ACIPIRIN
piperacilin, tazobaktam
UPUTSTVO ZA LEK
Acipirin, 4g+0,5g, prašak za rastvor za injekciju/infuziju,
(piperacilin, tazobaktam), pakovanje: bočica, 1 x (4g+0,5g)
Proizvođač: LABORATORIO REIG JOFRÉ, S.A. za TEVA Group
Adresa: C/Jarama, s/n°, Polígono Industrial, 45007 Toledo, Španija
Podnosilac zahteva: Jugohemija-Farmacija d.o.o.
Adresa: Resavska 31, 11 000 Beograd, Srbija
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Šta je lek ACIPIRIN i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek ACIPIRIN
Kako se upotrebljava lek ACIPIRIN
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek ACIPIRIN
Dodatne informacije
Lek ACIPIRIN sadrži aktivne supstance piperacilin i tazobaktam.
Piperacilin je penicilinski antibiotik širokog spektra dejstva koji deluje na različite vrste bakterije. Tazobaktam ima sposobnost da spreči pojedine bakterije da postanu neosetljive (rezistentne) na efekat piperacilina. Tako, kombinacija piperacilina i tazobaktama deluje na bakterije na koje sam piperacilin ne deluje.
Lek ACIPIRIN se koristi za lečenje bakterijskih infekcija, kao što su infekcije grudnog koša, urinarnog trakta, krvi, stomaka i kože.
ACIPIRIN se takođe može koristiti sa aminoglikozidima, za tretiranje infekcija kod pacijenata koji imaju smanjenu sposobnost odbrane od infekcije.
-ako ste alergični (preosetljivi) na beta-laktamske antibiotike (uključujući peniciline i cefalosporine) ili na lekove koji su inhibitori beta-laktamaze.
Upozorite lekara ako uzimate druge lekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma,
preosetljivi ste na lekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.
Potrebno je da obavestite lekara ukoliko imate neko od sledećih stanja:
alergični ste (preosetljivi) na piperacilin, tazobaktam ili bilo koji drugi sastojak leka ACIPIRIN,
imali ste alergijske reakcije na antibiotike (uključujući peniciline, cefalosporine), inhibitore beta-
laktamaze ili druge alergene
ako ste ranije imali neku reakciju preosetljivosti (hipersenzitivni ste)
kada je pacijent mlađi od 12 godina ( lek ACIPIRIN se ne može koristiti za lečenje svih infekcija kod
dece)
ukoliko imate oboljenje bubrega, jetre ili ste na dijalizi. Lekar treba da proverava rad bubrega pre i tokom upotrebe leka,
ako ste na dijeti sa niskim unosom soli. Lek ACIPIRIN sadrži 256 mg natrijuma po bočici.
u slučaju da je u planu intervencija pod dejstvom totalne anestezije,
ukoliko ste na terapiji za lečenje gonoreje, lekar vas treba testirati i na sifilis, pre uzimanja leka
ACIPIRIN,
kada imate nizak nivo kalijuma u krvi, potrebna je redovna provera krvne slike.
Recite svom lekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta.
Recite svom lekaru ako uzimate:
probenecid (za lečenje gihta),
lekove za razblaživanje krvi ili sprečavanje stvaranja krvnih ugrušaka (npr. heparin, varfarin, aspirin),
metotreksat (koristi se kod kancera, artritisa i psorijaze),
diuretike (kod problema sa srcem ili visokog krvnog pritiska), ili lekove u terapiji kancera. Potrebna je
redovna provera krvne slike.
ne-polarizujuće mišićne relaksanse (npr.cisatrakurijum, vekuronijum).
Nema podataka o tome da uzimanje hrane i pića utiče na delovanje leka.
Ukoliko ste trudni, sumnjate na trudnoću ili dojite, posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom pre nego što počnete da uzimate lek.
Lek ACIPIRIN ne utiče na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanje mašinama.
ACIPIRIN sadrži natrijum, što treba uzeti u obzir kod izračunavanja ukupnog unosa natrijuma. Savetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata sa kontrolisanoj natrijumskoj dijeti.
