Sandimmun
ciklosporin
kapsula, meka blister, 50 po 25 mg
Veleprodaja: | 2.672,20 din |
Maloprodaja: | 3.233,37 din |
Participacija: | 50,00 din |
kapsula, meka blister, 50 po 50 mg
Veleprodaja: | 5.122,10 din |
Maloprodaja: | 6.197,75 din |
Participacija: | 50,00 din |
kapsula, meka blister, 50 po 100 mg
Veleprodaja: | 9.975,20 din |
Maloprodaja: | 12.070,00 din |
Participacija: | 50,00 din |
oralni rastvor boca staklena, 1 po 50 ml (100 mg/ml)
Veleprodaja: | 13.150,90 din |
Maloprodaja: | 15.912,60 din |
Participacija: | 50,00 din |
UPUTSTVO ZA LEK
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.
Ovaj lek propisan je samo Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo, obratite se Vašem lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koje neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu. Vidite odeljak 4.
Šta je lek Sandimmun i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što primite lek Sandimmun
Kako se primenjuje lek Sandimmun
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Sandimmun
Sadržaj pakovanja i ostale informacije
Naziv Vašeg leka je Sandimmun. Sadrži aktivnu supstancu ciklosporin. Koncentrat se koristi za pripremu rastvora koji se primenjuje putem intravenske infuzije. Sandimmun pripada grupi lekova poznatih kao imunosupresivni lekovi. Ovi lekovi se koriste da oslabe imunološke reakcije u organizmu.
Lek Sandimmun se koristi za kontrolisanje imunskog sistema tela nakon presađivanja organa, uključujući koštanu srž i matične ćelije. On sprečava odbacivanje presađenih organa tako što blokira razvoj određenih ćelija koje bi inače napadale presađeno tkivo.
Lek Sandimmun Vam sme propisati samo lekar koji ima iskustva u vođenju terapije nakon presađivanja.
Pažljivo sledite sva uputstva lekara. Ona se mogu razlikovati od opštih informacija sadržanih u ovom uputstvu.
ukoliko ste alergični (preosetljivi) na ciklosporin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6; takođe videti u nastavku „Lek Sandimmun sadrži ricinusovo ulje i etanol”).
sa proizvodima koji sadrže Hypericum perforatum (kantarion).
sa lekovima koji sadrže dabigatran-eteksilat (koji se primenjuje radi sprečavanja stvaranja krvnih ugrušaka nakon hirurškog zahvata) ili bosentan i aliskiren (koji se koriste za snižavanje povišenog krvnog pritiska).
Nemojte uzimati lek Sandimmun i obavestite svog lekara ako se gorenavedeno odnosi na Vas. Ako niste sigurni, obratite se svom lekaru ili farmaceutu pre nego što primite lek Sandimmun.
ako imate bilo kakve znakove infekcije, kao što su povišena telesna temperatura ili bol u grlu. Lek Sandimmun slabi imunski sistem i takođe može uticati na sposobnost Vašeg tela da se bori protiv infekcije.
ako imate problema sa jetrom.
ako imate problema sa bubrezima. Vaš lekar će Vam redovno obavljati analize krvi i može Vam promeniti dozu, ako je to neophodno.
ako Vam se javi povišen krvni pritisak. Vaš lekar će Vam redovno proveravati krvni pritisak, a može Vam i dati lek za snižavanje krvnog pritiska ako bude potrebno.
ako imate nisku koncentraciju magnezijuma u krvi. Vaš lekar će Vam možda reći da uzimate preparate za nadoknadu magnezijuma, posebno odmah nakon operacije presađivanja.
ako imate visoke koncentracije kalijuma u organizmu.
ako imate giht.
ako treba da se vakcinišete.
Ako se bilo što od navedenog odnosi na Vas pre ili tokom lečenja lekom Sandimmun, odmah obavestite svog lekara.
Lek Sandimmun slabi Vaš imunski sistem. To Vas izlaže povećanom riziku od razvoja raka, naročito kože i limfnog sistema. Morate ograničiti svoje izlaganje sunčevoj svetlosti i UV svetlu tako što ćete:
Nositi odgovarajuću zaštitnu odeću.
Često nanositi kremu za sunčanje sa visokim zaštitnim faktorom.
ako imate ili ste imali probleme povezane sa alkoholom.
ako imate epilepsiju.
ako imate bilo kakve probleme sa jetrom.
ako ste trudni.
ako dojite.
ako je ovaj lek propisan za dete.
Ako se bilo što od navedenog odnosi na Vas (ili ako niste sigurni), obavestite svog lekara pre nego što uzmete Sandimmun. Razlog tome je što ovaj lek sadrži alkohol (videti u nastavku „Lek Sandimmun sadrži ricinusovo ulje i etanol”).
Lekar će Vam proveriti:
koncentracije ciklosporina u Vašoj krvi, posebno ako ste imali transplantaciju,
Vaš krvni pritisak pre početka lečenja i redovno tokom lečenja,
koliko dobro Vam rade jetra i bubrezi,
lipide (masnoće) u Vašoj krvi.
Ako imate bilo kakvih pitanja o tome kako lek Sandimmun deluje ili zašto Vam je propisan ovaj lek, obratite se svom lekaru.
Iskustvo sa primenom leka Sandimmun kod dece je ograničeno.
Postoji ograničeno iskustvo sa lekom Sandimmun kod starijih pacijenata. Vaš lekar treba da kontroliše koliko dobro Vam rade bubrezi.
Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove.
Naročito obavestite svog lekara ili farmaceuta ako uzimate bilo koji od sledećih lekova pre ili tokom lečenja lekom Sandimmun:
Lekove koji mogu uticati na nivo kalijuma. To uključuje lekove koji sadrže kalijum, suplemente kalijuma, „tablete za izmokravanje” (diuretike) koji se nazivaju diuretici koji štede kalijum i neke lekove za snižavanje krvnog pritiska.
Metotreksat. On se koristi za lečenje tumora, teške psorijaze i teškog reumatoidnog artritisa.
Lekove koji mogu povećati ili smanjiti nivo ciklosporina (aktivne supstance leka Sandimmun) u Vašoj krvi. Vaš lekar može proveriti koncentraciju ciklosporina u Vašoj krvi pri započinjanju ili prekidanju lečenja drugim lekovima.
Lekovi koji mogu povećati koncentraciju ciklosporina u Vašoj krvi uključuju: antibiotike (kao što su eritromicin ili azitromicin), antigljivične lekove (vorikonazol, itrakonazol), lekove koji se koriste za srčane probleme ili povišen krvni pritisak (diltiazem, nikardipin, verapamil, amjodaron), metoklopramid (koristi se protiv mučnine), oralne kontraceptive, danazol (koristi se za lečenje menstrualnih problema), lekove za terapiju gihta (alopurinol), holnu kiselinu i derivate (koristi se za lečenje žučnih kamenaca), inhibitore proteaze koji se koriste za lečenje infekcije izazvane HIV-om, imatinib (koristi se za lečenje leukemije ili tumora), kolhicin, telaprevir (koristi se u terapiji hepatitisa C).
Lekovi koji mogu smanjiti koncentraciju ciklosporina u Vašoj krvi uključuju: barbiturate (koriste se kao pomoć za spavanje), neke antikonvulzivne lekove (kao što su karbamazepin ili fenitoin), oktreotid (koristi se za lečenje akromegalije ili neuroendokrinih tumora u
crevima), antibakterijske lekove koji se koriste za lečenje tuberkuloze, orlistat (koristi se kao pomoć u mršavljenju), biljne lekove koji sadrže kantarion, tiklopidin (koristi se nakon moždanog udara (šloga)), određene lekove koji snižavaju krvni pritsak (bosentan) i terbinafin (antigljivični lek koji se koristi za lečenje infekcija nožnih prstiju i noktiju).
