ImmuCyst
za intravezikalnu primenu
UPUTSTVO ZA LEK
Pakovanje: ukupno 1 kom, bočica, 1 x 81mg
Proizvođač: Sanofi Pasteur Ltd.
Adresa: 1755 Steels Avenue West Toronto, Ontario, Kanada, M2R 3T4
Podnosilac zahteva: Sanofi -Aventis d.o.o.
Adresa: Španskih boraca 3/VI, 11070 Beograd, Srbija
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Šta je lek ImmuCyst i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek ImmuCyst
Kako se upotrebljava lek ImmuCyst
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek ImmuCyst
Dodatne informacije
ImmuCyst je lek koji se primenjuje za lečenje karcinoma koji se nalazi na površini mokraćne bešike. Takođe, primjenjuje se za sprečavanja povratnih tumora mokraćne bešike.
ImmuCyst je liofilizovani preparat izrađen od atenuiranog soja Mycobacterium bovis; bacillus Calmette-
Guerin (BCG), podsoj Connaught.
BCG organizmi oživljavaju nakon rekonstitucije. Rekonstituisani proizvod sadrži 10,5±8,7 x108 jedinica koje formiraju koloniju (CFU) po instiliranoj dozi.
ImmuCyst je indikovan za intravezikalnu primenu u terapiji primarnog ili povratnog karcinoma in situ (CIS) mokraćne bešike, za profilaksu povratnog CIS-a mokraćne bešike i za profilaksu posle transuretralnih resekcija (TUR) primarnih ili povratnih papilarnih tumora stadijuma (Ta i/ili T1), ili bilo koje njihove kombinacije, bez
obzira na prethodnu intravezikalnu terapiju.
ImmuCyst nije indikovan za imunizaciju u prevenciji tuberkuloze.
Poznate sistemske reakcije preosetljivosti na neki od sastojaka ImmuCyst-a ili nakon prethodne primene ovog medicinskog proizvoda ili medicinskog proizvoda koji sadži iste supstance.
Aktivna tuberkuloza bi trebala biti isključena pre početka terapije ImmuCyst-om.
Prisutni simptomi ili prethodna istorija BCG reakcija.
Trenutna bolest praćena groznicom, infekcija urinarnog trakta ili makrohematurija. Terapiju ImmuCyst-om bi tretrebalo odložiti do oporavka.
Kongenitalna ili stečena imunodeficijencija, bilo usled istovremene bolesti (npr. HIV infekcija, leukemija i limfom), ili usled imunosupresivne terapije (npr. kortikosteroidi, terapija kancera (citotoksični lekovi, radijacija)) zbog rizika od diseminacije BCG infekcije.
Posle biopsije, TUR ili traumatske kateterizacije je potrebno da protekne najmanje 14 dana pre primene ImmuCyst-a.
Sistemska BCG reakcija, koja može biti fatalnog ishoda, je granulomatozna bolest koja se može javiti (iako
retko) posle ekspozicije BCG-u. Obzirom da je najčešće teško izolovati BCG organizme (mikobakterije) iz pogođenih organa, obično nije jasno do koje mere je takva reakcija izazvana infektivnim procesom nasuprot inflamatornoj reakciji preosetljivosti, usled čega postoji naziv: «sistemska BCG reakcija» (besežitis). Na osnovu prethodnog kliničkog iskustva intravezikalne primene BCG-a, «sistemska BCG reakcija» (besežitis) se može definisati kao prisustvo bilo kojeg od sledećih znakova, ukoliko se ne može otkriti neka druga etiologija za takve znakove: groznica ≥ 39,5˚C tokom 12 časova; groznica ≥ 38,5˚C tokom 48 časova; pneumonitis; hepatitis; ostali poremećaji organa izvan genitourinarnog trakta sa granulomatoznom inflamacijom pri biopsiji; ili klasični simptomi sepse, uključujući cirkulatorni kolaps, akutni respiratorni distres i diseminisana intravaskularna koagulacija. (Pogledati deo : Moguća neželjena dejstva)
Iako retko, sistemska BCG reakcija se može pre desiti ukoliko se ImmuCyst primeni u okviru 14 dana posle biopsije, TUR ili traumatske kateterizacije mokraćne bešike (udružene sa hematurijom).
