Streptase
streptokinaza
UPUTSTVO ZA LEK
Pakovanje: ukupno 1 kom, bočica staklena, 1 x 1 500 000 i.j.
Proizvođač: CSL Behring GmbH
Podnosilac zahteva: PharmaSwiss d.o.o.
Adresa: Vojvode Stepe 18, 11 000 Beograd, Srbija
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta
Šta je lek Streptase i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Streptase
Kako se upotrebljava lek Streptase
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Streptase
Dodatne informacije
Lek Streptase sadrži aktivnu supstancu streptokinazu, koja spada u grupu enzima koji imaju fibrinolitičko dejstvo (sposobnost razgradnje tromba).
Lek Streptase se može primenjivati sistemski i lokalno.
nakon srčanog udara (u periodu do 12 sati) ili kod zakrčenja krvnih sudova koji ishranjuju srce
kod tromboze (nastajanje tromba) u dubokim venama (u periodu do 14 dana)
kod masivne plućne embolije (začepljenje krvnog suda pluća)
kod akutne ili subakutne tromboze perifernih arterija
kod hronične, okluzivne bolesti arterija (u periodu do 6 nedelja) (zatvaranje lumena arterija trombom)
kod okluzije centralne retinalne arterije (u periodu 6 – 8 dana) ili vene (u periodu do 10 dana) (zatvaranje lumena glavne arterije ili vene oka trombom)
srčanog udara za uspostavljanje ponovnog protoka krvi (reperfuzija) kroz koronarne sudove (krvni sudovi koji ishranjuju srce) (u periodu do 12 sati)
akutne, subakutne i hronične tromboze kao i embolije perifernih venskih i arterijskih sudova.
Pažnja: Ne može se dati izjava vezana za terapijski odgovor ukoliko se proizvod daje izvan gore navedenih vremenskih intervala.
Aktivacija endogenog puta fibrinolize (proces razgradnje tromba) započinje formiranjem kompleksa streptokinaza-plazminogen (protein krvne plazme).
Ovaj kompleks poseduje aktivatorska svojstva i prevodi plazminogen u proteolitički (koji razgrađuje proteine) i fibrinolitički (koji razgrađuje tromb) aktivan plazmin.
Ukoliko se više plazminogena veže u ovaj aktivatorski kompleks ostaje manje plazminogena koji će se konvertovati u svoju enzimski aktivnu formu. Shodno tome, visoke doze streptokinaze su povezane sa manjim rizikom od krvarenja.
Nakon intravenske ili intraarterijske primene i neutralizacije individualnog titra antistreptokinaznih antitela (antitela organizma usmerena protiv streptokinaze), streptokinaza je odmah na raspolaganju sistemski ili lokalno za aktivaciju fibrinolitičkog sistema.
Ako ste alergični (preosetljivi) na aktivnu supstancu ili na bilo koji drugi sastojak leka Streptase.
Zbog povećanog rizika od krvarenja tokom trombolitičke terapije, Streptase se ne sme davati u sledećim situacijama:
postojeća ili skorašnja krvarenja unutrašnjih organa
svi oblici smanjene koagulabilnosti (zgrušavanja) krvi, posebno kod spontanih tromboliza
(proces razgradnje tromba) i obimnih poremećaja zgrušavanja krvi
skorašnji cerebrovaskularni insulti (šlog, moždana krvarenja), intrakranijalne (na mozgu) ili intraspinalne (na kičmenoj moždini) operacije
intrakranijalne neoplazme (tumori)
skorašnja trauma glave
arterijsko-venske malformacije ili aneurizme (proširenje arterijskih krvnih sudova)
poznate neoplazme sa rizikom od krvarenja
akutni pankreatitis (upala pankreasa)
neregulisana hipertenzija (povišen krvni pritisak) sa sistolnim vrednostima iznad 200 mmHg i/ili dijastolnim vrednostima iznad 100 mmHg ili hipertenzivne promene stepena III/IV na mrežnjači (promene na očnom dnu usled visokog krvnog pritiska)
skorašnja implantacija proteza krvnih sudova
simultano lečenje sa oralnim antikoagulansima (lekovi koji sprečavaju koagulaciju) (INR > 1,3)
teška oštećenja jetre ili bubrega
endokarditis (zapaljenje unutrašnjeg omotača srca) ili perikarditis (zapaljenje srčane kese).