Lekove koji mogu uticati na bubrege. Oni uključuju: antibakterijske lekove (gentamicin, tobramicin, ciprofloksacin), antigljivične lekove koji sadrže amfotericin B, lekove koji se koriste za infekcije mokraćnog sistema i sadrže trimetoprim, lekove za rak koji sadrže melfalan, lekove koji se koriste za snižavanje količine kiseline u želucu (inhibitori izlučivanja kiseline tipa antagonista H2-receptora), takrolimus, lekove protiv bolova (nesteroidni anitiinflamtorni lekovi kao što je diklofenak), lekove sa derivatima fibrinske kiseline (koriste se za snižavanje količine lipida u krvi).
Nifedipin. Koristi se za lečenje povišenog krvnog pritiska i bolova u predelu srcu. Ako uzimate nifedipin tokom lečenja ciklosporinom može doći do otoka desni koji mogu narasti preko Vaših zuba.
Digoksin (koristi se za lečenje srčanih tegoba), lekove koji snižavaju holesterol (inhibitore HMG- CoA reduktaze koji se nazivaju statini), prednizolon, etopozid (koristi se u lečenju raka), repaglinid (oralni antidijabetik), imunosupresive (everolimus, sirolimus), ambrisentan i specifične lekove protiv raka koji se zovu antraciklini (kao što je doksorubicin).
Ako se bilo što od navedenog odnosi na Vas (ili ako niste sigurni), obratite se svom lekaru ili farmaceutu pre nego što uzmete lek Sandimmun Neoral.
Nemojte uzimati lek Sandimmun sa grejpfrutom ili sokom od grejpfruta. To je zato jer oni mogu uticati na dejstvo leka Sandimmun.
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu za savet pre nego što uzmete ovaj lek. Vaš lekar će razgovarati sa Vama o mogućim rizicima uzimanja leka Sandimmun tokom trudnoće.
Ne postoje podaci o uticaju leka Sandimmun na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Lek Sandimmun sadrži alkohol, što može da utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Sandimmun koncentrat za rastvor za infuziju sadrži ricinusovo ulje koje može izazvati teške alergijske reakcije.
Lek Sandimmun sadrži oko 34,4% vol. etanola (alkohola). 100 mg doze leka Sandimmun sadrži 556 mg etanola što odgovara približno 15 mL piva ili 5 mL vina. Štetan je za osobe koje boluju od alhoholizma.
Mora se obratiti pažnja u lečenju trudnica i dojilja, dece i visoko-rizičnih grupa kao što su pacijenti sa bolestima jetre ili epilepsijom.
Pridržavajte se uputstava koja vam je dao lekar. Proverite sa Vašim lekarom ako niste sigurni.
Vaš lekar će odrediti odgovarajuću dozu leka Sandimmun za Vas. Ona zavisi od Vaše telesne mase i od razloga zbog kojeg primate lek.
Ukupna dnevna doza obično je između 3 i 5 mg po kilogramu Vaše telesne mase. To je podeljeno u dve doze.
Veće doze se uobičajeno primenjuju pre i neposredno nakon presađivanja. Manje doze se primenjuju nakon stabilizacije presađivanog organa ili koštane srži.
Vaš lekar će prilagoditi Vašu dozu leka tako da ona bude idealna za Vas. Da bi to učinio, lekar će možda morati da obavi neke analize krvi.
Ovaj lek će biti razblažen pre upotrebe u odnosu 1:20 i 1:100 sa fiziološkim rastvorom ili 5-opostotnom glukozom i zatim primenjen sporom intravenskom infuzijom tokom približno 2 do 6 sati. Razblaženi lek se mora baciti nakon 24 sata.
Preći ćete na ciklosporin u obliku kapsula ili rastvora (oboje se uzimaju na usta) čim to bude moguće.
Previše leka može uticati na Vaše bubrege. Redovno ćete imati analize krvi i dolaziti u bolnicu. To će Vam dati mogućnost da razgovarate sa lekarom o svom lečenju i razgovarate o poteškoćama koje eventualno imate.
Ukoliko mislite da Vam je data prevelika doza leka Sandimmun, obratite se odmah lekaru.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.
Znaci anafilaktoidne reakcije koji se javljaju nakon intravenske primene leka Sandimmun. Ove reakcije mogu biti crvenilo lica ili gornjeg dela grudnog koša, tečnost u plućima, otežano disanje, šištanje (čujno disanje), promene krvnog pritiska (možete imati osećaj da ćete se onesvestiti) i ubrzan rad srca (tahikardija).
Kao i drugi lekovi koji deluju na imuni sistem, ciklosporin može uticati na sposobnost Vašeg tela da se bori protiv infekcije i može prouzrokovati tumore ili druge vrste raka naročito kože. Znaci infekcije mogu biti temperatura ili bol u grlu.
Promene vida, gubitak koordinacije, nespretnost, gubitak pamćenja, poteškoće u govoru ili razumevanju onoga što drugi govore i slabost mišića. To bi mogli biti znaci infekcije mozga koja se naziva progresivna multifokalna leukoencefalopatija.
Moždani problemi sa znacima kao što su epileptični napadi, konfuzija, dezorjentacija, smanjeno reagovanje, promena ličnosti, osećaj uznemirenosti, nesanica, poremećaji vida, slepilo, koma,
delimična paraliza ili paraliza celog tela, ukočen vrat, gubitak koordinacije sa ili bez neuobičajenog govora ili pokreta očiju.
Otok zadnjeg dela oka. To bi moglo biti povezano sa zamagljenim vidom. Moglo bi i uticati na Vaš vid zbog povišenog pritiska u glavi (dobroćudna intrakranijalna hipertenzija).
Problemi sa jetrom i oštećenje sa ili bez žutila kože i očiju, mučninom, gubitkom apetita i tamnom mokraćom.
Problemi sa bubrezima koji mogu značajno smanjiti količinu mokraće koju proizvodite.
Nizak nivo crvenih krvnih zrnaca ili krvnih pločica. Znaci uključuju bledu kožu, osećaj umora, nedostatak vazduha, tamnu mokraću (to je znak raspadanja crvenih krvnih zrnaca), modrice ili krvarenje bez očiglednog razloga, konfuznost, dezorijentisanost, manji nivo budnosti i problemi sa bubrezima.
Ostala neželjena dejstva uključuju:
problemi sa bubrezima
visok krvni pritisak
glavobolja
drhtanje tela koje ne možete kontrolisati
prekomerni rast dlaka na telu i licu
povećana koncentracija masti u Vašoj krvi.
Ako se bilo koje od ovih neželjenih dejstava pojavi u teškom obliku, obavestite svog lekara.
epileptični napadi
problemi sa jetrom
visok nivo šećera u krvi
umor
gubitak apetita
osećaj mučnine, povraćanje, bol u stomaku, zatvor, proliv
prekomerni rast dlaka
akne, naleti vrućine
groznica (povišena telesna temperatura)
nizak nivo belih krvnih zrnaca
osećaj utrnulosti ili bockanja
bol i grčevi u mišićima
čir na želucu
otok desni koje prekrivaju zube
visok nivo mokraćne kiseline ili kalijuma u krvi, niska koncentracija magnezijuma u krvi. Ako se bilo koje od ovih neželjenih dejstava pojavi u teškom obliku, obavestite svog lekara.
simptomi moždanih poremećaja uključujući iznenadne epileptične napade, konfuznost, pospanost, dezorijentaciju, poremećaj vida, nesvesticu, osećaj slabosti u udovima, poremećaj pokreta
osip
oticanje tela
povećanje telesne mase
nizak nivo crvenih krvnih ćelija, nizak nivo krvnih pločica što može da poveća rizik od krvarenja. Ako se bilo koje od ovih neželjenih dejstava pojavi u teškom obliku, obavestite svog lekara.
problemi sa nervima uz utrnulost ili osećaj bockanja u prstima ruku i nogu
zapaljenje pankreasa (gušterače) sa jakim bolom u gornjem delu stomaka
mišićna slabost, gubitak mišićne snage, bol u mišićima nogu ili ruku ili bilo gde na telu
uništavanje crvenih krvnih zrnaca koje uključuje probleme sa bubrezima uz simptome kao što su oticanje lica, stomaka, šaka i/ili stopala, smanjeno lučenje mokraće, otežano disanje, bol u grudima, epileptični napadi, nesvest
promene menstrualnog ciklusa, povećanje grudi kod muškaraca.