Saveti za pacijente
Mogu se javiti temperatura, groznica, slabost, simptomi slični gripu, povećan umor ili povećanje urinarnih
simptoma (kao što je osećaj pečenja ili bol prilikom mokrenja). Međutim, pacijente treba savetovati da informišu svog lekara ako bilo koji od ovih simptoma traje duže od 48 sati ili ako dođe do njihovog pogoršanja. Pacijenti takođe treba da informišu svog lekara ako imaju sledeće tegobe: pojačanje urinarnih simptoma (kao što je učestalo uriniranje, krv u urinu), bol u zglobovima, problemi sa očima (kao što je bol, iritacija ili crvenilo), kašalj, kožni osip, žutica, muka ili povraćanje.
Obzirom da ImmuCyst sadrži žive mikobakterije, izlučeni urin može takođe sadržati žive mikobakterije.
Pacijentima je potrebno savetovati odgovarajuće procedure kontrole infekcije u cilju zaštite porodice i osoba sa kojima su u bliskom kontaktu od infekcije. Pacijenti koji žive sa ili blizu imunokompromitovanih osoba (npr. na hemoterapiji) treba da budu oprezni kako bi izbegli nehotičnu transmisiju BCG infekcije tako osetljivim osobama. ImmuCyst je potrebno zadržati u mokraćnoj bešici koliko god je to moguće, najduže do dva sata, a potom se pacijent može izmokriti. Da bi se izbegla transmisija BCG-a drugima, tokom 6 časova posle terapije, pacijenti treba da mokre u sedećem položaju u cilju izbegavanja prskanja urina. Urin izlučen tokom ovog perioda je potrebno dezinfikovati istim volumenom izbeljivača za domaćinstvo tokom 15 minuta pre izručivanja u toalet ili odlaganja. Ukoliko to nije medicinski kontraindikovano, pacijentima treba savetovati da povećaju unos tečnosti u cilju ispiranja mokraćne bešike tokom nekoliko časova posle BCG terapije. Pacijenti mogu da imaju osećaj pečenja tokom prvog mokrenja posle terapije.
Rukovati prema pravilima koja se odnose na infektivni materijal. ImmuCyst sadrži atenuirane mikobakterije i treba ga pripremiti i upotrebiti korišćenjem aseptičnih tehnika (Pogledati odeljak Kako se upotrebljava lek
ImmuCyst). Postoje prijavljeni slučajevi BCG infekcija kod zdravstvenih radnika koji su pripremali BCG za upotrebu.
Prijavljene su infekcije kod imunosuprimiranih pacijenata koji su dobijali parenteralne lekove pripremane u prostoru gde je pripreman BCG.
Rizik od ektopičnih BCG infekcija nije određen, ali se smatra da je veoma mali. BCG infekcije aneurizama, arterijskih graftova i srčanih implanta se takođe mogu javiti. Kod pacijenata sa arterijskim aneurizmama i bilo
kojim vrstom protetičkih sredstava mora se izvršiti pažljiva procena koristi i mogućnosti ektopične BCG infekcije.
Neke genitourinarne infekcije kod muškaraca (orhitis (zapaljenje testisa) /epididimitis (zapaljenje semovoda)) su
bile otporne na terapiju različitim antituberkuloticima, te je bila potrebna orhidektomija.
Ukoliko nastupi bakterijska infekcija urinarnog trakta (UIT) tokom terapije ImmuCyst-om, instilacija ImmuCyst-a se obustavlja do kompletnog izlečenja bakterijske UIT, obzirom da kombinacija UIT i BCG- izazvanog cistitisa može voditi do znatno ozbiljnijih neželjenih dejstava u genitourinarnom traktu, a i BCG bacili su osetljivi na različite antibiotike, pa primena antimikrobne terapije može umanjiti efikasnost ImmuCyst-a.
Akutne alergijske reakcije su prijavljene posle intradermalne injekcije BCG vakcine za profilaksu tuberkuloze što treba uzeti u razmatranje pre primene ImmuCyst-a.