ACIPIRIN je lek namenjen za intravensko davanje u vidu spore intravenske injekcije ili infuzije od strane medicinskog osoblja.
Uobičajena doza leka ACIPIRIN za odrasle je 4g /0,5g svakih 8 sati. Doziranje i dužina lečenja zavise od težine infekcije. Kod dece starosti od 2 -12 godina za lečenje stomačnih infekcija potrebno je smanjiti dozu (uobičajena doza za decu je 112,5mg/kg telesne mase svakih 8 sati, do doze za odrasle).
Ukoliko organizam ne može da se izbori sa infekcijom, ACIPIRIN se može koristiti u kombinaciji sa aminoglikozidima, lekovima koji se takođe primenjuju intravenski. Tada je uobičajena doza leka 4g
/0,5g svakih 6 sati. Kod dece do 12 godina starosti potrebno je smanjiti dozu (u kombinaciji sa
aminoglikozidima, uobičajena doza leka je 90mg/kg telesne mase svakih 6 sati, do doze za odrasle).
U slučaju da se ACIPIRIN daje u kombinaciji sa aminoglikozidima, Vaš lekar ili medicinska sestra će ih primeniti odvojeno.
Lek se daje do potpunog nestanka znakova infekcije a obično i 48 sati nakon toga.
Ukoliko imate problema sa bubrezima ili jetrom, potrebno je da lekar prilagodi dozu i učestalost primene leka. Potrebno je proveravati krvnu sliku, posebno prilikom dugotrajne primene leka ACIPIRIN.
Malo je verovatno da ćete primiti više leka ACIPIRIN, obzirom da se ovaj lek primenjuje u bolnici. Ukoliko mislite da ste primili veću dozu leka ACIPIRIN nego što bi trebalo, obavestite svog lekara.
Vaš lekar ili medicinska sestra će se pobrinuti da redovno dobijete lek. Nikada se ne sme davati dupla doza da bi se nadoknadila propuštena doza!
Kao i kod ostalih antibiotika, važno je da lek uzimate redovno do kraja lečenja.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Lek ACIPIRIN, kao i drugi lekovi, može imati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.
Učestalost javljanja je definisana kao:
Odmah recite lekaru ili medicinskom osoblju ukoliko imate upornu dijareju, ozbiljnu alergijsku reakciju (oticanje lica, otežano disanje), crvenilo na koži koje se širi ili bolno perutanje kože.
Česta neželjena dejstva: proliv, osip po koži i osećaj da vam nije dobro.
Povremena neželjena dejstva: bol, oticanje, upala ili crvenilo na mestu primene leka, glavobolja, nesanica, zatvor,otežano varenje, žutica, zapaljenje usne duplje, desni, svrab, koprivnjača, crvenilo na koži i povišena temperatura.
Retka neželjena dejstva: pojava modrica i krvarenje, svrab i osip, ekcem ili druge promene na koži, umerene alergijske reakcije i super-infekcije ( obično zapaljenje usne duplje), pojačano znojenje, slabost ili bol u mišićima, bol u zglobovima, grčevi, konvulzije, iscrpljenost, halucinacije, suvoća usta, rane u ustima, zadržavanje vode, gorušica, bol i nelagoda u stomaku, meka ili neredovna stolica.
Neželjena dejstva koja se javljaju prilikom uzimanja leka ACIPIRIN a kojih ne morate biti svesni: sniženje krvnog pritiska (ispoljava se kao vrtoglavica pri ustajanju), upala vena, promena broja crvenih, belih krvnih ćelija i trombocita, promena nivoa kalijuma, glukoze ili proteina u krvi, prolazno povećanje nivoa enzima jetre ili bilirubina u krvi, promene u funkciji jetre ( žutilo kože ili beonjača, svrab kože, tamnija mokraća i bleđa stolica) i ređe, promene u funkciji bubrega. Tokom lečenja su neophodne kontrole, kako bi se promene primetile.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
3 godine
Lek se ne sme upotrebljavati posle isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju. Rok upotrebe ističe poslednjeg dana navedenog meseca.