Izolovani slučajevi perikarditisa, pogrešno dijagnostikovani kao akutni infarkt miokarda i lečeni sa Streptase dovode do perikardnog izliva uključujući i tamponadu (nakupljanje tečnosti u srčanoj kesi).
sklonost ka krvarenju
skorašnje velike operacije (6. do 10. postoperativnog dana, zavisno od težine hirurškog zahvata)
invazivne operacije npr. skorašnja biopsija organa, produžena spoljnja masaža srca
Moguća je pojava sistemskih efekata i tokom lokalne primene. Takođe, treba uzeti u obzir gore iznete
kontraindikacije i tokom lokalne primene leka Streptase.
skorašnja, ozbiljna gastrointestinalna krvarenja, npr. aktivan čir na želucu
rizik od pojave teških lokalnih krvarenja npr. u slučaju aortografije preko lumbalne regije (dijagnostička metoda snimanja aorte)
skorašnja trauma i kardiopulmonalna reanimacija (reanimacija usled zastoja srca i pluća)
invazivni zahvati npr. skorašnja intubacija
punkcija nekompresivnih krvnih sudova, intramuskularna injekcija (u mišić)
skorašnji porođaj, abortus (uključujući i pobačaj)
bolesti urogenitalnog trakta sa postojećim ili mogućim izvorom krvarenja (kateter ugrađen u mokraćnu bešiku)
tromboza u sepsi (formiranje tromba kod trovanja krvi)
teške aterosklerotične promene na krvnim sudovima, cerebrovaskularne bolesti (bolesti krvnih sudova glave)
kaverne (šupljine u plućima, npr. kod aktivne tuberkuloze)
defekt mitralne valvule (srčani zalistak) ili atrijalna fibrilacija (aritmija pretkomora srca)
Sistemski efekti su takođe mogući tokom lokalne primene. Upozorenja koja su gore pomenuta takođe treba
razmotriti tokom lokalne primene.
Zbog povećane verovatnoće ne reagovanja kod postojanja antistreptokinaznih antitela, ponavljano davanje Streptase ili proizvoda koji sadrže streptokinazu, može biti neefikasno ukoliko se primenjuje duže od 5 dana, posebno u periodu od 5 dana do 12 meseci nakon inicijalnog lečenja.
Isto tako, terapijski efekat može biti snižen kod pacijenata sa skorašnjim streptokoknim infekcijama kao što su streptokokni faringitis (upala ždrela), akutna reumatska groznica, akutni glomerulonefritis (zapaljenje bubrega).
Na početku terapije, povremeno se opažaju pad krvnog pritiska, tahikardija (ubrzan rad srca) ili bradikardija (usporen rad srca) (u pojedinačnim slučajevima može doći do šoka). Shodno tome, na početku lečenja infuziju treba davati sporo. Dalje, kortikosteroidi se mogu davati profilaktički.
Ukoliko ste prethodno primiali heparin, pre početka trombolitičke terapije treba izvrštiti neutralizaciju protamin- sulfatom.Trombinsko vreme ne treba da bude dvostruko veće od normalnog kontrolnog vremena pre početka trombolitičke terapije. Kod pacijenata koji su prethodno lečeni derivatima kumarina INR
(International Normalized Ratio) treba da bude manji od 1,3 pre početka infuzije streptokinaze.
Uočen je pozitivan, uzajamno pojačavajući efekat acetilsalicilne kiseline i streptokinaze na ishod kod pacijenata
sa suspektnim infarktom miokarda. Primeni streptokinaze treba da prethodi primena acetilsalicilne kiseline i treba nastaviti sa njenim davanjem tokom najmanje narednih mesec dana.
Preporučuje se izvođenje arterijske punkcije tokom intravenskog lečenja na krvnim sudovima gornjih ekstremiteta, ukoliko je neophodno. Nakon punkcije, treba staviti kompresivni zavoj i držati najmanje 30 minuta, a mesto punkcije treba često proveravati da bi se videlo da li je došlo do krvarenja.
Kažite svom lekaru ili farmaceutu ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta.
Paralelno ili prethodno lečenje antikoagulansima (lekovima koji inhibiraju koagulaciju npr. heparin) i lekovima koji sprečavaju nastanak ili aktivaciju trombocita (krvnih pločica) (npr. inhibitori agregacije trombocita, acetilsalicilna kiselina, dekstrani) može povećati rizik od krvarenja.
Pre započinjanja dugoročne sistemske trombolize dubokih venskih tromboza i arterijskih okluzija sa streptokinazom treba sačekati da opadne efekat lekova koji deluju na formiranje i funkciju trombocita (videti takođe Posebna upozorenja i posebne mere opreza).
Nije primenljivo.
Pre nego što počnete da uzimate neki lek, posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom.