Ako se bilo koje od ovih neželjenih dejstava pojavi u teškom obliku, obavestite svog lekara.
otok zadnjeg dela oka koji može biti povezan sa povećanjem pritiska u glavi i poremećajima vida. Ako se ovo neželjeno dejstvo pojavi u teškom obliku, obavestite svog lekara.
ozbiljni problemi sa jetrom sa ili bez žute prebojenosti očiju ili kože, mučnina, gubitak apetita, tamno prebojen urin, oticanje lica, stopala, ruku ili celog tela
krvarenje ispod površine kože ili ljubičasti pečati na koži, iznenadno krvarenje bez vidljivog razloga
migrena ili teška glavobolja često sa mučninom i povraćanjem i osetljivošću na svetlost
bol u nogama i stopalima.
Ako se bilo koja od ovih nuspojava pojavi u teškom obliku, obavestite svog lekara.
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo, razgovarajte sa Vašim lekarom ili farmaceutom. Ovo uključuje bilo koje neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom Uputstvu.
Ne očekuju se dodatna neželjena dejstva kod dece i adolescenata u poređenju sa odraslim osobama. Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara, farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.
Ne smete koristiti lek Sandimmun posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem pakovanju nakon
„Važi do:”. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca. Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.
Kada se ampula otvori, sadržaj mora odmah biti upotrebljen.
Nakon razblaženja: sa mikrobiološkog stanovišta proizvod se mora upotrebiti odmah. Ako se ne upotrebi odmah, korisnik će biti odgovoran za uslove i vreme čuvanja pre upotrebe, koje ne bi smelo da bude duže od 24 h na temperaturi od 2 °C do 8 °C.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
Aktivna supstanca je ciklosporin. Jedan mililitar koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 50 mg ciklosporina. Jedna ampula od 5 mL sadrži 250 mg ciklosporina.
Pomoćne supstance su: etanol 94% m/m; ricinusovo ulje, polioksiletilovano (35).
Sandimmun koncentrat za rastvor za infuziju je bistar, uljani rastvor braonžute boje.
Unutrašnje pakovanje je ampula napravljena od bezbojnog stakla tipa 1 (Ph.Eur) i sadrže oznaku u obliku tačke za lakše otvaranje ampule (engl. one point cut, OPC).
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija čiji kartonski zidovi sa unutrašnje strane obezbeđuju pričvršćivanje ampula. U pakovanju se nalazi 10 ampula sa 5 mL koncentrata za rastvor za infuziju i Uputstvo za lek.
Nosilac dozvole:
PREDSTAVNIŠTVO NOVARTIS PHARMA SERVICES INC. BEOGRAD (NOVI BEOGRAD)
Omladinskih Brigada 90 A, Beograd-Novi Beograd
Proizvođač
NOVARTIS PHARMA STEIN AG
Schaffhauserstrasse, Stein, Švajcarska
Avgust, 2018.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
515-01-04069-17-001 od 16.08.2018.
------------------------------------------------------------------------------------------------
SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:
Indikacije kod transplantacije
Transplantacija solidnih organa
Prevencija odbacivanja grafta nakon transplantacije solidnih organa.
Terapija ćelijskog odbacivanja transplantata kod pacijenata koji su prethodno primali druge imunosupresive.
Prevencija odbacivanja grafta nakon alogene transplantacije koštane srži i matičnih ćelija.
Prevencija ili terapija bolesti „kalem protiv domaćina” (engl. graft-versus-host disease, GVHD).
Doziranje
Raspon datih doza za oralnu primenu je namenjen da služi samo kao smernica.
Lek Sandimmun treba da propiše samo lekar koji ima iskustva u primeni imunosupresivne terapije i/ili transplantaciji organa, ili lekar koji blisko sarađuje sa njim.
Transplantacija solidnih organa
Preporučena doza leka Sandimmun koncentrata za rastvor za infuziju je približno jedna trećina odgovarajuće oralne doze, i preporučuje se da pacijenti što pre pređu na oralnu terapiju.
Inicijalnu oralnu dozu lekova Sandimmun ili Sandimmun Neoral treba započeti u okviru 12 sati pre operacije u dozi od 10 do 15 mg/kg koja se daje podeljena u 2 pojedinačne doze. Ovu dozu treba održavati kao dnevnu dozu tokom 1 do 2 nedelje posle operacije, a zatim je postepeno smanjivati u skladu sa koncentracijom u krvi prilagođeno lokalnim protokolima za imunosupresiju, do postizanja preporučene doze održavanja od oko 2 do 6 mg/kg koja se daje podeljena u 2 pojedinačne doze.
Kada se lek Sandimmun ili Sandimmun Neoral daje sa drugim imunosupresivima (npr. sa kortikosteroidima ili kao deo terapije od tri ili četiri leka), mogu se koristiti manje doze (npr. 3 do 6 mg/kg podeljeno u 2 pojedinačne doze za početnu terapiju).
Transplantacija koštane srži
Početnu dozu treba dati jedan dan pre transplantacije. U tu svrhu se u većini slučajeva koristi lek Sandimmun koncentrat za rastvor za infuziju. Preporučena i.v. doza iznosi 3 do 5 mg/kg na dan. Infuzija se nastavlja u toj dozi u periodu nakon transplantacije u trajanju do 2 nedelje pre nego što se pređe na oralnu terapiju održavanja lekom Sandimmun ili Sandimmun Neoral u dnevnoj dozi od 12,5 mg/kg primenjenoj u 2 podeljene doze.
Terapiju održavanja trebalo bi nastaviti najmanje 3 meseca (a po mogućnosti 6 meseci) pre nego što se doza postupno smanji na nulu do vremena od godine dana nakon transplantacije.
Ako se za započinjanje terapije koriste oralni oblici leka Sandimmun ili Sandimmun Neoral, preporučena doza je 12,5 do 15 mg/kg na dan data u 2 podeljene doze, počevši jedan dan pre transplantacije.
Više doze oralnih oblika leka Sandimmun ili Sandimmun Neoral ili primena Sandimmun intravenske terapije mogu biti neophodne u slučaju prisustva gastrointestinalnih poremećaja, koji mogu smanjiti resorpciju leka.
GVHD se javlja kod nekih pacijenata nakon ukidanja terapije ciklosporinom, ali obično povoljno reaguje na ponovno uvođenje terapije. U tim slučajevima treba dati početnu oralnu udarnu dozu od 10 do 12,5 mg/kg, da bi se potom prešlo na dnevnu oralnu dozu održavanja koja je prethodno bila zadovoljavajuća. Niske doze leka Sandimmun treba koristiti za terapiju blagih oblika hronične GVHD.