Čuvanje pre otvaranja leka
Lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.
Čuvanje nakon rastvaranja leka
Rekonstituisani rastvor i rastvori za infuziju sa mikrobiološke tačke gledišta se moraju odmah upotrebiti.
Potvrđena je hemijska i fizička stabilnost rekonstituisanog i razblaženog rastvora leka ACIPIRIN sa 20ml 0,9% NaCl ili vode za injekcije u toku 24h, kada se rekonstituisani rastvor čuva na temperaturi od 2-8°C.
Potvrđena je i hemijska i fizička stabilnost rekonstituisanog rastvora leka ACIPIRIN:
nakon rekonstitucije praška sa 20 ml vode za injekcije i razblaženja rekonstituisanog rastvora sa 100 ml rastvora 5%glukoze;
nakon rekonstitucije praška sa 20 ml vode za injekcije i razblaženja rekonstituisanog rastvora sa 50 ml rastvora 0,9% NaCl;
nakon rekonstitucije praška sa 20 ml 0,9% NaCl i razblaženja rekonstituisanog rastvora sa 50 ml rastvora 5% glukoze;
nakon rekonstitucije praška sa 20 ml 0,9% NaCl i razblaženja rekonstituisanog rastvora sa 100 ml rastvora
0,9% NaCl.
u toku 48h, kada se rekonstituisani i razblaženi rastvor čuva na temperaturi od 2-8°C. Nemojte koristiti lek Aciprin ako primetite da rastvor sadrži čestice.
Lekove ne treba bacati u kanalizaciju ili kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite lekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mere pomažu očuvanju životne sredine.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
Aktivne supstance su piperacilin i tazobaktam.
Svaka bočica sadrži 4 g piperacilina (u obliku piperacilin-natrijuma) i 0,5 g tazobaktama (u obliku tazobaktam- natrijuma).
Pomoćne supstance: voda za injekcije (rastvarač)
Beo ili beličast prašak u bočici.
Prašak za rastvor za injekciju/infuziju, bele ili beličaste boje.
Pakovanje: 1 bočica zapremine 50 ml sa 4 g piperacilina (u obliku piperacilin-natrijuma) i 0,5 g tazobaktama (u obliku tazobaktam-natrijuma).
Jugohemija-Farmacija d.o.o. Resavska 31, 11 000 Beograd, Srbija
LABORATORIO REIG JOFRÉ, S.A.
C/Jarama, s/n°, Polígono Industrial, 45007 Toledo, Španija za TEVA Group
Mart 2011.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
od 05.05.2011.
Sažet pregled informacija o leku ACIPIRIN treba da pomogne njegovoj primeni. Potrebno je da ste upoznati sa Sažetkom karakteristika leka za lek ACIPIRIN i da se pridržavate uputstva za pravilno rukovanje.
Lek ACIPIRIN je indikovan za lečenje sledećih sistemskih i/ili lokalnih bakterijskih infekcija, kod kojih su otkriveni ili se sumnja na uzročnike osetljive na ovaj lek:
Odrasli i stariji pacijenti
infekcije donjeg respiratornog trakta,
infekcije urinarnog trakta (komplikovane i nekomplikovane),
intraabdominalne infekcije,
infekcije kože i mekih tkiva,
bakterijska septikemija,
bakterijske infekcije kod odraslih pacijenata sa neutropenijom, u kombinaciji sa aminoglikozidima.
Deca
apendicitis, komplikovan rupturom sa peritonitisom i/ili apscesom kod dece starosti od 2 do 12 godina,
bakterijske infekcije kod dece sa neutropenijom, u kombinaciji sa aminoglikozidima.