Čep bočice za ovaj proizvod sadrži prirodni gumeni lateks koji može izazvati alergijske reakcije.
Kod pacijenata sa stanjima koja u budućnosti zahtevaju imunosupresiju (npr., čekanje na transplantaciju organa,
mijastenija gravis), odluka o terapiji ImmuCyst-om mora biti pažljivo razmotrena.
Terapija imunosupresivima i/ili zračenjem interferira sa imunim odgovorom na ImmuCyst i povećava rizik od diseminacije BCG infekcije.
Usled rizika od diseminacije BCG infekcije, ImmuCyst se ne primenjuje kod imunosuprimiranih pacijenata ili osoba sa kongenitalnom ili stečenom imunodeficijencijom usled istovremene bolesti (npr. HIV infekcija, leukemija, limfom), terapije kancera (npr., citotoksični lekovi, zračenje) ili imunosupresivne terapije (npr.,
kortikosteroidi).
Intravezikalna terapija ImmuCyst-om može indukovati pozitivan odgovor na PPD (Pogledati odeljak Primena drugih lekova). Određivanje osetljivosti pacijenata na PPD je potrebno sprovesti pre intravezikalne primene ImmuCyst-a.
ImmuCyst-om ne smeju rukovati imunodeficjentne osobe.
Posle biopsije, TUR ili traumatske kateterizacije je potrebno da protekne najmanje 14 dana pre primene
ImmuCyst-a. Ne bi trebalo da postoje dokazi o hematuriji pre instilacije ImmuCyst-a.
Kako bi se sprečile ozbiljne infekcije, izbegle povrede i/ili kontaminacija urinarnog trakta, potrebno je da
protekne minimun 14 dana od biopsije, TUR ili traumatske kateterizacije pre primene ImmuCyst-a. (pogledati odeljak lek ImmuCyst ne smete koristiti). Program terapije bi trebalo nastaviti kao da se prekid nije ni desio. Posle svake intravezikalne terapije je potrebno pratiti pacijente na prisustvo simptoma ili znakova toksičnosti. Ako pacijent dobije perzistentnu groznicu ili akutnu febrilnu bolest koja se može dovesti u vezu sa BCG infekcijom, BCG instilacije je potrebno obustaviti za stalno, a pacijent odmah mora biti ispitan i/ili lečen od BCG infekcije uz konsultaciju specijaliste za infektivne bolesti. (pogledati odeljak Lek ImmuCyst ne smete koristiti) Standardna terapija za lečenje BCG infekcije sa dva ili više antimikobakterijska agensa mora biti započeta brzo, dok se dijagnostičko ispitivanje, uključujući i kulture, sprovodi. Upotreba pojedinačne antibiotske terapije se ne preporučuje. Negativni nalaz kulture ne isključuje obavezno infekciju. Posebne grupe pacijenata
ImmuCyst se ne preporučuje za profilaktičku terapiju posle TUR papilarnih tumora stadijuma TaG1 izuzev ukoliko nije procenjeno da postoji visok rizik za povratak tumora.
Kod pacijenata sa malim kapacitetom mokraćne bešike, potrebno je razmotriti povećan rizik od kontrakture mokraćne bešike pre odluke o terapiji ImmuCyst-om.
Pacijente pod antimikrobnom terapijom zbog drugih infekcija bi trebalo ispitati kako bi se procenilo da li terapija umanjuje efikasnost ImmuCyst-a.
Bezbednost i efektivnost terapije ImmuCyst-om kod pedijatrijskih pacijentana nije ustanovljena. Zbog toga ImmuCyst ne treba koristiti u pedijatrijskoj populaciji.