Streptase treba davati u trudnoći samo nakon pažljivog razmatranja odnosa korist/rizik zbog mogućeg rizika za plod. Tokom prvih 18 nedelja trudnoće streptokinazu treba primenjivati samo ako je od vitalnog značaja.
Informacije o primeni Streptase tokom perioda dojenja nisu dostupne.
Nije primenljivo.
Lek Streptase sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po bočici, odnosno praktično ne sadrži natrijum.
Lek Streptase je namenjem odraslima.
Streptase se daje intravenski ili intraarterijski u vidu injekcije ili infuzije.
Dužina davanja zavisi od vrste i obima okluzije (suženja) krvnog suda i razlikuje se zavisno od indikacije. Kao rastvarač se može koristiti samo fiziološki rastvor (0,9 % natrijum-hlorid).
Nikada necete biti u prilici da sami sebi primenite ovaj lek. Lek će Vam biti primenjen od strane kvalifikovane osobe, kao što su lekar ili medicinska sestra.
Lekar ce odrediti dozu i dužinu trajanja infuzije.
Vaš lekar ili medicinska sestra će voditi računa o tome da uvek primite adekvatnu dozu leka.
Lekar ili medicinsko osoblje će imati instrukcije kada da Vam daju lek. Nije verovatno da ćete dobiti manje ili više leka nego što treba. Ako mislite da ste propustili dozu, obratite se lekaru ili medicinskom osoblju.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Lek Streptase, kao i drugi lekovi može da ima neželjena dejstva mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih. Podaci o sledećim neželjenim reakcijama dobijeni su na osnovu iskustava iz kliničkih ispitivanja kao i
praćenjem leka nakon njegove pojave na tržištu.
Neželjena dejstva navedena su prema sledećim kategorijama učestalosti: Veoma česta neželjena dejstva (češće od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek): Česta neželjena dejstva (kod 1-10 na 100 pacijenata koji uzimaju lek): Povremena neželjena dejstva (kod 1-10 na 1 000 pacijenata koji uzimaju lek): Retka neželjena dejstva (kod 1-10 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lek):
Veoma retka neželjena dejstva (ređe od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lek)
Česti : krvarenje na mestu primene i ekhimoze (tačkasta krvarenja na koži),krvarenja iz digestivnog ili urogenitalnog trakta, krvarenja iz nosa.
Povremeni: krvarenja mozga sa komplikacijama i mogućim fatalnim ishodom, krvarenja na mreznjači oka, ozbiljna krvarenja (takođe sa fatalnim ishodom) koja uključuju krvarenja jetre, krvarenja zadnjeg trbušnog zida, ruptura slezine.
Veoma retki: krvarenja u srčanu maramicu kao posledica rupture srčanog mišića u toku trombolize zbog srčanog udara
Veoma česti: pojava antistreptokinaznih antitela (antitela koja proizvodi organizam, a usmerena su protiv stereptokinaze)
Česti: alergijsko-anafilaktičke reakcije praćene ospom, crvenilom (praćeno osećajem senzacija po kozi), svrabom, koprivnjačom, angioneurotskim edemom (oticanje lica i jezika, uz teškoće pri disanju i gutanju), otežanim disanjem, bronhospazmom (sužavanje vazdušnih puteva) ili padom krvnog pritiska.
Veoma retki: zakasnele alergijske reakcije, kao što su serumska bolest, artritis (sistemska bolest vezivnog tkiva, najčešće sa zapaljenjem zglobova koje je praćeno bolom, pojavom otoka i gubitkom pokretljivosti), vaskulitis (zapaljenje zida krvnog suda), nefritis (zapaljenje bubrega) i neuroalergijski simptomi (zahvata više nerava, npr. Guillain Barre sindrom), teške alergijske reakcije koje vode ka šoku i respiratornom zastoju.
Blage ili umerene alergijske reakcije mogu se lečiti zajedno sa antihistaminicima i/ili kortikosteroidima. Ukoliko se pojave ozbiljne alergijske ili anafilaktičke reakcije treba odmah prekinuti s primenom Streptase i započeti adekvatno lečenje.
Retki: neurološki simptomi (npr. vrtoglavica, konfuzija, paraliza, hemipareza (oduzetost leve ili desne strane tela), uznemirenost ili konvulzije (grčevi)) kod moždanih krvarenja ili kardiovaskularnih poremećaja praćenih smanjenim protokom krvi u mozgu.
Često: na početku lečenja pad krvnog pritiska, ubrzan ili usporen rad srca
Veoma retko: embolizam kristalima holesterola.
