srbija
Proizvođač:
LEK FARMACEVTSKA DRUŽBA D.D.
Verovškova 57, Ljubljana, Slovenija
Decembar 2012.
Lek se može upotrebljavati u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi; izuzetno, lek se može izdavati i uz Rp, u cilju nastavka terapije kod kuće, što mora biti naznačeno i overeno na poleđini Rp.
Takrolimus Sandoz, kapsule, tvrde, 30 x (0.5mg): 515-01-4659-11-001 od 28.02.2013. Takrolimus Sandoz, kapsule, tvrde, 30 x (1mg): 515-01-4661-11-001 od 28.02.2013. Takrolimus Sandoz, kapsule, tvrde, 60 x (1mg): 515-01-4663-11-001 od 28.02.2013. Takrolimus Sandoz, kapsule, tvrde, 30 x (5mg): 515-01-4666-11-001 od 28.02.2013.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Profilaksa odbacivanja transplantata jetre, bubrega ili srca kod alograft recipijenata.
Terapija odbacivanja alografta koji je rezistentan na terapiju drugim imunosupresivnim lekovima.
Terapija takrolimusom zahteva pažljivo praćenje od strane kvalifikovanog i dobro opremljenog osoblja. Lek bi trebalo da propisuje i inicira promene u imunosupresivnoj terapiji, lekar sa iskustvom u primeni imunosupresivne terapije i zbrinjavanju transplantiranih pacijenata.
Nije bezbedno nepažljivo, nenamerno ili bez nadzora prelaziti sa formulacija takrolimusa sa trenutnim- ili produženim oslobađanjem. Ovo može dovesti do odbacivanja presađenog organa ili povećanja incidence neželjenih dejstava, uključujući smanjenu ili prekomernu imunosupresiju, usled klinički značajnih razlika u sistemskoj izloženosti takrolimusu. Kod pacijenata treba održavati terapiju sa jednom formulacijom leka sa odgovarajućim dnevnim režimom doziranja; promene formulacije leka ili režima doziranja treba sprovoditi samo pod pažljivim nadzorom lekara- transplantologa (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Neželjena dejstva). Nakon prelaska na bilo koju alternativnu formulaciju, potrebno je sprovesti terapijsko praćenje i prilagoditi dozu leka kako bi se održala odgovarajuća sistemska izloženost leku.
Opšte preporuke
Preporučene inicijalne doze koje su navedene dalje u tekstu služe isključivo kao smernica. Doziranje takrolimusa primarno bi trebalo da se bazira na kliničkim procenama o odbacivanju i podnošljivosti kod svakog pacijenta individualno, uzimajući u obzir i kontrolu nivoa leka u krvi (videti ispod preporučene koncentracije u punoj
krvi). Ako se pojave klinički znaci odbacivanja , trebalo bi uzeti u obzir promenu imunosupresivne terapije.
Takrolimus se može davati intravenski ili oralno. Uopšte, doziranje se može započeti oralno; ako je neophodno, davanjem sadržaja kapsule rastvorenog u vodi ili preko nazogastrične sonde.
Takrolimus se rutinski primenjuje zajedno sa drugim imunosupresivima u inicijalnoj postoperativnoj fazi. Doza takrolimusa se može menjati u zavisnosti od izabranog režima imunupresivne terapije.
Način primene
Preporučuje se da se oralna dnevna doza daje u dve podeljene doze (na primer ujutro i uveče). Kapsule treba progutati odmah nakon vađenja iz blistera, sa tečnošću (najbolje vodom).
Uopšte, da bi se postigla maksimalna resorpcija, kapsule bi trebalo uzimati na prazan stomak ili najmanje 1 sat pre ili 2 do 3 sata posle obroka (videti odeljak Farmakokinetički podaci u Sažetku karakteristika leka).
Trajanje terapije
Potrebno je održavati imunosupresiju radi sprečavanja odbacivanja grafta; zbog toga se ne mogu dati ograničenja za primenu peroralne terapije.
Preporuke za dozirenje- Transplantacija jetre Profilaksa odbacivanja transplantata- odrasli
Terapiju peroralnim takrolimusom treba započeti sa dozom 0.1-0.2 mg/kg/dan, podeljeno u dve doze (npr. ujutro
i uveče). Terapiju treba započeti oko 12 sati nakon završene operacije.
Ako se zbog kliničkog stanja pacijenta lek ne može dati peroralno, takrolimus treba dati kao intravensku kontinuiranu 24-časovnu infuziju u dozi od 0.01-0.05 mg/kg/dan.
Profilaksa odbacivanja transplantata- deca
Terapiju peroralnim takrolimusom treba započeti sa 0.3 mg/kg/dan, podeljeno u dve doze (npr. ujutro i uveče). Ako se zbog kliničkog stanja pacijenta lek ne može dati peroralno, takrolimus treba dati kao intravensku kontinuiranu 24-časovnu infuziju u dozi od 0.05 mg/kg/dan.