Terapija imunosupresivaima i/ili zračenjem interferira sa imunim odgovorom na ImmuCyst i povećava rizik od
diseminacije BCG infekcije.(pogledati deo Kada primate lek ImmuCyst posebno vodite računa)
Intravezikalna terapija ImmuCyst-om može indukovati osetljivost na PPD, koja može komplikovati kasnije interpretacije kožnih testova na PPD prilikom upotrebe u dijagnozi suspektnih infekcija mikobakterijama. Određivanje osetljivosti pacijenata na PPD je potrebno sprovesti pre intravezikalne primene ImmuCyst-a. Antibakterijski lekovi
Antimikrobna terapija drugih infekcija može smanjiti efikasnost ImmuCyst-a. Pacijente pod antimikrobnom
terapijom zbog drugih infekcija bi trebalo ispitati kako bi se procenilo da li terapija umanjuje efikasnost ImmuCyst-a.
Antituberkulotici se ne smeju koristiti preventivno u cilju sprečavanja lokalnih, iritativnih neželjenih dejstava ImmuCyst-a. Ne postoje podaci koji sugerišu da su akutni lokalni simptomi urinarnog trakta zajedno sa
intravezikalnom primenom BCG uzrokovani mikobakterijskom infekcijom.
Nije primenjivo
Studije reprodukcije na životinjama nisu urađene sa ImmuCyst-om. Takođe nije poznato da li ImmuCyst može izazvati oštećenja fetusa ukoliko se daje trudnim ženama i da li može da utiče na reproduktivnu
sposobnost. ImmuCyst treba dati trudnicama samo ukoliko za to postoji jasna potreba. Ženama je potrebno savetovati da ne ostanu u drugom stanju tokom terapije.
Nije poznato da li se ImmuCyst izlučuje u humano mleko. Obzirom da se mnogi lekovi izlučuju u humano
mleko i obzirom na potencijal ozbiljnih neželjenih reakcija koje može izazvati ImmuCyst kod odojčadi, savetuje se prekid dojenja ukoliko je stanje majke takvo da zahteva terapiju ImmuCyst-om.
Jedna doza ImmuCyst-a sastoji se od intravezikalne instilacije 81 mg BCG.
Intravezikalnu terapiju tumora mokraćne bešike je neophodno započeti minimun 14 dana posle biopsije ili TUR
(pogledati odeljak Lek ImmuCyst ne smete koristiti i odeljak Kada primate lek ImmuCyst posebno vodite računa). Terapija se sastoji od indukcione faze i terapije održavanja.
Protokol indukcione terapije obuhvata po jednu intravezikalnu instilaciju Immucyst-a svake nedelje tokom prvih 6 nedelja, za ukupno 6 doza.
Na osnovu kliničkih studija sprovedenih sa ImmuCyst-om, terapija održavanja, posle indukcije se preporučuje u svim slučajevima. Posle pauze od 6 nedelja, primenjuje se jedna intravezikalna doza svake nedelje tokom 1-3 nedelje. Potom bi trebalo primeniti jednu dozu koja se daje svake nedelje tokom 1 do
3 nedelje 6, 12, 18, 24, 30, i 36 meseci od početka indukcione terapije.
Za rekonstituciju i dalje razblaživanje ImmuCyst-a potrebno je 50 ml sterilnog fiziološkog rastvora bez konzervansa.
Pripremu suspenzije ImmuCyst-a je potrebno izvesti korišćenjem aseptičnih tehnika. Preporučuje se odvojeni prostor za pripremu suspenzije ImmuCyst-a kako bi se izbegla ukrštena kontaminacija. Osoba koja je odgovorna za pripremu suspenzije mora nositi rukavice, zaštitu za oči, zaštitnu odeću i masku da bi se izbegla
inhalacija BCG mikroorganizama kao i nehotično izlaganje oštećene kože BCG mikroorganizmima.
Prilikom rukovanja i rekonstitucije ImmuCyst-a, potrebno je preduzeti mere opreza kako bi se izbegle povrede ubodom.
ImmuCyst-om ne smeju rukovati imunodeficjentne osobe.(Pogledati deo Kada primate lek ImmuCyst posebno vodite računa)
Ne skidati gumeni čep sa bočice.
Pripremiti površinu bočice ImmuCyst-a korišćenjem odgovarajućeg antiseptika.