Posebne populacije
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Sve indikacije
Ciklosporin podleže minimalnoj bubrežnoj eliminaciji i oštećenje funkcije bubrega nema intenzivan uticaj na njegovu farmakokinetiku (videti odeljak Farmakokinetički podaci Sažetka karakteristika leka). Međutim, s obzirom na njegov nefrotoksični potencijal (videti odeljak Neželjena dejstva), preporučuje se pažljivo praćenje bubrežne funkcije (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Ciklosporin se u velikoj meri metaboliše u jetri. Približno 2 do 3 puta povećana izloženost ciklosporinu može se primetiti kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Da bi se održale koncentracije leka u krvi u preporučenom ciljnom opsegu, smanjenje doze može biti neophodno kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Farmakokinetički podaci Sažetka karakteristika leka) i preporučuje se da se koncentracije ciklosporina u krvi prate dok se ne postignu stabilni nivoi.
Pedijatrijska populacija
Kliničke studije su obuhvatile decu uzrasta od 1 i više godina. U nekoliko studija, pedijatrijski pacijenti su zahtevali i podnosili doze ciklosporina po kg telesne mase koje su više od onih koje se koriste kod odraslih.
Upotreba leka Sandimmun kod dece za indikacije koje nisu povezane sa transplantacijom osim za nefrotski sindrom se ne može preporučiti (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Primena kod starijih osoba (65 godina i stariji)
Iskustva sa lekom Sandimmun kod starijih su ograničena.
U kliničkim ispitivanjima reumatoidnog artritisa sa ciklosporinom, pacijenati starosti 65 i više godina imali su veću šansu da razviju sistolnu hipertenziju tokom terapije i da nakon 3-4 meseca terapije imaju povećanje nivoa kreatinina u serumu ≥ 50% od početne vrednosti.
Odabir doze za starije pacijente generalno treba vršiti uz oprez, a obično se počinje od najnižih doza, imajući na umu veću učestalost smanjene funkcije jetre, bubrega i srca i drugih istovremenih oboljenja kao i istovremenu primenu drugih lekova i povećanu podložnost infekcijama.
Način primene
Intravenska primena.
Vrste boca prikladnih za rastvor za infuziju navedene su u odeljku Inkompatibilnost.
Zbog rizika od anafilakse (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka), lek Sandimmun koncentrat za rastvor za infuziju treba se primenjivati samo pacijentima sa transplantatom koji ne mogu uzimati lek oralno (npr. ubrzo nakon operacije), ili kod kojih bi resorpcija oralnih oblika mogla biti narušena tokom epizoda poremećaja gastrointestinalnog sistema. U takvim slučajevima preporučuje se prelaz na oralnu primenu čim to bude izvodljivo. Još jedna dobro utvrđena primena koncentrata za rastvor za infuziju odnosi se na početno lečenje pacijenata koji se podvrgavaju presađivanju koštane srži.
Koncentrat za rastvor za infuziju potrebno je razblažiti u odnosu 1:20 do 1:100 sa normalnim fiziološkim rastvorom ili 5-opostotnom glukozom pa dati kao sporu intravensku infuziju tokom 2 do 6 sati.
Nakon što se ampula otvori, sadržaj treba odmah upotrebiti. Razblaženi rastvori za infuziju moraju se baciti nakon 24 sata.
Mere opreza koje treba poduzeti pre rukovanja lekom ili njegove primene
Za uputstva o razblaživanju leka pre primene, videti odeljak Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).
Preosetljivost na ciklosporin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku Lista pomoćnih supstanci.
Kombinacija sa proizvodima koji sadrže Hypericum perforatum (kantarion) (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Kombinacija sa lekovima koji su supstrati efluksnog transportera za više lekova P-glikoproteina ili proteina transportera organskih anjona (engl. organic anion transporter protein, OATP) i za koje su povišene koncentracije u plazmi povezane sa ozbiljnim i/ili životno ugrožavajućim događajima, npr. bosentan, dabigatran-eteksilat i aliskiren (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Medicinski nadzor
Lek Sandimmun treba da propisuju samo lekari koji imaju iskustva u terapiji imunosupresivima i koji mogu da omoguće adekvatno praćenje, uključujući redovan kompletan lekarski pregled, merenje krvnog pritiska i kontrolu laboratorijskih parametara bezbednosti. Pacijente sa transplantatom koji dobijaju ovaj lek treba lečiti u ustanovama sa adekvatnom laboratorijskom i pomoćnom medicinskom opremom. Lekar odgovoran za terapiju održavanja treba da dobije potpune informacije za praćenje pacijenta.
Ricinusovo ulje polioksil (35) (sin. ricinusovo ulje, polioksietilovano (35)) i anafilaktoidne reakcije
Lek Sandimmun koncentrat za rastvor za infuziju sadrži ricinusovo ulje polioksil (35) (sin. ricinusovo ulje, polioksietilovano (35)), za koje je prijavljeno da nakon i.v. primene izaziva anafilaktoidne reakcije. Ove reakcije se mogu sastojati od crvenila lica i gornjeg dela toraksa i nekardiogenog plućnog edema, uz akutnu respiratornu krizu, dispneu, teško disanje, promene krvnog pritiska i tahikardiju. Stoga je neophodan poseban oprez kod pacijenata koji su i.v. injekcijom ili infuzijom ranije dobijali lekove koji sadrže ricinusovo ulje, polioksiletilovano (npr. lek koji sadrži Cremophor EL) i kod pacijenata sa alergijskim predispozicijama. Dakle, pacijenti koji primaju lek Sandimmun koncentrat za rastvor za infuziju treba da budu pod stalnim nadzorom barem prvih 30 minuta nakon početka infuzije, a nakon toga u čestim intervalima. Ukoliko se javi anafilaksa, treba prekinuti infuziju. Pored kreveta treba držati vodeni rastvor adrenalina u odnosu 1:1000 i izvor kiseonika. Profilaktičko davanje antihistaminika (H1 + H2 blokatori) pre primanja Sandimmun koncentrata za rastvor za infuziju je takođe uspešno korišćeno radi prevencije pojave anafilaktoidne reakcije.
Limfomi i drugi maligniteti
Ciklosporin, kao i drugi imunosupresivi, povećava rizik od pojave limfoma i drugih maligniteta, posebno maligniteta kože. Povećan rizik je izgleda više povezan sa stepenom i trajanjem imunosupresije nego sa upotrebom specifičnih lekova.
Zato uz oprez treba primenjivati terapijski režim koji sadrži više imunosupresiva (uključujući ciklosporin) pošto to može dovesti do limfoproliferativnih poremećaja i tumora solidnih organa, od kojih je za neke prijavljen fatalan ishod.
U pogledu potencijalnog rizika od pojave maligniteta kože, pacijente lečene lekom Sandimmun, posebno one na terapiji psorijaze ili atopijskog dermatitisa, treba upozoriti da izbegavaju preterano izlaganje suncu bez zaštite i da ne treba da budu istovremeno izloženi ultraljubičastom B zračenju ili PUVA fotohemioterapiji.
Infekcije
Kao i drugi imunosupresivi, i ciklosporin razvija predispoziciju pacijenata za nastanak infekcija izazvanih raznim bakterijama, gljivicama, parazitima i virusima, često sa oportunističkim patogenima.
Aktivacija latentnih poliomavirusnih infekcija koje mogu dovesti do nefropatije povezane sa poliomavirusom (engl. polyomavirus associated nephropathy, PVAN), posebno do BK virusne nefropatije (engl. BK virus nepropathy, BKVN), ili progresivne multifokalne leukoencefalopatije (engl. progressive multifocal leukoencelopathy, PML) povezane sa JC virusom, primećene su kod pacijenata koji su primali ciklosporin. Ova stanja su često povezana sa visokim ukupnim opterećenjem imunosupresivima i treba ih uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnozi kod pacijenata sa imunosupresijom kod kojih se javi pogoršanje renalne funkcije ili neurološki simptomi. Prijavljeni su ozbiljni i/ili fatalni ishodi. Treba primeniti efikasne preventivne i terapijske mere, naročito kod pacijenata na dugotrajnoj kombinovanoj terapiji sa više imunosupresiva.