Tokom fibrinolitičke terapije infarkta miokarda sa Streptase prijavljeni su sledeći događaji kao komplikacija srčanog udara i/ili simptomi nakon ponovnog uspostavljanja protoka kroz krvni sud:
Veoma često: pad krvnog pritiska, lupanje srca i poremećaji srčanog ritma, angina pektoris
Često: ponovna ishemija (stanje kad je prekinuto snabdevanje tkiva krvlju), srčana slabost, ponovni infarkt, kardiogeni šok, perikarditis, plućni edem.
Povremeno: srčani zastoj (koji vodi ka respiratornom zastoju), slabost srčanog zaliska, perikardna efuzija (nakupljanje tečnosti u srčanoj kesi), tamponada srca (nakupljanje tečnosti u srčanoj kesi), ruptura srca, plućna ili periferna embolija.
Ove kardiovaskularne komplikacije mogu biti vitalno ugrozavajuće i mogu dovesti do smrti.
Tokom lokalne fibrinolize perifernih arterija može doći do pojave embolija u udaljenim krvnim sudovima.
Veoma retki: plućni edem koji nije kardiološkog porekla (ne uzrokuje ga srčana slabost) nakon intrakoronarne (u krvnim sudovima srca), trombolitičke terapije kod pacijenata koji su preležali masivni infarkt miokarda (srčani udar).
Česti: mučnina, dijareja (proliv), bol u gornjem delu trbuha i povraćanje.
Česti: glavobolja i bol u leđima, bol u mišićima, jeza i/ili skok temperature kao i slabost/umor.
Često: prolazan skok vrednosti serumskih transaminaza (funkcionalni parametri jetre) kao i bilirubina.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Čuvati lek Streptase van domašaja i vidokruga dece!
3 godine
Hemijska i fizička stabilnost rekonstituisanog leka je dokazana tokom 24 časa na +2 do +8 ºC. S obzirom da lek Streptase ne sadrži konzervans, sa mikrobiološke tačke gledišta, rekonstituisan proizvod treba odmah upotrebiti. Ukoliko se ne upotrebi odmah, rekonstituisani proizvod ne treba čuvati duže od 24 časa na +2 do +8 ºC.
Nemojte koristiti lek Streptase posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem i unutrašnjem pakovanju. Lek može da se upotrebljava do poslednjeg dana navedenog meseca.
Lek Streptase čuvati na temperaturi do 25 ºC. Ne sme se zamrzavati.
Lekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite lekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrebljeni lek s uništava u skladu sa važećim propisima.
Aktivna supstanca: stabilisana, čista streptokinaza koja se dobija iz filtrata kulture beta-hemolitičkog streptokoka grupe C po Lancefield-u.
1 bočica staklena sadrži 1 500 000 i.j. streptokinase.
Pomoćne supstance:
albumin, humani; natrijum-glutamat, monohidrat; natrijum-dihidrogenfosfat, dihidrat; natrijum-hidrogenfosfat, dihidrat.
Streptase je beli do skoro beli prašak.
Izgled rastvora: bistar, bezbojan do bledo-žut rastvor.
Bočica, staklena od 6 mL, bezbojno cevasto staklo (tip I), zatvoreno sa gumenim zatvaračem (hlorbutil guma) sive boje, bez lateksa, aluminijumskim poklopcem i plastičnom crvenom kapicom koja se skida.
Složiva kartonska kutija sa 1 bočicom sa 1 500 000 i.j. streptokinaze.
PharmaSwiss d.o.o. Vojvode Stepe 18
11 000 Beograd
CSL Behring GmbH
Emil-von-Behring-Strae 76
35041 Marburg, Nemačka
Februar, 2013.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
od 28.03.2013.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sledeće informacije su namenjene isključivo zdravstvenim stručnjacima:
akutni transmuralni infarkt miokarda (ne stariji od 12 časova) sa elevacijom ST-segmenta ili
skorašnji blok leve grane
duboke venske tromboze (ne starije od 14 dana)
akutna masivna embolija pluća
akutne ili subakutne tromboze perifernih arterija
hronična okluzivna bolest arterija (ne starija od 6 nedelja)
okluzija centralnih arterija retine ili vena (okluzija arterija ne starija od 6 do 8 sati, venske okluzije ne starije od 10 dana)
Lokalna primena
akutni infarkt miokarda za uspostavljanje prohodnosti koronarnih krvnih sudova
(ne stariji od 12 sati)
akutne, subakutne i hronične tromboze kao i embolije perifernih venskih i arterijskih krvnih sudova
Napomena: Ne može se oceniti terapijski odgovor kod primene preparata izvan gore navedenih vremenskih okvira.