Prilagođavanje doze tokom post-transplantacionog perioda kod odraslih i dece
Doze takrolimusa kod odraslih i dece se uglavnom smanjuju tokom post-transplantacionog perioda. U nekim slučajevima je moguće ukinuti dodatnu imunosupresivnu terapiju i nastaviti sa primenom takrolimusa kao monoterapije. Poboljšanje stanja pacijenta u post-transplantacionom periodu može promeniti farmakokinetiku takrolimusa , što može dovesti do dodatnog prilagođavanja doze takrolimusa.
Terapija odbacivanja- odrasli i deca
U terapiji epizoda odbacivanja korišćene su veće doze takrolimusa, dodatna terapija imunosupresivima i uvođenje kratkotrajnih terapija sa mono-/poliklonskim antitelima. Ako se jave znaci odbacivanja (npr. izražene neželjene reakcije- videti odeljak Neželjena dejstva), potrebno je smanjiti dozu takrolimusa.
U slučaju prelaska na takrolimus, terapiju treba započeti sa inicijalnom oralnom dozom preporučenom za primarnu imunosupresiju.
Za informacije o prelasku sa ciklosporina na takrolimus, videti u delu "Prilagođavanje doze kod posebnih grupa pacijenata".
Preporuke za doziranje- Transplantacija bubrega Profilaksa odbacivanja transplantata- odrasli
Terapiju peroralnim takrolimusom treba započeti dozom od 0.2-0.3 mg/kg/dan, podeljeno u dve doze (npr. ujutro
i uveče). Terapiju treba započeti oko 24 sati nakon završene operacije.
Ako se zbog kliničkog stanja pacijenta lek ne može dati peroralno, takrolimus treba dati kao intravensku kontinuiranu 24-časovnu infuziju sa 0.05-0.1 mg/kg/dan.
Profilaksa odbacivanja transplantata- deca
Terapiju peroralnim takrolimusom treba započeti sa 0.3 mg/kg/dan, podeljeno u dve doze (npr. ujutro i uveče). Terapiju treba započeti oko 24 sati nakon završene operacije.
Ako se zbog kliničkog stanja pacijenta lek ne može dati peroralno, takrolimus treba dati kao intravensku kontinuiranu 24-časovnu infuziju sa 0.075-0.1 mg/kg/dan.
Prilagođavanje doze tokom post-transplantacionog perioda kod odraslih i dece
Doze takrolimusa kod odraslih i dece se uglavnom smanjuju tokom post-transplantacionog perioda. U nekim slučajevima je moguće ukinuti dodatnu imunosupresivnu terapiju i nastaviti sa primenom dvojne terapije bazirane na takrolimusu. Poboljšanje stanja pacijenta u post-transplantacionom periodu može promeniti farmakokinetiku takrolimusa, što može dovesti do dodatnog prilagođavanja doze takrolimusa.
Terapija odbacivanja- odrasli i deca
U terapiji epizoda odbacivanja korišćene su povećanje doza takrolimusa, dodatna terapija imunosupresivima i uvođenje kratkotrajnih terapija sa mono-/poliklonskim antitelima. Ako se jave znaci odbacivanja (npr.izražene neželjene reakcije- videti odeljak Neželjena dejstva), potrebno je smanjiti dozu takrolimusa.
U slučaju prelaska na takrolimus, terapiju treba započeti sa inicijalnom oralnom dozom preporučenom za primarnu imunosupresiju.
Za informacije o prelasku sa ciklosporina na takrolimus, videti u delu "Prilagođavanje doze kod posebnih grupa pacijenata".
Preporuke za doziranje- Transplantacija srca Profilaksa odbacivanja transplantata- odrasli
Takrolimus se može koristiti sa uvođenjem antitela u terapiju (što omogućava odloženi početak terapije
takrolimusom) ili alternativno, kod klinički stabilnih pacijenata, bez uvođenja antitela.
Nakon uvođenja antitela u terapiju, peroralnu terapiju takrolimusom treba započeti sa 0.075 mg/kg/dan podeljeno u dve doze (npr. ujutro i uveče). Primenu leka treba započeti u toku 5 dana nakon završetka operacije, čim se stabilizuje kliničko stanje pacijenta. Ako se zbog kliničkog stanja pacijenta lek ne može dati peroralno, takrolimus treba dati kao intravensku kontinuiranu 24-časovnu infuziju u dozi od 0.01-0.02 mg/kg/dan.
Objavljena je i alternativna strategija, prema kojoj se takrolimus daje peroralno u toku 12 sati nakon transplantacije. Ovaj pristup lečenja je rezervisan za pacijente bez disfunkcije organa (npr. renalna disfunkcije). U tom slučaju, primenjena je inicijalna oralna doza takrolimusa od 2-4 mg/dan u kombinaciji sa mikofenol- mofetilom i kortikosteroidima ili u kombinaciji sa sirolimusom i kortikosteroidima.