ACIPIRIN je indikovan u lečenju polimikrobnih infekcija, uključujući i one gde se sumnja na Gram-pozitivne i Gram-negativne aerobne i anaerobne organizme (intraabdominalne infekcije, infekcije kože i mekih tkiva, infekcije donjeg respiratornog trakta). Usled širokog spektra delovanja, lek ACIPIRIN se naročito primenjuje kod lečenja mešovitih infekcija, kao i kod empirijskog lečenja pre nego što se dobiju rezultati testa osetljivosti.
ACIPIRIN se daje sporom intravenskom injekcijom (u trajanju od najmanje 3-5 minuta) ili sporom intravenskom infuzijom (tokom 20 do 30 minuta).
Pacijenti sa neutropenijom i znakovima infekcije (npr. povišena temperatura) potrebno je da odmah dobiju empirijsku antibiotsku terapiju, pre nego što se dobiju rezultati testa osetljivosti.
Pacijenti sa normalnom renalnom funkcijom:
Odrasli i deca starija od 12 godina
Uobičajena doza kod odraslih i dece starije od 12 godina iznosi 4,5g leka (4g piperacilin/0,5g tazobaktam) svakih 8 sati.
Ukupna dnevna doza zavisi od težine i lokalizacije infekcije i može varirati od 2,25g (2g piperacilin/0,25g tazobaktam) do 4,5g leka ACIPIRIN (4g piperacilin/0,5g tazobaktam) svakih 6 ili 8 sati.
Kod pacijenata sa neutropenijom, preporučena doza je 4,5 g leka (4g piperacilin/0,5g tazobaktam) svakih 6 sati u kombinaciji sa aminoglikozidom.
Stariji pacijenti
Kod ovih pacijenata može se primeniti uobičajena doza bez prilagođavanja, osim u slučaju renalne insuficijencije.
Deca do 12 godina starosti
ACIPIRIN se preporučuje samo za terapiju dece sa neutropenijom ili komplikovanim apendicitisom.
Neutropenija: Preporučeno doziranje kod dece je 90 mg/kg leka ACIPIRIN (80 mg piperacilina/10 mg tazobaktama po kg) svakih 6 sati u kombinaciji sa aminoglikozidom. Doza ne sme preći 4,5g leka (4g piperacilin/0,5g tazobaktam) svakih 6 sati.
Komplikovani apendicitis: Kod dece uzrasta 2 do 12 godina preporučeno doziranje je 112,5 mg/kg
leka ACIPIRIN (100mg piperacilina/12,5mg tazobaktama po kg) svakih 8 sati. Doza ne sme preći 4,5g leka (4g piperacilin/0,5g tazobaktam) svakih 8 sati.
Do nekih novih saznanja, piperacilin/tazobaktam nije opravdano koristiti kod dece koja nemaju neutropeniju ili komplikovani apendicitis.
Pacijenti sa insuficijencijom bubrega
Odrasli, stariji i deca koja primaju doze kao odrasli
Kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega potrebno je prilagoditi intravenske doze u zavisnosti od stepena oštećenja renalne funkcije. Preporučene dnevne doze su:
Klirens kreatinina (ml/min) | Preporučeno piperacilin/tazobaktam doziranje |
20-80 | 12 g/1,5 g/dan, podeljene doze 4g/500mg svakih 8 sati |
< 20 | 8 g/1 g/dan, podeljene doze 4g/500mg svakih 12 sati |
Kod pacijenata na hemodijalizi, maksimalna dnevna doza iznosi 8g/1g piperacilin/tazobaktama. Budući da se hemodijalizom eliminiše 30%-50% piperacilina za 4 sata, potrebno je dati jednu dodatnu dozu od 2 g/025g piperacilin/tazobaktama posle svake dijalize.
Kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega i jetre tačnije prilagođavanje doza omogućava se određivanjem serumskih nivoa piperacilin/tazobaktama.