Napomena:
Kada je neophodna trombolitička terapija ili kada je prisutna velika koncentracija antitela protiv streptokinaze ili ukoliko je streptokinaza nedavno primenjivana (više od 5 dana, a manje od godinu dana) mogu se koristiti homologi fibrinolitici (videti takođe poglavlje “Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka”).
Sistemska primena
Kod kratkotrajne trombolize u akutnom infarktu miokarda primenjuje se 1.5 miliona i.j. Streptase tokom 60 minuta.
Lokalna primena
Kod akutnog infarkta miokarda pacijentima se daje intrakoronarno bolus od 20 000 i.j. Streptase u proseku, kao i doza održavanja od 2 000 i.j. do 4 000 i.j. po minutu tokom 30 do 90 minuta.
Sistemska primena:
Kod kratkotrajne trombolize odrasli pacijenti sa okluzijama perifernih venskih i arterijskih krvnih sudova ili embolijama, inicijalno primaju 250 000 i.j. Streptase tokom 30 minuta nakon čega sledi doza održavanja od 1.5 miliona i.j. na sat tokom maksimalno šest sati.
Šestočasovna infuzija Streptase se može ponoviti sledećeg dana u zavisnosti od postignutog terapijskog uspeha
trombolize. Međutim, ponavljano davanje ne sme ni na koji način da se sprovede nakon više od pet dana od prve primene.
Kao alternativa kratkotrajnoj trombolizi, u lečenju okluzija perifernih sudova može se sprovesti dugoročna tromboliza. Inicijalna doza od 250 000 i.j. Streptase se primenjuje tokom 30 minuta nakon čega sledi doza održavanja od 100 000 i.j. na sat. Trajanje terapije zavisi od stepena i mesta okluzije krvnog suda. Kod okluzije perifernih krvnih sudova najduže trajanje lečenja je 5 dana.
Lokalna primena
Pacijenti sa akutnim, subakutnim i hroničnim trombozama i embolijama perifernih sudova primaju 1000 i.j. do 2000 i.j. Streptase u intervalima od 3 do 5 minuta. Dužina trajanja primene zavisi od veličine i mesta okluzije suda i iznosi najviše 3 sata pri ukupnoj dozi od max. 120 000 i.j. Streptase.
Ukoliko je neophodno,može se istovremeno raditi perkutana transluminalna angioplastika.
Sistemska primena
U slučaju tromboze centralnih retinalnih sudova, tromboliza okludiranih arterija treba da je ograničena na najduže 24 časa, a u slučaju venske okluzije na maksimalno 72 časa. Ukoliko je indikovano produženje trombolize zbog ekstenzivne okluzije, terapiju treba prekinuti tokom jednog dana i nastaviti sa davanjem homologog fibrinolitika.
Doze za novorođenčad,odojčad i decu:
Nema iskustava u lečenju lekom Streptase kod dece. Ostaje da se proceni dobit u odnosu na potencijalni rizik koji se može pojaviti u akutnim, vitalno ugrožavajućim situacijama.
Sistemska primena
U slučaju kratkotrajne trombolize tokom 6 sati, treba dati heparin tokom ili posle infuzije Streptase, kada je trombinsko vreme (TT) ili parcijalno tromboplastinsko vreme (aPTT) dostiglo vrednosti koje su duplo ili 1,5
puta veće od kontrolnih vrednosti. Vrednost TT treba produžiti na 2-4 puta veću od normalne, a vrednost aPTT na vrednost 1,5 - 2,5 puta veću od normalne, da bi se obezbedila dovoljna zaštita od retromboze.
Ukoliko se infuzija Streptase ne ponavlja, uvodi se terapija heparinom paralelno sa primenom oralnih antikoagulanasa (videti Produženo lečenje).
Dugoročna tromboliza se kontroliše trombinskim vremenom (TT). Cilj treba da bude dvostruko do četvorostruko produženje trombinskog vremena koje se smatra dovoljnom antikoagulantnom zaštitom. Shodno tome, istovremena primena heparina može biti neophodna od 16. sata od početka terapije. Ukoliko je trombinsko
vreme posle 16 sati i dalje produženo na vrednost četvorostruko veću od normalne kontrolne vrednosti, doza održavanja Streptase se mora udvostručiti tokom nekoliko časova sve dok se TT ne smanji.
Lokalna primena
Kao što je uobičajeno sa angiografijama, heparin se daje (ukoliko je neophodno) pre angiografije da bi se sprečila tromboza izazvana kateterom. Uspeh lečenja se može odrediti angiografski. Ukoliko dovoljan protok krvi traje duže od 15 minuta, lečenje se smatra uspešnim i može se okončati.