Profilaksa odbacivanja transplantata- deca
Kod dece sa transplantiranim srcem takrolimus je primenjivan sa ili bez uvođenja antitela u terapiju.
Kod pacijenata kod kojih se ne uvode antitela u terapiju, ako se inicijalna terapija takrolimusom započinje intravenskim putem, preporučena početna doza je 0.03-0.05 mg/kg/dan kao intravenska kontinuirana 24-časovna infuzija, u cilju postizanja koncentracije takrolimusa u punoj krvi od 15-25 ng/ml. Pacijenta treba prebaciti na peroralnu terapiju lekom čim to klinički bude moguće. Prva doza oralne terapije bi trebalo da bude 0.30 mg/kg/dan, sa početkom 8 do 12 sati posle prekida intravenske terapije.
Ako se nakon uvođenja antitela terapija započinje peroralno, preporučena dnevna doza je 0.1-0.3 mg/kg/dan podeljeno u dve doze (npr. ujutro i uveče).
Prilagođavanje doze tokom post-transplantacionog perioda kod odraslih i dece
Doze takrolimusa kod odraslih i dece se uglavnom smanjuju tokom post-transplantacionog perioda. Poboljšanje stanja pacijenta u post-transplantacionom periodu može promeniti farmakokinetiku takrolimusa, što može dovesti do dodatnog prilagođavanja doze takrolimusa.
Terapija odbacivanja- odrasli i deca
U terapiji epizoda odbacivanja korišćene su veće doze takrolimusa, dodatna terapija imunosupresivima i uvođenje kratkotrajnih terapija sa mono-/poliklonskim antitelima.
Kod odraslih pacijenata koji prelaze na takrolimus, treba dati inicijalnu dozu od 0.15 mg/kg/dan podeljeno u dve doze (npr. ujutro i uveče).
Kod pedijatrijskih pacijenata koji prelaze na takrolimus, treba dati inicijalnu dozu od 0.2-0.3 mg/kg/dan podeljeno u dve doze (npr. ujutro i uveče).
Za informacije o prelasku sa ciklosporina na takrolimus, videti u delu "Prilagođavanje doze kod posebnih grupa pacijenata".
Preporuke za doziranje- Terapija odbacivanja, drugi alografti
Preporuke za doziranje kod transplantacije pluća, pankreasa i intestinuma se bazirane na ograničenim prospektivnim podacima iz kliničkih studija. Kod pacijenata sa transplantiranim plućima takrolimus je primenjivan u inicijalnoj dozi od 0.1-0.15 mg/kg/dan, kod pacijenata sa transplantacijom pankreasa u inicijalnoj dozi od 0.2 mg/kg/dan i kod pacijenata sa transplantacijom intestinuma u inicijalnoj dozi od 0.3 mg/kg/dan.
Prilagođavanje doze kod posebnih grupa pacijenata
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre: Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre može biti potrebno smanjenje doze, u cilju održavanja nivoa leka u krvi u okviru preporučenog opsega.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega: S obzirom da funkcija bubrega ne utiče na farmakokinetiku takrolimusa, nije potrebno prilagođavanje doze. Međutim, s obzirom na to da takrolimus ima nefrotoksični potencijal preporučuje se pažljivo praćenje funkcije bubrega (uključujući serijsko određivanje koncentracije
serumskog kreatinina, izračunavanje klirensa kreatinina i praćenja diureze)
Pedijatrijski pacijenti: Uopšte, pedijatrijski pacijenti zahtevaju doze koje su 1½- 2 puta veće nego kod odraslih da bi se postigla ista koncentracija leka u plazmi.
Stariji pacijenti: Trenutno nema dostupnih podataka koji govore o tome da je neophodno podešavanje doze kod ove grupe pacijenata.
Konverzija sa ciklosporina: Potreban je oprez kada se pacijent prebacuje sa ciklosprina na takrolimus (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija). Terapiju takrolimusom treba započeti posle određivanja koncentracije ciklosporina u krvi i kliničkog statusa pacijenta. Ako postoji povišena koncentracija ciklosporina u krvi, doziranje treba odložiti. U praksi se terapija takrolimusom započinje 12-24 sata nakon prekida terapije ciklospirinom. Treba nastaviti sa praćenjem nivoa ciklosporina i nakon konverzije, s obzirom da je moguć uticaj na klirens ciklosporina.
Doziranje se primarno mora bazirati na kliničkoj proceni odbacivanja transplantata i podnošljivosti leka kod svakog pacijenta ponaosob.
Kao pomoćna metoda za optimalno doziranje, na raspolaganju je nekoliko imunotestova za određivanje koncentracije takrolimusa u punoj krvi, uključujući poluautomatski enzimski imunotest mikročestica (MEIA). Poređenje koncentracija u objavljenoj literaturi sa pojedinim vrednostima u kliničkoj praksi moraju se proceniti sa oprezom, i uz poznavanje metoda testiranja. U današnjoj kliničkoj praksi, nivoi u punoj krvi se prate pomoću metoda imunotestova.