Korišćenjem sterilne igle i šprica od 5 ml, povući 3 ml sterilnog fiziološkog rastvora bez konzervansa. Upotrebom istog šprica i igle, probušiti iglom gumeni zatvarač bočice sa liofilizatom. Držati bočicu sa liofilizatom uspravno i povući klip šprica nazad tako da se stvori blagi vakuum u bočici. Pustiti klip tako da vakuum povuče fiziološki rastvor iz šprica u bočicu sa liofilizatom. Pošto je sav fiziološki rastvor prešao u bočicu sa liofilizatom, ukloniti špric i iglu.
Lagano mućkati bočicu do dobijanja fine jednolične suspenzije. Izbeći formiranje pene, pošto ovo može sprečiti izvlačenje odgovarajuće doze iz bočice. Celokupan sadržaj rekonstituisanog materijala iz bočice uvući u isti špric od 5 ml. Pre uklanjanja šprica, vratiti bočicu u uspravan položaj.
Potom, razblažiti rekonstituisani materijal iz bočice (1 doza) sa sterilnim fiziološkim rastvorom koji ne sadrži konzervanse do finalnog volumena od 50 ml za intravezikalnu instilaciju.
Svaki rekonstituisani proizvod koji pokaže flokulaciju ili zgrušavanje koje se ne može dispergovati laganim mućkanjem, ne treba koristiti.
Doza se priprema rekonstitucijom 1 bočice koja sadrži 81 mg liofilizata BCG pomoću 3 ml sterilnog fiziološkog rastvora bez konzervansa. Rekonstituisana BCG se dalje razblažuje sterilnim fiziološkim rastvorom bez konzervansa, do 50 ml ukupnog volumena za instilaciju.(Pogledati odeljak Kada primate lek ImmuCyst posebno vodite računa )
Uretralni kateter se pod aseptičnim uslovima uvodi u mokraćnu bešiku, bešika se isprazni, a potom se 50 ml suspenzije ImmuCyst-a, polako instilira pod dejstvom gravitacije, posle čega se kateter uklanja.
Pacijent treba da zadrži suspenziju koliko god je to moguće, a najduže do dva sata. Pacijent treba da leži na stomaku tokom prvih 15 minuta posle instilacije. Posle toga pacijentu se dozvoljava da ustane. Na kraju drugog sata od instilacije, svi pacijenti treba da se izmokre u sedećem položaju iz higijenskih bezbednosnih razloga.( Pogledati odeljak Kada primate lek ImmuCyst posebno vodite računa) Ukoliko to nije medicinski kontraindikovano, pacijentima treba savetovati da povećaju unos tečnosti u cilju ispiranja mokraćne bešike u časovima posle BCG terapije.
Nije primenjivo
O propuštenoj dozi obavestite svog lekara.
Nije primenjivo
Informacije o neželjenim dejstvima su dobijene iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog iskustva širom sveta.
Primena ImmuCyst-a izaziva inflamatornu reakciju u mokraćnoj bešici i može izazvati znake i simptome cistitisa (pogledati tabelu 1.). Takve reakcije do izvesne mere mogu biti uzetekao dokaz da BCG izaziva željeni odgovor, ali je potrebno pažljivo pratiti pacijenta.
Simptomi iritacije mokraćne bešike su prijavljeni kod približno 50% pacijenata koji dobijaju ImmuCyst i obično počinju nekoliko časova posle instilacije i traju 6-48 časova. Simptomi se obično javljaju posle treće instilacije i postoji tendencija povećanja njihove ozbiljnosti posle svake sledeće primene. Mehanizam dejstva iritativnih neželjenih dejstava nije ispitan, ali je najviše spojiv sa imunološkim mehanizmom. Ne postoje podaci da redukcija doze ili terapija antituberkulotikom može sprečiti ili umanjiti iritativne simptome ImmuCyst-a.
Neželjena dejstva leka tokom kliničkog ispitivanja
Obzirom da su klinička ispitivanja sprovedena pod veoma specifičnim uslovima, stopa neželjenih dejstava leka
opaženih tokom kliničkih ispitivanja se može razlikovati od stope dobijene u praksi i ne treba se porediti sa stopom neželjenih dejstava nekog drugog leka dobijenom iz kliničkih ispitivanja. Informacija o neželjenom dejstvu leka iz kliničkih ispitivanja je korisna za identifikovanje neželjenih reakcija koje su u vezi sa lekom i za
približavanje pravilu.