Nakon svakog tretmana lečenja streptokinazom može se uvesti produženo lečenje antikoagulansima ili inhibitorima agregacije trombocita kao prevencija retromboze. Posebno sa heparinom mora se uzeti u obzir opasnost od hemoragije. Lečenje heparinom se individualno reguliše sa TT ili aPTT. Cilj je da se trombinsko vreme produži 2-4 puta i da se aPTT produži 1,5 - 2,5 puta. U dugoročnoj profilaksi mogu se primenjivati oralni antikoagulansi kao npr. derivati kumarina ili inhibitori agregacije trombocita.
Streptase se daje intravenski ili intraarterijski.
Trajanje terapije zavisi od prirode i obima okluzije suda i razlikuje se zavisno od indikacije (videti poglavlje “Doziranje i način primene”)
Rastvaranje i dalje razblaženje: videti poglavlje “Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka”.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih materija.
Streptase se ne sme koristiti u slučaju ozbiljnih alergijskih reakcija na ovaj preparat.
Zbog povećane opasnosti od hemoragije tokom trombolitičke terapije, Streptase se ne sme primenjivati u sledećim situacijama:
postojeće ili skorašnje unutrašnje krvarenje
sva stanja smanjene koagulabilnosti krvi, posebno spontana fibrinoliza i ekstenzivni poremećaji koagulacije
skorašnji cerebrovaskularni insulti, intrakranijalne ili intraspinalne operacije
intrakranijalna neoplazma
skorašnja trauma glave
arterijsko-venske malformacije ili aneurizme
poznata neoplazma sa rizikom od hemoragije
akutni pankreatitis
nekontrolisana hipertenzija sa sistolnom vrednošću iznad 200 mmHg i/ili dijastolnom vrednošću iznad 100 mmHg ili hipertenzivne promene na mrežnjači gradusa III/IV
skorašnja ugradnja veštačkih zalistaka
uporedno lečenje sa oralnim antikoagulansima (INR>1,3)
teška oštećenja jetre ili bubrega
endokarditis ili perikarditis. Izolovani slučajevi perikarditisa, koji su bili pogrešno dijagnostikovani kao akutni infarkt miokarda i lečeni lekom Streptase, dovode do perikardnog izliva uključujući i tamponadu.
poznata hemoragijska dijateza
skorašnje velike operacije (6.-10. postoperativni dan zavisno od težine operativnog zahvata)
invazivne procedure, npr. skorašnja biopsija organa, dugotrajna masaža srca preko grudi
Lokalna primena
Pri lokalnoj primeni takođe su moguća sistemska dejstva. Shodno tome, gore navedene kontraindikacije treba imati na umu prilikom lokalne primene.
Opasnost od primene terapije kod vitalno ugrožavajućih tromboembolija, pre svega od hemoragija, mora se
proceniti u odnosu na predviđenu korist u slučajevima kao što su:
skorija ozbiljna krvarenja iz gastrointestinalnog trakta, npr. aktivan peptički ulkus
rizik od ozbiljne lokalne hemoragije, npr. u slučaju lumbalne aortografije
skorija trauma ili kardiopulmonalna reanimacija
invazivne operacije npr. skorija intubacija
punkcija nekompresivnih krvnih sudova, intramuskularna injekcija
skoriji porođaj, pobačaj
bolesti urogenitalnog trakta sa postojećim ili potencijalnim izvorima krvarenja (ugrađen urinarni kateter)
dijagnostikovana septička tromboza
ozbiljna aterosklerotična degeneracija krvnih sudova, cerebrovaskularna bolest
plućne bolesti sa kavernama (npr. aktivna tuberkuloza)
defekt mitralne valvule ili fibrilacija pretkomora
Mogući su sistemski efekti tokom lokalne primene. Shodno tome, i prilikom lokalne primene treba razmotriti gore navedena posebna upozorenja.
Zbog povećane verovatnoće da ne dođe do odgovora usled postojanja antistreptokinaznih antitela, ponavljano davanje Streptase ili proizvoda koji sadrže streptokinazu može biti neefikasno ukoliko se ponovo primeni 5 dana ili kasnije nakon prvog davanja, posebno u periodu od 5 dana do 12 meseci nakon inicijalnog lečenja.
Isto tako, terapijski efekat može biti smanjen kod pacijenata sa skorašnjim streptokoknim infekcijama kao što su streptokokni faringitis, akutna reumatska groznica, akutni glomerulonefritis.
Na početku terapije povremeno se opažaju pad krvnog pritiska i tahikardija ili bradikardija (u pojedinačnim
slučajevima može doći do šoka). Shodno tome, na početku lečenja infuziju treba davati sporo. Dalje, kortikosteroidi se mogu davati profilaktički.