Nivoe takrolimusa u krvi treba pratiti tokom post-transplantacionog perioda. Kod peroralne primene, krv za analizu treba uzimati oko 12 sati nakon davanja doze, neposredno pre davanja sledeće doze. Učestalost praćenja nivoa leka u krvi treba da se zasniva na kliničkim potrebama. S obzirom da je takrolimus lek sa malim klirensom, prilagođavanje u doziranju leka dovodi do promena nivoa takrolimusa u krvi tek posle nekoliko dana. Nivo leka u krvi treba pratiti otprilike dva puta nedeljno tokom ranog post-transplantacionog perioda a kasnije periodično tokom terapije održavanja. Nivoe leka u krvi treba takođe pratiti posle prilagođavanja doze, promena u režimu imunosupresije ili posle istovremenog davanja lekova koji mogu promeniti koncentraciju takrolimusa u krvi (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Analiza kliničkih studija ukazuje na to da se najveći broj pacijenata može uspešno lečiti ako se koncentracija takrolimusa u krvi održava ispod 20 ng/ml. Kada se interpretira nivo leka u krvi neophodno je uzeti u obzir kliničko stanje pacijenta.
U kliničkoj praksi, nivo leka u krvi tokom post-transplantacionog perioda je uglavnom bio u opsegu 5-20 ng/ml kod pacijenata sa transplantiranom jetrom i 10-20 ng/ml kod pacijenata sa transplatiranim bubregom i srcem. Kao posledica toga, tokom terapije održavanja, koncentracija leka u krvi je, kod pacijenata sa transplantiranom jetrom, bubregom i srcem, uglavnom bila u opsegu od 5-15 ng/ml.
Hipersenzitivnost na takrolimus ili druge makrolide, kao i na bilo koju drugu pomoćnu supstancu.
Tokom početnog post-transplantacionog perioda, sledeće parametre bi trebalo rutinski određivati: krvni pritisak, EKG, neurološki i vizuelni status, nivo glukoze natašte, elektrolite (posebno kalijum), funkcionalne testove jetre i bubrega, hematološke parametre, faktore koagulacije, proteine u plazmi. Ako se uoče klinički relevantne promene, treba uzeti u obzir prilagođavanje režima imunosupresije.
Zabeležene su medicinske greške, uključujući nepažljivu, nenamernu ili bez nadzora supstituciju takrolimusa u formulaciji leka sa trenutnim- ili produženim oslobađanjem. Ovo je dovelo do ozbiljnih neželjenih reakcija, uključujući i odbacivanje grafta, ili drugih neželjenih dejstava koji su mogli biti posledica smanjene ili preterane izloženosti takrolimusu. Kod pacijenata treba održavati terapiju sa jednom formulacijom leka sa odgovarajućim dnevnim režimom doziranja; promene formulacije leka ili režima doziranja treba sprovoditi samo pod pažljivim nadzorom lekara- transplantologa (videti odeljak Doziranje i način primene i. Neželjena dejstva).
Kada se uzima takrolimus treba izbegavati primenu biljnih preparata koji sadrže kantarion (Hypericum perforatum) ili druge biljne preparate, zbog rizika od interakcije koja može smanjiti koncentraciju leka u krvi i smanjiti klinički efekat takrolimusa (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
S obzirom da se nivo takrolimusa u krvi može značajno izmeniti tokom epizoda dijareje, potrebno je dodatno praćenje koncentracije takrolimusa tokom epizoda dijareje.
Treba izbegavati kombinovanu primenu ciklosporina i takrolimusa i i obratiti pažnju na pacijente koji su pre takrolimusa dobijali ciklosporin (videti odeljak Doziranje i način primene i Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Retko su uočeni ventrikularna hipertrofija ili hipertrofija septuma, prijavljeni kao kardiomiopatije. U većini slučajeva bile su reverzibilne, a javljale su se primarno kod dece kod kojih je koncentracija takrolimusa u krvi mnogo veća od preporučene maksimalne koncentracije. Drugi činioci koji su uočeni da povećavaju rizik od pojave ovih kliničkih stanja uključuju od ranije prisutno oboljenje srca, upotrebu kortikosteroida, hipertenziju, renalnu ili hepatičku insuficijenciju, infekcije, višak tečnosti i edem. Prema tome, visokorizične pacijente, posebno decu i oni koji primaju supstitucionalnu terapiju, treba pratiti, koristeći procedure kao što su ehokardiografija ili EKG pre i posle transplantacije (npr. inicijalno posle 3 meseca, kasnije na 9-12 meseci). Ako se razviju poremećaji, treba razmotriti smanjenje doze takrolimusa ili zamenu terapije nekim drugim imunosupresivima. Takrolimus može produžiti QT interval, ali nema podataka koji povezuju ovo produženje sa nastankom torsades de pointes. Potreban je oprez kod pacijenata sa dijagnostikovanim ili suspektnim sindromom kongenitalno produženog QT intervala.