Nefrotoksičnost
Učestala i potencijalno ozbiljna komplikacija, povećanje nivoa kreatinina i uree u serumu, može se javiti tokom terapije lekom Sandimmun. Ove funkcionalne promene su dozno zavisne i na početku su reverzibilne, pa obično odgovaraju na smanjenje doze. Kod nekih pacijenata se tokom dugotrajnog lečenja mogu javiti strukturne promene u bubrezima (npr. intersticijalna fibroza), koja se kod pacijenata sa transplantiranim bubregom, mora razlikovati od promena nastalih usled hroničnog odbacivanja organa. Stoga je potrebno često praćenje funkcije bubrega u skladu sa lokalnim vodičima za određenu indikaciju (videti odeljke Doziranje i način primene i Neželjena dejstva).
Hepatotoksičnost
Lek Sandimmun takođe može da izazove i dozno zavisna, reverzibilna povećanja vrednosti bilirubina u serumu i enzima jetre (videti odeljak Neželjena dejstva). Postoje zahtevani i sponatni izveštaji o hepatotoksičnosti i oštećenju jetre uključujući holestazu, ikterus, hepatitis i insuficijenciju jetre kod pacijenata lečenih ciklosporinom. Većina izveštaja uključuje pacijente sa značajnim komorbiditetima, osnovnim bolestima i drugim ometajućim (engl. confounding) faktorima uključujući infektivne komplikacije i istovremenu primenu lekova sa hepatotoksičnim potencijalom. U nekim slučajevima, uglavnom kod pacijenata sa transplantatima, prijavljivani su fatalni ishodi (videti odeljak Neželjena dejstva). Potrebno je pažljivo pratiti parametre kojima se procenjuje funkcija jetre i abnormalne vrednosti mogu zahtevati smanjivanje doze (videti odeljke Doziranje i način primene i Farmakokinetički podaci Sažetka karakteristika leka).
Starija populacija (65 godina i stariji)
Kod starijih pacijenata, funkciju bubrega treba pratiti sa posebnom pažnjom.
Praćenje nivoa ciklosporina (videti odeljak Doziranje i način primene)
Kada se lek Sandimmun koristi kod pacijenata sa transplantatom, redovno praćenje nivoa ciklosporina u krvi je važna bezbednosna mera. Za praćenje nivoa ciklosporina u punoj krvi poželjno je korišćenje specifičnog monoklonskog antitela (merenje izvornog leka); može se koristiti i metoda tečne hromatografije pod visokim pritiskom (engl. high-performance liquid chromatography, HPLC), koja takođe meri izvorni lek. Ukoliko se koristi plazma ili serum, treba se pridržavati standardnog protokola separacije (vreme i temperatura). Za početno praćenje pacijenata sa transplantiranom jetrom treba koristiti ili specifično monoklonsko antitelo ili treba izvršiti paralelna merenja korišćenjem specifičnog monoklonskog antitela i nespecifičnog monoklonskog antitela, kako bi se obezbedila doza koja pruža adekvatnu imunosupresiju.
Hipertenzija
Tokom terapije lekom Sandimmun potrebno je redovno praćenje krvnog pritiska. Ukoliko se javi hipertenzija, mora se uvesti odgovarajuća antihipertenzivna terapija. Prednost treba dati antihipertenzivnim lekovima koji ne utiču na farmakokinetiku ciklosporina, npr. isradipin (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Povećanje koncentracije lipida u krvi
Pošto je prijavljeno da lek Sandimmun izaziva reverzibilno blago povećanje nivoa lipida u krvi, preporučuje se određivanje lipida pre terapije i nakon prvog meseca terapije. U slučaju da se otkrije povećan nivo lipida, treba razmotriti redukciju masnoća koje se unose hranom i, ukoliko je odgovarajuće, smanjenje doze.
Hiperkalemija
Ciklosporin povećava rizik od hiperkalemije, naročito kod pacijenata sa disfunkcijom bubrega. Oprez je potreban i kad se ciklosporin daje zajedno sa lekovima koji štede kalijum (npr. diuretici koji štede kalijum, inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori), antagonisti receptora angiotenzina II) ili medicinskim proizvodima koji sadrže kalijum, kao i kod pacijenata na ishrani bogatoj kalijumom. U ovim situacijama se savetuje kontrola nivoa kalijuma.
Hipomagnezemija
Ciklosporin povećava klirens magnezijuma. To može dovesti do simptomatske hipomagnezijemije, naročito u peritransplantacionom periodu. Stoga se u peritransplantacionom periodu preporučuje kontrola nivoa magnezijuma u serumu, naročito u prisustvu neuroloških simptoma/znakova. Ukoliko se smatra neophodnim, treba dati suplement magnezijuma.
Hiperurikemija
Oprez je potreban u lečenju pacijenata sa hiperurikemijom.
Žive atenuisane vakcine
Vakcinacija može biti manje efikasna tokom lečenja ciklosporinom. Treba izbegavati primenu živih atenuisanih vakcina (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Interakcije
Treba biti oprezan kod istovremene primene ciklosporina sa lekovima koji značajno povećavaju ili smanjuju koncentraciju ciklosporina u plazmi, preko inhibicije ili indukcije CYP3A4 i/ili P-glikoproteina (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Potrebno je pratiti nefrotoksičnost kada se započinje primena ciklosporina zajedno sa aktivnim supstancama koje povećavaju nivo ciklosporina ili sa supstancama koje ispoljavaju nefrotoksičnu sinergiju (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Treba izbegavati istovremenu primenu ciklosporina i takrolimusa (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Ciklosporin je inhibitor CYP3A4, efluksnog transportera za više lekova P-glikoproteina i proteina transportera organskih anjona (engl. organic anion transporter protein, OATP) i može povećati nivoe u plazmi istovremeno primenjenih lekova koji su supstrati ovog enzima i/ili transportera. Treba biti oprezan prilikom istovremene primene ciklosporina sa takvim lekovima ili je treba izbegavati (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija). Ciklosporin povećava izloženost inhibitorima HMG-CoA reduktaze (statini). Kada se primenjuju istovremeno sa ciklosporinom, treba smanjiti dozu statina i istovremenu primenu sa određenim statinima treba izbegavati u skladu sa preporukama iz uputstva za te lekove. Terapija statinima se mora privremeno obustaviti ili prekinuti kod pacijenata sa znacima i simptomima miopatije ili kod onih sa faktorima rizika koji ih predisponiraju za teško oštećenje bubrega, uključujući i insuficijenciju bubrega usled rabdomiolize (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Nakon istovremene primene ciklosporina i lerkanidipina, PIK lerkanidipina se povećava tri puta i PIK ciklosporina se povećava za 21%. Zato istovremeno kombinovanje ciklosporina i lerkanidipina treba izbegavati. Primena ciklosporina 3 sata nakon primene lerkanidipina ne dovodi do promene PIK lerkanidipina, ali PIK ciklosporina se povećava za 27%. Stoga ovu kombinaciju treba primenjivati sa oprezom i sa intervalom od najmanje 3 sata.