Ukoliko je pacijent prethodno primio heparin, pre početka trombolitičke terapije treba izvrštiti neutralizaciju protamin-sulfatom. Trombinsko vreme ne treba da bude dvostruko veće od normalnog kontrolnog vremena pre početka trombolitičke terapije. Kod pacijenata koji su prethodno lečeni derivatima kumarina INR (International Normalized Ratio) treba da bude manji od 1,3 pre početka infuzije streptokinaze.
Uočen je pozitivan, pridružen efekat acetilsalicilne kiseline i streptokinaze kod pacijenata sa suspektnim infarktom miokarda. Treba dati acetilsalicilnu kiselinu pre terapije streptokinazom i nastaviti sa njenom primenom najkraće jedan mesec posle terapije streptokinazom.
Ukoliko je arterijska punkcija neophodna tokom intravenskog lečenja, prednost se daje krvnim sudovima gornjih
ekstremiteta. Nakon punkcije treba staviti kompresivni zavoj tokom najmanje 30 minuta, a mesto punkcije treba često kontrolisati kako bi se videli eventualni znaci krvarenja.
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po bočici, odnosno praktično ne sadrži natrijum.
Istovremeno ili prethodno lečenje antikoagulansima (inhibitori koagulacije, npr. heparin) ili supstancama koje sprečavaju formiranje ili aktivnost trombocita (npr. inhibitori agregacije trombocita, acetilsalicilna kiselina, dekstrani) može povećati rizik od hemoragije.
Pre započinjanja dugotrajnog liziranja dubokih venskih tromboza i arterijskih okluzija streptokinazom, treba sačekati da se povuku efekti lekova koji deluju na formiranje i funkciju trombocita. Videti takođe poglavlje “Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka”.
Zbog opasnosti po fetus, Streptase treba davati u trudnoći samo nakon pažljive procene svih rizika. Tokom prvih 18 nedelja trudnoće primenu streptokinaze treba ograničiti samo na vitalne indikacije.
Nema podataka o primeni streptokinaze u periodu dojenja.
Nije primenljivo.
Sledeća neželjena dejstva zasnovana su na iskustvima iz kliničkih studija1 i na postmarketinškom praćenju. Koriste se sledeće standardne kategorije učestalosti:
Veoma česta (> 1/10) Česta (> 1/100 i < 1/10)
Povremena (> 1/1 000 i < 1/100)
Retka (> 1/10 000 i < 1/ 1 000)
Veoma retka (> 1/10 000 (uključujući izolovane slučajeve))
Česti: hemoragije na mestu davanja injekcije i ehimoze; gastrointestinalna ili genitourinarna krvarenja, epistakse.
Povremeni: cerebralne hemoragije sa komplikacijama i mogućim fatalnim ishodom, hemoragije na mrežnjači, teške hemoragije (takođe sa fatalnim ishodom) uključujući hemoragije jetre, retroperitonealna krvarenja, rupturu slezine. Ponekad je neophodna transfuzija krvi.
Veoma retki: hemoragije u perikardni prostor usled rupture miokarda tokom trombolitičkog lečenja akutnog infarkta miokarda.
U slučaju pojave teških komplikovanih krvarenja, potrebno je prekinuti primenu Streptase i primeniti inhibitor proteinaze, kao npr. aprotinin, u odgovarajućoj dozi: inicijalna doza 500 000 KIU (Kallikrein Inactivator Unit), ako je potrebno do 1 milion KIU, nakon čega sledi primena infuzije brzinom 50 000 KIU po satu, dok krvarenje ne prestane. Dodatno, preporučuje se kombinovana primena sa sintetičkim antifibrinoliticima. Ako je potrebno mogu se primeniti faktori koagulacije. U pojedinim slučajevima epizoda krvarenja dodatna primena sintetskih antifibrinolitika je prijavljena kao efikasna.
Veoma česti: pojava antistreptokinaznih antitela (videti poglavlje „Posebna upozorenja i mere opreza pri primeni leka“)
Česti: alergijsko-anafilaktičke reakcije praćene ospom, crvenilom (praćeno osećajem senzacija po koži), svrabom, urtikarijom, angioneurotskim edemom, otežanim disanjem, bronhospazmom ili padom krvnog
pritiska.
Veoma retki: zakasnele alergijske reakcije kao što su serumska bolest, artritis, vaskulitis, nefritis i neuroalergijski simptomi (polineuropatija, npr. Guillain Barre sindrom), teške alergijske reakcije koje vode ka šoku i respiratornom zastoju.