Kod bolesnika lečenih takrolimusom prijavljen je razvoj limfoproliferativnih poremećaja udruženih sa EBV. Pacijenti koji se prebacuju na terapiju takrolimusom ne treba da primaju istovremeno antilimfocitnu terapiju. Prijavljeno je da veoma mala (<2 godine) EBV-VCA- seronegativna deca imaju povećan rizik od razvoja limfoproliferativnih poremećaja. Zbog toga se kod ovih pacijenata mora odrediti EBV-VCA serologija pre započinjanja terapije takrolimusom. Tokom terapije preporučuje se pažljivo praćenje sa EBV-PCR. Pozitivan EBV-PCR može da perzistira mesecima i sam po sebi ne mora da ukazuje na limfoproliferativni poremećaj ili limfom.
Prijavljeno je da je kod pacijenata lečenih takrolimusom došlo do razvoja posteriornog reverzibilnog encefalopatskog sindroma (PRES). Ako pacijent uzima takrolimus i ima simptome koji ukazuju na PRES kao što su glavobolja, promena mentalnog statusa, konvulzije i poremećaji vida, potrebno je sprovesti radiološke procedure (npr. MRI). Ako se dijagnostikuje PRES, savetuje se odgovarajuća kontrola krvnog pritiska i trenutni
prekid sistemske primene takrolimusa. Većina pacijenata se potpuno oporavi nakon primene odgovarajućih mera.
Pacijenti lečeni imunosupresivima, uključujući takrolimus, su pod povećanim rizikom od oportunističkih infekcija (bakterijske, gljivične, virusne i parazitarne). U ova stanja spadaju i nefropatija uzrokovana BK virusom i progresivna multifokalna leukoencefalopatija (PML) uzrokovana JC virusom. Ove infekcije su često udružene sa visokim ukupnim opterećenjem imunosupresivima i mogu dovesti do ozbiljnih ili fatalnih stanja koje lekar mora uzeti u obzir kod pacijenata sa pogoršanjem funkcije bubrega ili neurološkim simptomima.
Kod pacijenata lečenih takrolimusom, prijavljeni su slučajevi čiste aplazije eritrocita (PRCA).
Svi pacijenti prijavili su faktore rizika za PRCA kao što su infekcije parvovirusom B19, osnovno oboljenje ili istovremenu primenu lekova koji su povezani sa nastankom PRCA.
Kao i kod drugih imunosupresivnih lekova, potencijalni rizik od razvoja malignih promena na koži i izlaganje suncu i UV zračenju se može izbeći nošenjem zaštitne odeće i kreme sa visokim zaštitnim faktorom.
Kao i kod drugih jakih imunosupresivnih lekova, nije poznat rizik od sekundarnog karcinoma (videti odeljak
Neželjena dejstva).
Ovaj lek sadrži laktozu. Pacijenti koji boluju od retkog naslednog oboljenja netolerancije na galaktozu, Lapp laktoznog deficita ili loše glukozo-galaktozne resorpcije ne smeju koristiti ovaj lek.
Metaboličke interakcije
Sistemski dostupan takrolimus se mataboliše pomoću enzima jetre CYP3A4. Postoje dokazi gastrointestinalnog metabolizma preko CYP3A4 u zidu creva. Istovremena upotreba lekova ili biljnih preparata za koje se zna da inhibišu ili indukuju CYP3A4 mogu uticati na metabolizam takrolimusa i na taj način na povećati ili smanjiti nivo takrolimusa u krvi. Zbog toga se preporučuje da se prati nivo takrolimusa u krvi uvek kada se istovremeno primenjuju lekovi koji utiču na metabolizam CYP3A4 , kako bi se na odgovarajući način prilagodila doza takrolimusa u cilju održavanja ujednačene izloženosti takrolimusu (videti odeljke Doziranje i način primene i Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Inhibitori metabolizma
Klinički je dokazano da sledeći lekovi povećavaju nivo takrolimusa u krvi:
Zabeležene su izražene interakcije sa antimikoticima kao što su ketokonazol, flukonazol, itrakonazol i vorikonazol, makrolidnog antibiotika eritromicina ili inhibitora HIV proteaze (ritonavir). Istovremena primena navedenih lekova može zahtevati smanjenje doze takrolimusa kod skoro svih pacijenata.
Slabije interakcije su uočene sa klotrimazolom, klaritromicinom, josamicinom, nifedipinim, nikardipinom, diltiazemom, verapamilom, danazolom, etinilestradiolom, omeprazolom i nefazodonom.
Potencijalni inhibitori metabolizma takrolimusa u in vitro uslovima su: bromokriptin, kortizon, dapson, ergotamin, gestoden, lidokain, mefenitoin, mikonazol, midazolam, nilvadipin, noretindron, hinidin, tamoksifen, trolandomicin.