Posebne pomoćne supstance: Ricinusovo ulje polioksil (35) (sin. ricinusovo ulje, polioksietilovano (35))
Lek Sandimmun sadrži ricinusovo ulje, polioksietilovano (35) koje može da izazove želudačne tegobe i dijareju. Može izazvati teške alergijske reakcije (videti Ricinusovo ulje polioksil (35) (sin. ricinusovo ulje, polioksietilovano (35)) i anafilaktoidne reakcije u ovom odeljku)
Posebne pomoćne supstance: Etanol
Lek Sandimmun sadrži oko 34,4% vol. etanola (alkohola). 100 mg doze leka Sandimmun sadrži 556 mg etanola što odgovara približno 15 mL piva ili 5 mL vina. Štetan je za osobe koje boluju od alhoholizma. Mora se obratiti pažnja u lečenju trudnica i dojilja, dece i visoko-rizičnih grupa kao što su pacijenti sa bolestima jetre ili epilepsijom.
Pedijatrijska primena kod indikacija koje nisu povezane sa transplantacijom
Osim u lečenju nefrotskog sindroma, nema adekvatnog iskustva sa lekom Sandimmun. Njegova primena kod dece mlađe od 16 godina za indikacije koje nisu povezane sa transplantacijom osim nefrotskog sindroma se ne može preporučiti.
Od mnogih lekova za koje je prijavljeno da stupaju u interakcije sa ciklosporinom, u nastavku su navedeni oni čije su interakcije adekvatno potkrepljene i za koje se smatra da imaju kliničke implikacije.
Ciklosporin je takođe inhibitor CYP3A4, efluksnog transportera za više lekova P-glikoproteina i proteina transportera organskih anjona (engl. organic anion transporter protein, OATP) i može povećati nivoe u plazmi istovremeno primenjenih lekova koji su supstrati ovih enzima i/ili transportera.
Lekovi za koje se zna da smanjuju ili povećavaju bioraspoloživost ciklosporina: kod pacijenata sa transplantatom potrebno je često merenje nivoa ciklosporina, i, ukoliko je neophodno, prilagođavanje doze ciklosporina, naročito tokom uvođenja ili obustavljanja istovremeno primenjivanih lekova. Kod pacijenata koji koriste lek Sandimmun za indikacije koje nisu povezane sa transplantacijom odnos između nivoa u krvi i kliničkih efekata nije tako dobro utvrđen. Ako se lekovi za koje se zna da povećavaju koncentraciju ciklosporina daju istovremeno, česte procene bubrežne funkcije i pažljivo praćenje neželjenih dejstava povezanih sa primenom ciklosporina mogu biti prikladniji od merenja koncentracije u krvi.
Lekovi koji smanjuju nivo ciklosporina
Očekuje se da svi induktori CYP3A4 i/ili P-glikoproteina smanjuju nivo ciklosporina. Primeri lekova koji smanjuju nivo ciklosporina su:
Barbiturati, karbamazepin, okskarbazepin, fenitoin; nafcilin, sulfadimidin namenjen za intravensku primenu, probukol, orlistat, Hypericum perforatum (kantarion), tiklopidin, sulfinpirazon, terbinafin, bosentan.
Proizvodi koji sadrže Hypericum perforatum (kantarion) ne smeju se koristiti zajedno sa lekom Sandimmun zbog rizika od smanjenja nivoa ciklosporina u krvi i time smanjenog dejstva (videti odeljak Kontraindikacije).
Rifampicin indukuje metabolizam ciklosporina u crevima i jetri. Tokom istovremene primene može biti potrebno povećanje doze ciklosporina 3 do 5 puta.
Oktreotid smanjuje resorpciju oralno datog ciklosporina tako da može biti neophodno povećanje doze ciklosporina za 50% ili prelazak na intravensku primenu.
Lekovi koji povećavaju nivo ciklosporina
Svi inhibitori CYP3A4 i/ili P-glikoproteina mogu dovesti do povećanja nivoa ciklosporina. Primeri su:
Nikardipin, metoklopramid, oralni kontraceptivi, metilprednizolon (visoke doze), alopurinol, holna kiselina i derivati, inhibitori proteaze, imatinib, kolhicin, nefazodon.
Makrolidni antibiotici: Eritromicin može da poveća izloženost ciklosporinu 4 do 7 puta, što ponekad dovodi do nefrotoksičnosti. Prijavljeno je da klaritromicin udvostručuje izloženost ciklosporinu. Azitromicin povećava nivo ciklosporina za oko 20%.
Azolni antibiotici: ketokonazol, flukokonazol, itrakonazol i vorikonazol mogu više nego udvostručiti izloženost ciklosporinu.
Verapamil povećava koncentraciju ciklosporina u krvi 2 do 3 puta.
Istovremena primena sa telaprevirom dovodi do povećanja približno 4,64 puta normalizovane izloženosti dozi ciklosporina (PIK).
Amjodaron značajno povećava koncentraciju ciklosporina u plazmi istovremeno sa povećanjem kreatinina u serumu. Ova interakcija se može javiti dugo nakon obustavljanja amjodarona, zbog njegovog veoma dugog poluvremena eliminacije (oko 50 dana).
Prijavljeno je da danazol povećava koncentraciju ciklosporina u krvi za približno 50%.
Diltiazem (u dozama od 90 mg/dan) može da poveća koncentraciju ciklosporina u plazmi do 50%.
Imatinib može povećati izloženost ciklosporinu i Cmax za oko 20%. Interakcije sa hranom
Kombinacije sa povećanim rizikom od nefrotoksičnosti
Treba biti oprezan prilikom upotrebe ciklosporina zajedno sa drugim aktivnim supstancama koje ispoljavaju nefrotoksičnu sinergiju kao što su: aminoglikozidi (uključujući gentamicin, tobramicin), amfotericin B, ciprofloksacin, vankomicin, trimetoprim (+ sulfametoksazol); derivati fibrinske kiseline; (npr. bezafibrat, fenofibrat); NSAIL (uključujući diklofenak, naproksen, sulindak); melfalan, antagonisti histaminskih H2- receptora (npr. cimetidin, ranitidin); metotreksat (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Tokom istovremene primene leka koji može ispoljiti nefrotoksičnu sinergiju, treba vršiti pažljivo praćenje bubrežne funkcije. Ako se javi značajno oštećenje bubrežne funkcije, potrebno je smanjiti dozu istovremeno primenjivanog leka ili razmotriti alternativnu terapiju.
Istovremenu primenu ciklosporina i takrolimusa treba izbegavati zbog rizika od nefrotoksičnosti i farmakokinetičke interakcije putem CYP3A4 i/ili P-glikoproteina (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Dejstva ciklosporina na druge lekove
Ciklosporin je inhibitor CYP3A4, efluksnog transportera za više lekova P-glikoproteina (P-gp) i proteina transportera organskih anjona (engl. organic anion transporter protein, OATP). Istovremena primena lekova koji su supstrati CYP3A4, P-gp ili OATP sa ciklosporinom može povećati nivoe u plazmi istovremeno primenjenih lekova koji su supstrati ovog enzima i/ili transportera.
Neki primeri su navedeni u nastavku:
Ciklosporin može smanjiti klirens digoksina, kolhicina, inhibitora HMG-CoA reduktaze (statina) i etopozida. Ako se bilo koji od ovih lekova koristi istovremeno sa ciklosporinom, potrebno je pažljivo kliničko praćenje u cilju omogućavanja ranog uočavanja toksičnih delovanja lekova, nakon čega će uslediti smanjenje doze ili obustava leka. Kada se primenjuju zajedno sa ciklosporinom treba smanjiti dozu statina i istovremenu primenu sa određenim statinima treba izbegavati u skladu sa preporukama iz uputstva za te lekove. Promene izloženosti za često korišćene statine sa ciklosporinom sažete su u Tabeli 1. Terapiju statinima treba privremeno obustaviti ili prekinuti kod pacijenata sa znacima i simptomima miopatije ili kod onih sa predisponirajućim faktorima rizika za teško oštećenje bubrega, uključujući insuficijenciju bubrega usled rabdomiolize..