Deca do 12 godina starosti
Kod dece sa insuficijencijom bubrega potrebno je prilagoditi intravenske doze u zavisnosti od stepena oštećenja renalne funkcije. Preporučene dnevne doze su:
Klirens kreatinina (ml/min) | Preporučena doza piperacilina/tazobaktama |
> 40 | Nije potrebno prilagođavanje doze |
20-39 | 90mg(80mg piperacilin/10mg tazobaktam)/kg svakih 8 sati, ne sme se prekoračiti 13,5g/dan |
< 20 | 90mg(80mg piperacilin/10mg tazobaktam)/kg svakih 12 sati, ne sme se prekoračiti 9g/dan |
Kod dece na hemodijalizi čija je telesna masa <50kg, preporučena doza je 45 mg (40mg piperacilina/5 mg tazobaktama) /kg svakih 8 sati.
Modifikacija doza je aproksimativna. Svaki bolesnik se mora pažljivo pratiti kako bi se uočili znaci toksičnosti leka. Dozu i interval doziranja treba adekvatno prilagoditi.
Pacijenti sa insuficijencijom jetre
Kod pacijenata sa insuficijencijom jetre nije potrebno prilagođavanje doziranja.
Trajanje terapije
Trajanje terapije treba prilagoditi težini infekcije i pacijentovom kliničkom i bakteriološkom napretku.
Kod akutnih infekcija, terapiju lekom ACIPIRIN treba nastaviti 48 sati po prestanku kliničkih znakova oboljenja i povišene temperature.
Kod pedijatrijskih pacijenata sa komplikovanim apendicitisom preporučuje se da trajanje terapije bude najmanje 5, a najviše 14 dana.
Mešanje beta-laktamskih antibiotika sa aminoglikozidima in vitro može dovesti do fizičke inkompatibilnosti aminoglikozida (vidi deo “Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija“).
Preosetljivost na bilo koji od beta-laktamskih antibiotika (uključujući peniciline i cefalosporine) ili na inhibitore beta-laktamaze.
Upozorenja
Zabeležene su ozbiljne, ponekad i fatalne reakcije preosetljivosti (anafilaktičke, anafilaktoidne reakcije, uključujući šok) kod pacijenata koji su primali peniciline, uključujući i piperacilin/tazobaktam. Ovim reakcijama podložniji su pacijenti sa poznatom preosetljivošću na više alergena.
Prijavljeni su i slučajevi pacijenata sa prethodnom preosetljivošću na peniciline, a sa ozbiljnim reakcijama preosetljivosti kasnije kada su lečeni cefalosporinima.
Ozbiljne reakcije preosetljivosti zahtevaju prekid primene antibiotika, a mogu da zahtevaju i primenu adrenalina i druge hitne mere.
Pre početka primene leka ACIPIRIN, potrebno je detaljno razmotriti moguće prethodne reakcije preosetljivosti na peniciline, cefalosporine ili druge alergene.
Pseudomembranozni kolitis izazvan primenom antibiotika može se manifestovati kao teška, uporna dijareja koja može ugroziti život. Prvi simptomi pseudomembranoznog kolitisa mogu se javiti u toku ili nakon primene antibiotika. U tom slučaju treba odmah prestati sa primenom piperacilina/tazobaktama i započeti odgovarajuću terapiju (npr. oralni metronidazol ili oralni vankomicin). Kontraindikovana je primena lekova koji inhibiraju peristaltiku creva.
Mere opreza
Naročito kod produženog lečenja može doći do leukemije i neutropenije. Potrebna je periodična kontrola krvne slike.
Kao i kod drugih penicilina, prilikom primene većih doza, može doći do pojave neuroloških komplikacija u obliku konvulzija, naročito kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega.
Tokom produžene primene leka, poželjna je periodična procena funkcije organskih sistema, uključujući renalni i hepatički.
Kod nekih pacijenata koji su primali beta-laktamske antibiotike došlo je do krvarenja. Naročito kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom, krvarenje je ponekad praćeno poremećajem koagulacije, odnosno abnormalnim vrednostima rezultata testova kao što su određivanje vremena koagulacije, agregacije trombocita i protrombinskog vremena. Ukoliko dođe do krvarenja, treba prekinuti davanje antibiotika i započeti odgovarajuću terapiju.