Prijavljeno je da sok od grejpfruta povećava nivo takrolimusa u krvi i zbog toga ga treba izbegavati.
Lansoprazol i ciklosporin mogu potencijalno inhibirati CYP3A4-posredovani metabolizam takrolimusa i time povećati koncentraciju takrolimusa u krvi.
Induktori metabolizma
Klinički je dokazano da sledeći lekovi smanjuju nivo takrolimusa u krvi:
Zabeležene su jake interakcije sa rifampicinom, fenitoinom, ili preparatima na bazi kantariona (Hypericum perforatum) koji mogu zahtevati povećanje doze takrolimusa kod skoro svih pacijenata. Klinički značajna interakcija je takođe uočena sa fenobarbitonom. Dokazano je da doze održavanja kortikosteroida smanjuju nivo takrolimusa u krvi.
Visoke doze prednizolona ili metilprednizolona koje se daju u terapiji akutnog odbacivanja mogu povećati ili smanjiti nivo takrolimusa u krvi.
Karbamazepin, metamizol i izoniazid mogu smanjiti koncentraciju takrolimusa. Efekat takrolimusa na metabolizam drugih lekova
Takrolimus je poznati CYP3A4 inhibitor; zbog toga istovremena upotreba takrolimusa sa lekovima za koje se
zna da se metabolišu preko CYP3A4 može da utiče na metabolizam ovih lekova.
Poluvreme elimincije ciklosporina se produžava kada se daje istovremeno sa takrolimusom. Pored toga, mogu se javiti sinergistički/aditivni nefrotoksični efekti. Iz ovih razloga se ne preporučuje istovremena upotreba ciklosporina i takrolimusa; takođe, potreban je oprez kada se takrolimus primenjuje kod pacijenata koji su predhodno dobijali ciklosporin (videti odeljak Doziranje i način primene i Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Pokazano je da takrolimus povećava nivo fenitoina u krvi.
S obzirom da takrolimus može smanjiti klirens steroidnih kontraceptiva, što dovodi do povećanog izlaganja hormonima, poseban oprez je neophodan kada se donosi odluka o kontraceptivnim merama.
Podaci o interakciji takrolimusa i statina su ograničeni. Dostupni podaci upućuju na to da istovremeno davanje takrolimusa u najvećoj meri ne utiče na farmakokinetiku statina.
Podaci na životinjama su pokazala da takrolimus može potencijalno smanjiti klirens i povećati poluživot fenobarbitona i antipirina.
Ostale interakcije koje su dovele do klinički štetnih efekata
Istovremena upotreba takrolimusa sa lekovima za koje se zna da imaju nefrotoksični ili neurotoksični efekat (aminoglikozidi, inhibitori giraze, vankomicin, kotrimoksazol, NSAIL, ganciklovir ili aciklovir).
Pojačana nefrotoksičnost je uočena posle primene amfotericina B i ibuprofena sa takrolimusa.
S obzirom da terapija takrolimusom može biti udružena sa hiperkalijemijom ili može pojačati već postojeću
hiperkalijemiju, treba izbegavati povećani unos kalijuma ili diuretika koji štede kalijum (amilorid, triamteren, spirinolakton).
Imunosupresivi mogu uticati na reakciju na vakcinaciju i zbog toga vakcinacija tokom terapije sa takrolimusom može biti manje efikasna. Treba izbegavati primenu živih atenuisanih vakcina.
Napomene o vezivanju za proteine plazme
Takrolimus se u velikoj meri vezuje za proteine plazme. Treba uzeti u obzir moguće interakcije sa drugim lekovima za koje se zna da imaju visok afinitet za plazma proteine (npr. NSAIL, oralni antikoagulanti ili oralni antidijabetici).
Podaci iz ispitivanja na ljudima pokazuju da takrolimus prolazi placentalnu barijeru. Ograničeni podaci kod pacijenata sa transplantiranim organom tokom terapije takrolimusom nisu pokazala povećan rizik od neželjenih reakcija na tok i ishod trudnoće, u odnosu na druge imunosupresive. Međutim, prijavljeni su slučajevi spontanog abortusa. Do danas, nema drugih dostupnih relevantnih epidemioloških podataka. Zbog potrebe za lečenjem, primena takrolimusa se može uzeti u obzir kod trudnica kada nema bezbedne alternative i ako pretpostavljana korist prevazilazi potencijalni rizik za fetus. U slučaju izloženosti in utero , preporučuje se praćenje novorođenčadi zbog mogućih neželjenih dejstava takrolimusa (posebno zbog efekata na bubrege). Postoji rizik od prevremenog porođaja (<37 nedelja), kao i hiperkalijemije kod novorođenčadi, koja se, međutim, spontano normalizuje.
Kod pacova i kunića, takrolimus dovodi do embriofetalne toksičnosti u dozama koja su toksične za majku (videti odeljak Pretklinički podaci o bezbednosti leka u Sažetku karakteristika leka).