Neželjene reakcije su grupisane po kategorijama prema učestalosti korišćenjem sledećeg pravila:
Veoma česta: ≥ 10%
Česta: ≥ 1% i < 10%
Povremena: ≥ 0.1 % i < 1%
Retka: ≥ 0.01% i < 0.1%
Veoma retka: < 0.01% uključujući i pojedinačne prijave
Podaci iz kliničkih ispitivanja
Kliničke informacije o bezbednosti ImmuCyst- a zasnivaju se na podacima od 699 pacijenata lečenih
ImmuCyst- om u 2 klinička ispitivanja.
Tokom kliničkog ispitivanja SWOG 8507, 587 pacijenata je primilo indukcionu terapiju koja se sastoji od jedne
instilacije nedeljno tokom 6 nedelja (ukupno 6 instilacija). Nakon šestonedeljne pauze, 247 nasumice odabranih pacijenata je nastavilo terapiju koja se sastojala od jedne instilacije nedeljno, tokom 3 nedelje, date u 3., 6., 12., 18., 24., 30. i 36. mesecu nakon uvođenja indukcione terapije (ukupno 27 instilacija).
Tabela ispod pokazuje učestalost neželjenih reakcija bilo koje jačine, prijavljenih tokom indukcione i nastavljene terapije, tj. tokom studije SWOG 8507.
Fusnote pokazuju neželjene reakcije prijavljene kao ozbiljne (stepen ≥ 3), česte i povremene. Tabela 1: SWOG studija 8507- neželjene reakcije
Indukciona terapija | Nastavak terapije | |
Infekcije i infestacije | ||
Infekcija urinarnog trakta | često | često* |
Sistemska infekcija | povremeno† | povremeno* |
Plućna infekcija | povremeno† | NP |
Infekcija | povremeno | NP |
Cistitis (zapaljenje mokraćne bešike) | povremeno | često* |
Poremećaji krvnog i limfnog sistema | ||
Anemija | povremeno | NP |
Leukopenija | povremeno | NP |
Koagulopatija/trombocitopenija | povremeno† | NP |
Poremećaji ishrane i metabolizma | ||
Anoreksija | često* | često* |
Poremećaji nervnog sistema | ||
Glavobolja | povremeno | povremeno |
Vrtoglavica | povremeno | NP |
Srčani poremećaji | ||
Srčani poremećaj (neklasifikovani) | povremeno | često |
Gastrointestinalni poremećaji |
Mučnina/povraćanje | često* | često* |
Proliv | povremeno | često* |
Trbušni bol | povremeno | NP |
Zatvor | NP | povremeno |
Mukozitis/ulceracije/stomatitis (zapaljenje sluznica/čir/zapaljenje oralne sluznice) | povremeno | NP |
Hepatobilijarni poremećaji | ||
Poremećaj jetre | povremeno† | često |
Granulomatozni hepatitis | povremeno* | NP |
Poremećaji kože i potkožnog tkiva | ||
Kožni osip | povremeno* | često |
Kožne reakcije prosetljivosti | NP | povremeno* |
Kožni apsces | NP | povremeno |
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva | ||
Bolovi u zglobovima/mišićima/zapaljenje zglobova | povremeno | često* |
Renalni i urinarni poremećaji | ||
Dizurija (poremećaj mokrenja) | veoma često‡ | veoma često‡ |
Hematurija (pojava krvi u urinu) | veoma često§ | veoma često‡ |
Učestalo mokrenje | veoma često‡ | veoma često‡ |
Urgentno mokrenje | često* | veoma često‡ |
Grčevi/bol u bešici | često* | često‡ |
Urinarna inkontinencija (nemogućnost zadržavanja urina) | povremeno* | često* |
Bubrežna toksičnost | povremeno | povremeno |
Grč bešike | povremeno* | često‡ |
Opstrukcije uretera | povremeno* | NP |
Tkivo u urinu | NP | povremeno |
Grudni poremećaji i poremećaji reproduktivnog sistema | ||
Bol u genitalnom predelu | povremeno | NP |