Tabela 1. Sažetak promena izloženosti za često korišćene statine sa ciklosporinom
Statin | Dostupne doze | Koliko se puta menja izloženost sa ciklosporinom |
Atorvastatin | 10-80 mg | 8-10 |
Simvastatin | 10-80 mg | 6-8 |
Fluvastatin | 20-80 mg | 2-4 |
Lovastatin | 20-40 mg | 5-8 |
Pravastatin | 20-80 mg | 5-10 |
Rosuvastatin | 5-40 mg | 5-10 |
Pitavastatin | 1-4 mg | 4-6 |
Preporučuje se oprez kada se ciklosporin primenjuje istovremeno sa lerkanidipinom (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Nakon istovremene primene ciklosporina i aliskirena, supstrata P-gp, Cmax aliskirena se povećala za otprilike 2,5 puta, a PIK za otprilike 5 puta. Međutim, farmakokinetički profil ciklosporina se nije značajno promenio. Istovremena primena ciklosporina i aliskirena se ne preporučuje (videti odeljak Kontraindikacije).
Istovremena primena dabigatraneteksilata se ne preporučuje zbog inhibitornog dejstva ciklosporina na P-gp (videti odeljak Kontraindikacije).
Istovremena primena nifedipina sa ciklosporinom može dovesti do povećane pojave hiperplazije gingive u poređenju sa povećanjem uočenim prilikom primene samo ciklosporina.
Utvrđeno je da istovremena primena diklofenaka i ciklosporina dovodi do značajnog povećanja bioraspoloživosti diklofenaka, uz moguću posledicu reverzibilnog oštećenja bubrežne funkcije. Povećanje bioraspoloživosti diklofenaka najverovatnije je prouzrokovano smanjenjem njegovog izraženog efekta prvog prolaza. Ako se NSAIL sa slabim efektom prvog prolaza (npr. acetilsalicilna kiselina) daju zajedno sa ciklosporinom, ne očekuje se povećanje njihove bioraspoloživosti.
Povećanje koncentracije kreatinina u serumu je uočena u studijama u kojima se koristio everolimus ili sirolimus u kombinaciji sa ciklosporinom u obliku mikroemulzije u punoj dozi. Ovaj efekat je često reverzibilan uz smanjenje doze ciklosporina. Everolimus i sirolimus su imali manji uticaj na farmakokinetiku ciklosporina. Istovremena primena ciklosporina značajno povećava nivo everolimusa i sirolimusa u krvi.
Potreban je oprez pri istovremenoj primeni lekova koji štede kalijum (npr. diuretika koji štede kalijum, ACE inhibitora, antagonista receptora angiotenzina II) ili lekova koji sadrže kalijum budući da oni mogu dovesti do značajnog povećanja koncentracije kalijuma u serumu (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Ciklosporin može povećati koncentracije repaglinida u plazmi i time povećati rizik od hipoglikemije.
Istovremena primena bosentana i ciklosporina kod zdravih dobrovoljaca povećava nekoliko puta izloženost bosentanu, a dolazi i do smanjenja izloženosti ciklosporinu za 35%. Istovremena primena ciklosporina sa bosentanom se ne preporučuje (videti u prethodnom delu teksta pododeljak „Lekovi koji smanjuju nivo ciklosporina” i odeljak Kontraindikacije).
Primena višestrukih doza ambrisentana i ciklosporina kod zdravih dobrovoljaca dovela je do povećanja izloženosti ambrisentanu od otprilike 2 puta, dok se izloženost ciklosporinu marginalno povećala (približno 10%).
Značajno povećana izloženost antraciklinskim antibioticima (npr. doksorubicin, mitoksantron, daunorubicin) je uočena kod onkoloških pacijenata pri istovremenoj intravenskoj primeni antraciklinskih antibiotika i vrlo visokih doza ciklosporina.
Tokom lečenja ciklosporinom, vakcinacija bi mogla biti manje efikasna, a upotrebu živih atenuisanih vakcina treba izbegavati.
Pedijatrijska populacija
Ispitivanja interakcija su sprovedena samo kod odraslih osoba.
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost kod pacova i kunića.
Iskustvo sa lekom Sandimmun kod trudnica je ograničeno. Trudnice koje primaju imunosupresivnu terapiju nakon transplantacije, uključujući ciklosporin i terapijske režime koje sadrže ciklosporin, su u riziku od prevremenog porođaja (<37 nedelje).
Dostupan je ograničen broj zapažanja kod dece izložene ciklosporinu in utero, do uzrasta od oko 7 godina. Funkcija bubrega i krvni pritisak kod te dece su bili normalni. Međutim, nema adekvatnih i dobro kontrolisanih ispitivanja na trudnicama, pa lek Sandimmun stoga ne treba koristiti tokom trudnoće, osim ako potencijalna korist za majku ne opravdava potencijalni rizik za plod. Sadržaj etanola u formulacijama leka Sandimmun takođe treba uzeti u obzir kod trudnica (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Dojenje
Ciklosporin prelazi u majčino mleko. Sadržaj etanola u formulacijama leka Sandimmun takođe treba uzeti u obzir kod žena koje doje (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Majke koje primaju terapiju lekom Sandimmun ne treba da doje zbog potencijala leka Sandimmun da uzrokuje ozbiljne neželjene reakcije kod dojene novorođenčadi/odojčadi. Treba odlučiti da li će se majka uzdržati od dojenja ili od uzimanja leka, uzimajući u obzir važnost leka za majku.
Plodnost
Postoje ograničeni podaci o dejstvu leka Sandimmun na plodnost ljudi (videti odeljak Pretklinički podaci o bezbednosti leka Sažetka karakteristika leka).
Ne postoje podaci o uticaju leka Sandimmun na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Lek Sandimmun sadrži alkohol, što može da utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
Glavne neželjene reakcije koje su bile primećene u kliničkim ispitivanjima i povezane sa primenom ciklosporina uključuju bubrežnu disfunkciju, tremor, hirzutizam, hipertenziju, dijareju, anoreksiju, mučninu i povraćanje.
Mnoga neželjena dejstva povezana sa terapijom ciklosporinom su dozno zavisna i reaguju na smanjenje doze. Ukupan spektar neželjenih dejstava kod raznih indikacija je u osnovi isti; međutim, postoje razlike u incidenci i težini. Neželjena dejstva su češća i obično teža kod pacijenata sa transplantatom nego kod pacijenata lečenih zbog drugih indikacija, što je posledica većih početnih doza i dužih terapija održavanja potrebnih posle transplantacije.
Nakon intravenske primene primećene su anafilaktoidne reakcije (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Infekcije i infestacije
Pacijenti koji primaju imunosupresivnu terapiju, uključujući ciklosporin i terapijske režime koji sadrže ciklosporin, imaju povećan rizik od pojave infekcija (virusnih, bakterijskih, gljivičnih, parazitarnih) (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Mogu se javiti i lokalne i generalizovane infekcije. Postojeće infekcije se takođe mogu pogoršati i reaktiviranje poliomavirusnih infekcija može dovesti do nefropatije povezane sa poliomavirusom (engl. polyomavirus associated nephropathy, PVAN) ili do progresivne multifokalne leukoencefalopatije (engl. progressive multifocal leukoencelopathy, PML) povezane sa JC virusom. Prijavljeni su teški i/ili fatalni ishodi.