Kao i kod drugih antibiotika, treba imati u vidu mogućnost pojave rezistentnih organizama koji mogu da izazovu superinfekciju, posebno tokom produžene terapije. Može da bude potrebno mikrobiološko praćenje u cilju otkrivanja moguće značajne superinfekcije. Treba preduzeti odgovarajuće mere ukoliko se ovo desi.
Kao i u slučaju drugih penicilina, može doći do pojave neuromuskularne ekscitabilnosti ili konvulzija ako se intravenski daju veće doze od propisanih.
Lek sadrži 2,79 mEq (64 mg) natrijuma po gramu piperacilina, koji utiče na povećanje ukupnog unosa natrijuma kod pacijenta. Ovo može štetiti pacijentima na dijeti sa smanjenim unosom soli. (ukoliko lek sadrži natrijum)
Kod pacijenata sa niskim nivoom kalijuma ili onih koji uzimaju lekove koji snižavaju nivo kalijuma, može doći do hipokalemije pa se preporučuje redovna kontrola elektrolitnog statusa. Može se primetiti umereno povećanje funkcije jetre.
Antimikrobni preparati koji se upotrebljavaju u velikim dozama u toku kratkog perioda radi lečenja gonoreje, mogu da zamaskiraju ili odlože pojavu simptoma sifilisa u inkubaciji. Zato pre lečenja gonoreje pacijenta treba pregledati na sifilis. Potrebno je uzeti referentne uzorke za pregled u tamnom polju, od pacijenata bez suspektne primarne lezije, i serološke testove obavljati najmanje 4 meseca.
Istovremena primena probenecida i piperacilin/taobaktama dovodi do produžetka poluvremena eliminacije i smanjenja renalnog klirensa i piperacilina i tazobaktama, iako maksimalne koncentracije oba leka u plazmi ostaju nepromenjene.
Piperacilin, sam ili sa tazobaktamom, ne uzrokuje klinički značajnu promenu farmakokinetike
tobramicina kod osoba sa normalnom renalnom funkcijom ili kod osoba sa blagom do umerenom renalnom insuficijencijom. Farmakokinetika piperacilina, tazobaktama i metabolita M1 se ne menja značajno pri primeni tobramicina. Nije primećena interakcija između piperacilin/tazobaktama i vankomicina kod zdravih odraslih osoba sa normalnom renalnom funkcijom.
Kada se aminoglikozidi istovremeno upotrebljavaju sa drugim beta-laktamskim antibioticima, piperacilin/tazobaktam se ne sme mešati u intravenskom rastvoru ili upotrebljavati istovremeno zbog fizičke inkompatibilnosti. Kada se zahteva istovremena primena ovih lekova, piperacilin/tazobaktam i aminoglikozide je potrebno rekonstituisati i primeniti odvojeno.
U slučaju istovremene primene heparina, oralnih antikoagulansa i drugih lekova koji utiču na koagulaciju, odnosno na agregaciju trombocita, treba češće izvoditi i redovno kontrolisati testove koagulacije.
Istovremeno primenjen sa vekuronijumom, piperacilin dovodi do produžetka neuromuskularne blokade vekuronijuma. Zbog sličnog mehanizma dejstva, očekuje se da bi neuromuskularna blokada izazvana primenom bilo kojeg od nedepolarizujućih mišićnih relaksanasa mogla da bude produžena u prisustvu piperacilina.
Piperacilin može da smanji eliminaciju metotreksata i zato se kod pacijenata mora pratiti nivo metotreksata u serumu da ne bi došlo do razvoja toksičnosti.
Kao i kod drugih penicilina, primena piperacilin/tazobaktam može da rezultira lažno pozitivnom reakcijom na glukozu u urinu, ukoliko se određuje metodom redukcije bakra. Preporučuje se određivanje glukoze uz pomoć testova zasnovanih na reakciji sa enzimom glukozo-oksidazom.