Blage ili umerene alergijske reakcije mogu se lečiti zajedno sa antihistaminicima i/ili kortikosteroidima. Ukoliko
1 1. GISSI, Lancet 1986, pp 397 - 402
ISIS 2, Lancet 1988, pp 349 -360
Int. Study Group (GISSI-2) Lancet 1990, 336: 65 – 75
4. ISIS 3, Lancet 1992; 339: 753 – 770
5. GUSTO, N Engl J Med 1993; 329: 673 – 682
se pojave ozbiljne alergijske ili anafilaktičke reakcije treba odmah prekinuti s primenom Streptase i započeti adekvatno lečenje.
Treba razmotriti tekuće standarde u lečenju šoka. Fibrinolizu treba nastaviti sa homologim fibrinoliticima.
Retko: neurološki simptomi (npr. vrtoglavica, konfuzija, paraliza, hemipareza, uznemirenost ili konvulzije) kod moždanih hemoragija ili kardiovaskularnih poremećaja praćenih hipoperfuzijom u mozgu.
Često: na početku lečenja pad krvnog pritiska, tahikardija ili bradikardija (videti takođe „Posebna upozorenja i mere opreza”, podpoglavlje “Brzina infuzije i profilaksa kortikosteroidima”).
Veoma retko: embolizam kristalima holesterola.
Tokom fibrinolitičke terapije lekom Streptase kod pacijenata sa infarktom miokarda prijavljeni su sledeći događaji kao komplikacija infarkta miokarda i/ili simptomi reperfuzije:
Veoma često: pad krvnog pritiska, lupanja srca i poremećaji srčanog ritma, angina pektoris
Često: rekurentna ishemija, insuficijencija srca, reinfarkt, kardiogeni šok, perikarditis, plućni edem.
Povremeno: srčani arest (koji vodi ka respiratornom arestu), mitralna insuficijencija, perikardna efuzija, tamponada srca, ruptura miokarda, plućni ili periferni embolizam.
Ove kardiovaskularne komplikacije mogu biti vitalno ugrožavajuće i mogu dovesti do smrti. Tokom lokalne fibrinolize perifernih arterija može doći do pojave distalnih embolija. Respiratorni poremećaji
Veoma retko: plućni edem koji nije kardiološkog porekla (ne uzrokuje ga srčana slabost) nakon intrakoronarne, trombolitičke terapije kod pacijenata koji su preležali masivni infarkt miokarda.
Često: mučnina, dijareja, bol u epigastrijumu i povraćanje.
Često: glavobolja i bol u leđima, bol u mišićima, jeza i/ili skok temperature kao i slabost/umor.
Često: prolazan skok serumskih transaminaza kao i bilirubina.
Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima, osim sa onim navedenim u odeljku “Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka”.
3 godine.
Hemijska i fizička stabilnost rekonstituisanog leka je dokazana tokom 24 časa na 2 do 8 ºC. S obzirom da lek Streptase ne sadrži konzervans, sa mikrobiološke tačke gledišta, rekonstituisan proizvod treba odmah upotrebiti. Ukoliko se ne upotrebi odmah, rekonstituisani proizvod ne treba čuvati duže od 24 časa na 2 do 8 ºC.
Nemojte koristiti lek Streptase posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem i unutrašnjem pakovanju. Lek može da se upotrebljava do poslednjeg dana navedenog meseca.
Lek Streptase čuvati na temperaturi do 25 ºC. Ne sme se zamrzavati. Čuvati van domašaja i vidokruga dece!
Za uslove čuvanja rekonstituisanog leka videti odeljak “Rok upotrebe”.
Bočica, staklena od 6 mL, bezbojno cevasto staklo (tip I, Ph Eur.), zatvoreno sa gumenim zatvaračem (hlorbutil guma) sive boje, bez lateksa, aluminijumskim poklopcem i plastičnom crvenom kapicom koja se skida.
Složiva kartonska kutija sa 1 bočicom sa 1 500 000 i.j. streptokinaze.
Lek Streptase se proizvodi u vidu belog liofilizata. Nakon rastvaranja u fiziološkom rastvoru (0,9 % natrijum- hlorid) dobija se bezbojan do blago žućkast, bistar rastvor.
Da bi se osiguralo brzo i kompletno rastvaranje treba ubrizgati 5 mL fiziološkog rastvora (0,9 % natrijum-hlorid) u bočicu sa lekom Streptase koja je pod vakuumom i zaostali vakuum treba osloboditi odvajajući iglu od šprica. Za primenu sa infuzionom pumpom kao rastvarač može se koristiti samo fiziološki rastvor (0,9 % natrijum- hlorid).
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.