Benigne, maligne i neklasifikovane neoplazme (uključujući ciste i polipe)
Pacijenti koji primaju imunosupresivnu terapiju, uključujući ciklosporin i terapijske režime koji sadrže ciklosporin, imaju povećan rizik od razvoja limfoma ili limfoproliferativnih poremećaja i drugih maligniteta, posebno kože. Učestalost pojave maligniteta raste sa intenzitetom i trajanjem terapije (videti odeljak
Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Neki maligniteti mogu biti fatalni. Tabelarni prikaz neželjenih reakcija iz kliničkih istraživanja
Neželjene reakcije iz kliničkih istraživanja (Tabela 2) navedene su prema MedDRA klasifikaciji sistema organa. U okviru svake klase sistema organa, neželjene reakcije su rangirane prema učestalosti, počevši od najučestalijih. U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su navedene prema težini, od najozbiljnijih prema manje ozbiljnima. Osim toga, odgovarajuća kategorija učestalosti za svaku neželjenu reakciju zasniva se na sledećoj konvenciji (CIOMS III): veoma česta (1/10); česta (1/100, <1/10); povremena (1/1000, <1/100); retka (1/10000, <1/1000); veoma retka (<1/10000), nepoznata (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Često Leukopenija
Povremeno Trombocitopenija, anemija
Retko Hemolitički uremijski sindrom, mikroangiopatska hemolitička anemija
Nepoznato* Trombotička mikroangiopatija, trombotička trombocitopenijska purpura
Veoma često Hiperlipidemija
Često Hiperglikemija, anoreksija, hiperurikemija, hiperkalijemija, hipomagnezijemija
Veoma često Tremor, glavobolja
Često Konvulzije, parestezija
Povremeno Encefalopatija uključujući posteriorni reverzibilni encefalopatski sindrom (engl. Posterior Reversible Encephalopathy Syndrome, PRES), znaci i simptomi kao što su konvulzije, konfuzija, dezorijentacija, smanjena reaktivnost, agitacija, nesanica, poremećaji vida, kortikalno slepilo, koma, pareza, cerebelarna ataksija
Retko Motorička polineuropatija
Veoma retko Edem optičkog diska, uključujući i papiloedem, sa mogućim oštećenjem
vida usled benigne intrakranijalne hipertenzije
Nepoznato* Migrena
Veoma često Hipertenzija
Često Naleti vrućine
Često Mučnina, povraćanje, nelagodnost/bol u abdomenu, dijareja, gingivalna hiperplazija, peptički ulkus
Retko Pankreatitis
Često Abnormalna funkcija jetre (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)
Nepoznato* Hepatotoksičnost i oštećenje jetre uključujući holestazu, žuticu, hepatitis i insuficijenciju jetre ponekad sa smrtnim ishodom (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)
Veoma često Hirzutizam
Često Akne, hipertrihoza
Povremeno Alergijski osip
Često Mijalgija, grčevi u mišićima
Retko Nepoznato*
Slabost mišića, miopatija Bol u donjim ekstremitetima
Veoma često Renalna disfunkcija (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)
Retko Poremećaj menstruacije, ginekomastija
Često Pireksija, umor
Povremeno Edem, povećanje telesne mase
* Neželjeni događaji zabeleženi nakon stavljanja leka u promet pri čemu je učestalost neželjenih reakcija nepoznata zbog neutrvđene veličine populacije.
Ostale neželjene reakcije iz postmarketinškog iskustva
Postoje zahtevani i spontani izveštaji o hepatotoksičnosti i oštećenju jetre uključujući holestazu, ikterus, hepatitis i insuficijenciju jetre kod pacijenata lečenih ciklosporinom. Većina izveštaja uključuje pacijente sa značajnim komorbiditetima, osnovnim bolestima i drugim ometajućim (engl. confounding) faktorima uključujući komplikacije infekcija i istovremenu primenu lekova sa hepatotoksičnim potencijalom. U nekim slučajevima, uglavnom kod pacijenata sa transplantatima, prijavljivani su fatalni ishodi (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Akutna i hronična nefrotoksičnost
Pacijenti koji primaju terapije inhibitorom kalcineurina (engl. calcineurin inhibitor, CNI), uključujući ciklosporin i terapijske režime koji sadrže ciklosporin, izloženi su povećanom riziku od akutne ili hronične nefrotoksičnosti. Postoje izveštaji iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja leka u promet povezani sa primenom leka Sandimmun. U slučajevima akutne nefrotoksičnosti zabeleženi su poremećaji homeostaze jona, kao što su hiperkalemija, hipomagnezijemija i hiperurikemija. Slučajevi u kojima su zabeležene hronične morfološke promene uključivali su arteriolarnu hijalinozu, tubularnu atrofiju i intersticijalnu fibrozu (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Bol u donjim ekstremitetima
Prijavljivani su izolovani slučajevi bola u donjim ekstremitetima povezani sa primenom ciklosporina. Bol u donjim ekstremitetima je takođe zabeležen i kao deo sindroma bola indukovanog inhibitorom kalcineurina (engl. Calcineurin-Inhibitor Induced Pain Syndrome, CIPS).
Pedijatrijska populacija
Kliničke studije su obuhvatile decu uzrasta od 1 i više godina koja su uzimala doze ciklosporina sa bezbednosnim profilom uporedivim sa onim kod odraslih osoba.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Oralna LD50 ciklosporina kod miševa iznosi 2329 mg/kg, kod pacova 1480 mg/kg i kod kunića > 1000 mg/kg. Intravenska LD50 kod miševa iznosi 148 mg/kg, kod pacova 104 mg/kg i kod kunića 46 mg/kg.
Simptomi
Ograničena su iskustva sa akutnim predoziranjem ciklosporinom. Oralne doze ciklosporina do 10 g (oko 150 mg/kg) su tolerisane sa relativno malim kliničkim posledicama, kao što su povraćanje, ošamućenost, glavobolja, tahikardija, i kod nekoliko pacijenata, umereno teško, reverzibilno oštećenje funkcije bubrega. Ipak, ozbiljni simptomi intoksikacije su prijavljeni kod slučajnog parenteralnog predoziranja ciklosporinom kod nedonoščadi.
Terapija
U svim slučajevima predoziranja, treba pratiti opšte suportivne mere i simptomatsku terapiju. Izazivanje povraćanja i ispiranje želuca mogu biti od koristi u prvih nekoliko sati posle oralnog uzimanja. Ciklosporin se ne može ukloniti dijalizom u nekoj većoj meri, niti se dobro uklanja hemoperfuzijom aktivnim ugljem.
Etanol 94% m/m
ricinusovo ulje, polioksiletilovano (35)
Koncentrat leka Sandimmun za i.v. infuziju sadrži polioksietilizirano ricinusovo ulje, koje može izazvati ljuštenje ftalata sa PVC-a. Za infuziju, ako je moguće, treba koristiti staklene boce. Plastične boce treba koristiti samo ukoliko su one u skladu sa uputstvima važeće Evropske farmakopeje: „Sterilne plastične posude za ljudsku krv i komponente krvi” odnosno „Prazne sterilne posude od plastificiranog polivinil hlorida za ljudsku krv i komponente krvi”. Posude i zapušači treba da budu bez silikonskog ulja i masnih supstanci.
4 godine.
Kada se ampula otvori, sadržaj mora odmah biti upotrebljen.
Nakon razblaženja: sa mikrobiološkog stanovišta proizvod se mora upotrebiti odmah. Ako se ne upotrebi odmah, korisnik će biti odgovoran za uslove i vreme čuvanja pre upotrebe, koje ne bi smelo da bude duže od 24 h na temperaturi od 2 °C do 8 °C.
Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.
Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja, videti odeljak Rok upotrebe.
Unutrašnje pakovanje je ampula napravljena od bezbojnog stakla tipa 1 (Ph.Eur) i sadrži oznaku u obliku tačke za lakše otvaranje ampule (engl. one point cut, OPC).
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija čiji kartonski zidovi sa unutrašnje strane obezbeđuju pričvršćivanje ampula. U pakovanju se nalazi 10 ampula sa 5 mL koncentrata za rastvor za infuziju i Uputstvo za lek.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.