Prijavljeni su slučajevi lažno pozitivnih rezultata prilikom izvođenja Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testa kod pacijenata koji su primali piperacilin/tazobaktam. Kod tih pacijenata naknadno je utvrđeno da nije bila prisutna Aspergillus infekcija. Prijavljena je ukrštena reakcija ne- Aspergillus polisaharida i polifuranoza sa Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testom. Pozitivne rezultate testa kod pacijenata koji primaju piperacilin/tazobaktam treba pažljivo razmotriti i potvrditi drugim dijagnostičkim metodama.
Trudnoća
Ispitivanja na miševima i pacovima nisu ukazala na postojanje embriotoksičnog ili teratogenog dejstva kombinacije piperacilin/tazobaktam. Nema odgovarajućih i dobro kontrolisanih studija primene kombinacije piperacilin/tazobaktam ili posebno piperacilina ili tazobaktama kod trudnica. Piperacilin i tazobaktam prolaze kroz placentu. Trudnicama treba davati lek samo ukoliko očekivana korist prevazilazi mogući rizik po pacijenta i fetus.
Dojenje
Piperacilin se izlučuje u malim koncentracijama u majčino mleko; koncentracije tazobaktama u humanom mleku nisu utvrđene. Dojiljama treba davati lek samo ukoliko očekivana korist prevazilazi mogući rizik po pacijenta i dete.
Ne postoje podaci o uticaju piperacilin/tazobaktama na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama.
Neželjena dejstva navedena su u daljem tekstu po klasama sistema organa i učestalosti javljanja. Učestalost javljanja je definisana kao: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 i < 1/100), retko (≥ 1/10.000 i < 1/1000) i veoma retko (< 1/10.000). U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su navedena po opadajućoj ozbiljnosti.
Najčešće prijavljene neželjene reakcije su dijareja, nauzeja, povraćanje i osip, sa utvrđenom učestalosti ≥1% i ≤10%:
Infekcije i infestacije
Povremene: suprerinfekcija kandidom
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Povremene: leukopenija, neutropenija, trombocitopenija
Retke: anemija, manifestacije krvarenja (purpura, epistaksa, produženo vreme krvarenja), eozinofilija, hemolitička anemija
Veoma retke: agranulocitoza, pozitivan Coombs-test, pancitopenija, produženo parcijalno
tromboplastinsko vreme, produženo protrombinsko vreme, trombocitoza
Poremećaji imunog sistema
Povremene: reakcije preosetljivosti
Retke: anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije (uključujući šok)
Poremećaji ishrane i metabolizma
Veoma retke: hipoalbuminemija, hipoglikemija, hipoproteinemija, hipokalemija
Poremećaji nervnog sistema
Povremene: glavobolja, nesanica
Retke: slabost mišića, halucinacije, konvulzije, suvoća usta
Vaskularni poremećaji
Povremene: hipotenzija, flebitis, tromboflebitis Retke: naleti vrućine i crvenila
Gastrointestinalni poremećaji
Česte: dijareja, mučnina, povraćanje
Povremene: konstipacija, dispepsija, žutica, stomatitis
Retke: bol u stomaku, pseudomembranozni kolitis, hepatitis
Hepatobilijarni poremećaji
Povremene: povišeni nivo alanin-aminotransferaze i aspartat-aminotransferaze
Retke: povišeni nivo bilirubina, alkalne fosfataze i gama-glutamil-transferaze, hepatitis
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Česte: osip
Povremene: pruritus, urtikarija, eritem
Retke: bulozni dermatitis, multiformni eritem, povećano znojenje, ekcem, egzantem Veoma retke: Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog tkiva i kostiju
Retke: artralgija, mijalgija
Renalni i urinarni poremećaji
Povremene: povišen nivo kreatinina u krvi
Retke: intersticijalni nefritis, insuficijencija bubrega Veoma retke: povišen nivo uree u krvi
Opšti poremećaji i promene na mestu primene leka
Povremene: povišena temperatura, reakcija na mestu primene injekcije Retke: rigor, umor, edem
Terapija piperacilinom povezana je sa povećanom incidencom povišene temperature i osipa kod pacijenata sa cističnom fibrozom.