Takrolimus utiče na mušku fertilnost kod pacova (videti odeljak Pretklinički podaci o bezbednosti leka u Sažetku karakteristika leka).
Laktacija
Podaci kod ljudi pokazuju da se takrolimus izlučuje u majčino mleko. Pošto se ne može isključiti štetan uticaj na novorođenčad, žene ne bi trebalo da doje dok su na terapiji takrolimusom.
Takrolimus može uzrokovati vizuelne i neurološke poremećaje. Ovi efekti se mogu pojačati ako se takrolimus primenjuje zajedno sa alkoholom.
Često je teško utvrditi neželjena dejstva koja su povezana sa imunosupresivnim lekovima zbog osnovne bolesti i istovremene upotrebe više drugih lekova.
Većina neželjenih dejstava koje su navedena ispod su reverzibilna i/ili reaguju na smanjenje doze leka. Izgleda
da je peroralna primena udružena sa smanjenom incidencom pojave neželjenih dejstava, u odnosu na intravensku upotrebu.
Procena neželjenih dejstava je zasnovana na sledećim podacima o učestalosti:
Veoma česta (>1/10) Česta (>1/100 do <1/10)
Povremena (>1/1,000 do < 1/100)
Retka (>1/10,000 do <1/1,000)
Veoma retka (<1/10,000), nije poznata (ne može se proceniti na osnovu raspoloživih podataka)
Kao što je dobro poznato kod drugih jakih imunosupresivnih lekova, pacijenti koji primaju takrolimus su često pod većim rizikom od pojave infekcija (virusi, bakterije, gljivice, paraziti). Tok već prisutnih infekcija se može komplikovati. Mogu se pojaviti i generalizovane i lokalizovane infekcije.
Kod pacijenata lečenih imunosupresivima, uključujući i takrolimus, prijavljeni su slučajevi nefropatije uzrokovane BKvirusom, kao i slučajevi progresivne multifokalne leukoencefalopatije (PML) uzrokovane JC virusom.
Pacijenti koji su na imunosupresivnoj terapiji su pod povećanim rizikom od razvoja maligniteta. Pri primeni takrolimusa prijavljene su benigne i maligne neoplazme, uključujući limfoproliferativne poremećaje udružene sa EBV i malignitete kože.
Često: anemija, leukopenija, trombocitopenija, leukocitoza, poremećaji u analizama eritrocita Povremeno: koagulopatije, poremećaji u analizama koagulacije i krvarenja, pancitopenija, neutropenija Retko: trombotična trombocitopenijska purpura, hipoprotrombinemija
Nije poznata: čista aplazija eritrocita, agranulocitoza, hemolitička anemija
Kod pacijenata koji su primali takrolimus uočene su alergijske i anafilaktoidne reakcije (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Retko: hirzutizam
Veoma često: hiperglikemijska stanja, dijabetes melitus, hiperkalemija
Često: hipomagnezijemija, hipofosfatemija, hipokalijemija, hipokalcemija, hiponatrijemija, nakupljanje tečnosti, hiperuricemija, smanjenje apetita, anoreksija, metabolička acidoza, hiperlipidemija, hiperholesterolemija, hipertrigliceridemija, drugi elektrolitni poremećaji
Povremeno: dehidratacija, hipoproteinemija, hiperfosfatemija, hipoglikemija
Veoma često: insomnija
Često: simptomi anksioznosti, konfuzija i dezorijentacija, depresija, depresivno raspoloženje, poremećaj raspoloženja i uznemirenost, noćne more, halucinacije, mentalni poremećaji
Povremeno: psihotični poremećaji
Veoma često: tremor, glavobolja
Često: konvulzije, poremećaj svesti, parestezije i dizestezije, periferne neuropatije, ošamućenost, teškoće u pisanju, poremećaji nervnog sistema
Povremeno: koma, hemoragije u centralnom nervnom sistemu i cerebrovaskularni događaji, paraliza i pareza, encefalopatija, poremećaji govora i izražavanja, amnezija
Retko: hipertonija Veoma retko: mijastenija
Često: zamućen vid, fotofobija, poremećaji oka Povremeno: katarakta
Retko: slepilo
Često: tinitus Povremeno: hipoakuzija
Retko: neurosenzorna gluvoća Veoma retko: oštećenje sluha
Često: ishemijska bolest koronarnih arterija, tahikardija
Povremeno: ventrikularne aritmije i zastoj srca, srčana insuficijencija, kardiomiopatija, ventrikularna hipertrofija, supraventrikularna aritmija, palpitacije, patološki nalaz EKG-a, poremećaj srčanog ritma i pulsa Retko: perikardni izliv
Veoma retko: patološki nalaz ultrazvučnog pregleda srca
Veoma često: hipertenzija
Često: hemoragija, tromboembolijski i ishemijski događaji, periferni vaskularni poremećaji, hipotenzivni vaskularni poremećaji
Povremeno: infarkt, duboka venska tromboza ekstremiteta, šok