U post-marketinškom periodu praćenja leka bilo je izveštaja o predoziranju piperacilin/tazobaktamom; u većini slučajeva dolazilo je do mučnine, povraćanja i dijareje, koji su prijavljeni i prilikom primene preporučenih doza. Kod pacijenata kojima su primenjene veće i.v. doze od preporučenih može doći do neuromuskularne ekscitacije ili konvulzija (naročito kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom).
Lečenje trovanja
Nema specifičnog antidota.
Lečenje je suportivno i simptomatsko, u zavisnosti od kliničkog stanja pacijenta. U hitnim slučajevima, potrebno je sprovesti sve neophodne mere, kao u slučaju predoziranja piperacilinom.
Prekomerne serumske koncentracije piperacilina ili tazobaktama mogu biti smanjene hemodijalizom. U slučaju pojave motorne ekscitabilnosti i konvulzija, mogu se upotrebiti antikonvulzivni lekovi (npr. diazepam, barbiturati).
Uobičajene protiv-mere koriste se u slučaju teške, anafilaktičke reakcije.
Mešanje beta-laktamskih antibiotika sa aminoglikozidima in vitro dovodi do fizičke
inkompatibilnosti aminoglikozida.
ACIPIRIN ne treba mešati sa drugim lekovima u špricu ili infuzionoj boci budući da nije utvrđena kompatibilnost.
Uvek kad se ACIPIRIN primenjuje istovremeno sa drugim antibioticima kroz infuzioni set, lekovi se moraju davati odvojeno, osim u slučaju dokazane kompatibilnosti.
Usled hemijske nestabilnosti, ACIPIRIN ne treba koristiti sa rastvorima koji sadrže samo natrijum- hidrogenkarbonat.
Laktatni Ringer-ov rastvor nije kompatibilan sa piperacilin/tazobaktamom. ACIPIRIN ne treba dodavati krvnim derivatima ili albumin hidrolizatima.
Intravenska injekcija
Jednu bočicu leka ACIPIRIN 4g/0,5g treba rastvoriti sa 20ml rastvarača. Kompatibilni rastvarači za rekonstituciju:
voda za injekciju,
0,9% rastvor natrijum-hlorida za injekcije,
Okretati bočicu u krug dok se prašak ne rastvori. Kada se konstantno meša, okretanjem bočice u krug, rastvor se rekonstituiše u proseku za 5 -10 min. Intravenska injekcija se daje u trajanju od najmanje 3-5min.
Intravenska infuzija
Jednu bočicu leka ACIPIRIN 4g/0,5g treba rastvoriti sa 20ml rastvarača.
Rekonstituisan rastvor se može dalje razblaživati do željenog volumena (npr. 50 ml do 150 ml) sa jednim od sledećih kompatibilnih rastvarača za intravensku primenu:
nakon rekonstitucije praška sa 20 ml vode za injekcije, razblažiti sa 100ml rastvora 5% rastvora glukoze;
nakon rekonstitucije praška sa 20 ml vode za injekcije, razblažiti rekonstituisani rastvor sa
50 ml 0,9% rastvora NaCl;
nakon rekonstitucije praška sa 20 ml 0,9% NaCl, razblažiti rekonstituisani rastvor sa 50 ml 5% rastvor glukoze;
nakon rekonstitucije praška sa 20 ml 0,9% NaCl, razblažiti rekonstituisani rastvor sa 100 ml
0,9% rastvora NaCl;
Intravensku infuziju treba ispitati s vremena na vreme. Ukoliko primetite zamućenje, kristalizaciju, promenu boje ili bilo koji znak neke interakcije ili kontaminacije, infuziju treba prekinuti.
Istovremena primena sa aminoglikozidima
Mešanje beta-laktamskih antibiotika sa aminoglikozidima in vitro može dovesti do fizičke inkompatibilnosti aminoglikozida (vidi odeljak 4,5).
Gotov proizvod nakon otvaranja/rastvaranja/razblaženja upotrebiti odmah. Neiskorišćeni rastvor treba odbaciti u skladu sa važećim propisima.