Često: dispnea, parenhimatozna oboljenja pluća, pleuralni izliv, faringitis, kašalj, nazalna kongestija i inflamacije
Povremeno: respiratorna insuficijencija, poremećaji respiratornog trakta, astma Retko: akutni respiratorni distres sindrom
Veoma često: dijareja, nauzeja
Često: inflamatorna gastrointestinalna stanja, gastrointestinalna ulceracija i perforacija, gastrointestinalne hemoragije, stomatitis i ulceracije, ascites, povraćanje, gastrointestinalni i abdominalni bolovi, znaci i simptomi dispepsije, konstipacija, flatulacija, nadutost i distenzija, retke stolice, gastrointestinalni znaci i simptomi Povremeno: paralitički ileus, peritonitis, akutni i hronični pankreatitis, porast amilaza u krvi, gastroezofagealna refluksna bolest, poremećaj pražnjenja želuca
Retko: subileus, pseudocista pankreasa
Često: poremećaj funkcije jetre i jetrenih enzima, holestaza i žutica, hepatocelularno oštećenje i hepatitis, holangitis
Retko: tromboza hepatične arterije, venookluzivna bolest jetre Veoma retko: insuficijencija jetre, stenoza bilijarnog duktusa
Često: pruritus, osip, alopecija, akne, pojačano znojenje Povremeno: dermatitis, fotosenzitivnost
Retko: toksična epidermalna nekroliza (Lyell-ov sindrom) Veoma retko: Stevens-Johnson-ov sindrom
Često: artralgija, mišićni grčevi, bol u ekstremitetima, bol u leđima Povremeno: poremećaji zglobova
Veoma često: oštećenje bubrega
Često: renalna insuficijencija, akutna renalna insuficijencija, oligurija, renalna tubularna nekroza, toksična nefropatija, urinarni poremećaji, simptomi od strane mokraćne bešike i uretera
Povremeno: anurija, hemolitičko-uremijski sindrom Veoma retko: nefropatija, hemoragijski cistitis
Povremeno: dismenoreja i krvarenje iz uterusa
Često: astenična stanja, febrilni poremećaji, edem, bol i nelagodnost, porast alkalne fosfataze u krvi, porast telesne težine, poremećaj u percepciji telesne temperature
Povremeno: multiorganska insuficijencija, sindrom sličan gripu, intolerancija temperature, osećaj pritiska u grudima, razdražljivost, loše opšte stanje, porast laktat dehidrogenaze u krvi, smanjenje telesne mase Retko: žeđ, padovi, stezanje u grudima, smanjena pokretljivost, ulcer
Veoma retko. povećanje masnog tkiva
Često: primarna disfunkcija grafta
Zabeležene su medicinske greške, uključujući nepažljivu, nenamernu ili bez nadzora supstituciju takrolimusa u formulaciji leka sa trenutnim- ili produženim oslobađanjem. Prijavljeno više slučajeva odbacivanja organa (učestalost se ne može proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Iskustvo sa predoziranjem je ograničeno. Prijavljeno je nekoliko slučajeva slučajnog predoziranja; simptomi su uključivali tremor, glavobolju, mučninu i povraćanje, infekcije, urtikariju, letargiju, povišene vrednosti azot monoksida u krvi, povišene vrednosti kreatinina u plazmi, kao i povišene vrednosti ALT.
Nije dostupan specifični antidot za takrolimus. Ako dođe do predoziranja, treba sprovesti opštu potpornu i
simptomatsku terapiju.
Zbog svoje velike molekularne težine, slabe rastvorljivosti u vodi i jakog vezivanja za eritrocite i proteine plazme može se očekivati da takrolimus nije pogodan za uklanjanje dijalizom. U izolovanim slučajevima kod pacijenata sa veoma visokim koncentracijama takrolimusa u plazmi, hemofiltracija ili hemodijafiltracija su bile efikasne u smanjenju toksičnih koncentracija. U slučajevima peroralne intoksikacije, od pomoći može biti gastrična lavaža i/ili upotreba adsorbenata (kao što je aktivni ugalj) ukoliko se primeni neposredno nakon uzimanja leka.
Nije primenljivo.
2 godine.
Rok upotrebe i uslovi čuvanja leka posle otvaranja aluminijumske vrećice:
Takrolimus Sandoz, 0.5 mg kapsule, tvrde
Rok upotrebe posle otvaranja aluminijumske vrecice: 3 meseca, na temperaturi do 25°C.
Takrolimus Sandoz, 1 mg kapsule, tvrde
Rok upotrebe posle otvaranja aluminijumske vrećice: 12 meseci, bez posebnih uslova čuvanja.
Takrolimus Sandoz, 5 mg kapsule, tvrde
Rok upotrebe posle otvaranja aluminijumske vrećice: 12 meseci, bez posebnih uslova čuvanja.
Bez posebnih naznaka. Blisteri se čuvaju u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage. Lek uzeti odmah po vađenju iz blistera.