Opšti poremećaji i stanja na mestu primene | ||
Groznica | veoma često* | veoma često‡ |
Slabost | veoma često* | veoma često‡ |
Drhtavica | veoma često* | veoma često‡ |
Zamor | često* | povremeno |
*- Ove reakcije su prijavljene sa stepenom ozbiljnosti = 3, sa povremenom učestalošću
‡ - Ove reakcije su prijavljene sa stepenom ozbiljnosti ≥ 3, sa povremenom učestalošću
† - Ove reakcije su prijavljene sa stepenom ozbiljnosti = 3, sa čestom učestalošću
§ - Ove reakcije su prijavljene sa stepenom ozbiljnosti ≥ 3, sa čestom učestalošću
NP – Nije prijavljeno
U kliničkoj studiji SWOG 8216, 127 nasumice odabranih pacijenata je primalo ImmuCyst intravezikalno, jednom nedeljno, tokom 6 nedelja dodatnom pojedinačnom instilacijom u 3., 6., 12., 18. i 24. mesecu nakon inicijalne terapije. Tokom ovog ispitivanja, prijavljene su iste neželjene reakcije prikazane u Tabeli 1, kao što su:
Bolovi u boku- povremeno
Sledeće dodatne neželjene reakcije su spontano prijavljene tokom postmarketinške upotrebe ImmuCyst- a
širom sveta. Pošto su ove reakcije prijavljivane spontano iz populacije neizvesne veličine, nije uvek moguće s pouzdanošću utvrditi njihovu učestalost ili ustanoviti uzročno-posledični odnos sa proizvodom. Odluka o uključivanju ovih reakcija u obeležavanje, bazirana je na jednom ili više sledećih faktora: 1) ozbiljnost reakcije,
2) učestalost prijavljivanja, 3) jačina uzročne povezanosti sa ImmuCyst-om.
BCG infekcije (retko): BCG se može diseminovati kada je primenjen intravezikalno. Prijavljene su ozbiljne
infekcije, uključujući sepsu sa udruženom smrtnošću. Takođe su prijavljene BCG infekcije na oku, plućima, jetri, kostima, koštanoj srži, bubrezima, regionalnim limfnim čvorovima, peritoneumu, urogenitalnom traktu (orhitis (zapaljenje testisa) /epididimitis (zapaljenje semovoda)) i prostati (granulomatozni prostatitis).
BCG infekcije aneurizama i proteza (uključujući arterijske graftove, srčane implante i veštačke zglobove). Simptomi u zglobovima (artritis, artralgija), očni simptomi (uključujući konjuktivitis, uveitis (zapaljenje vežnjače), iritis (zapaljenje dužice), keratitis (zapaljenje sklere) i granulomatozni horeoretinitis (zapaljenje pigmentnog tela i retine)), simptomi urinarnog trakta (uklučujući uretritis (zapaljenje mokraćovoda)), kožni osip, sam ili u kombinaciji (Reiter-ov sindrom) prijavljeni su nakon primene ImmuCyst-a. Za prijave Reiter-ovog sindroma, veći je rizik među pacijentima koji su pozitivni na HLA-B27.
Bubrežni apsces (veoma retko).
Pneumonija, intersticijalna plućna bolest
Nodozni eritem
Bubrežna slabost, pijelonefritis, nefritis (zapaljenje bubrega) (uljučujući tubulointersticijalni nefritis, intersticijalni nefritis i glomerulonefritis).
Urinarna retencija (uključujući tamponade bešike i osećaj rezidualnog urina)
Simptomi slični gripu (retko)
Nenormalna/povišena vrednost kreatinina u krvi ili azota uree u krvi (BUN)
24 meseca (od datuma inicijacije testa a [CFU] oživljavanja)
ImmuCyst treba čuvati između 2˚C i 8˚C (u frižideru). Ne sme se upotrebiti posle datuma isteka roka upotrebe
označenog na bočici, u suprotnom može biti neaktivan.
Liofilizat ImmuCyst se ni u kom slučaju ne sme se izlagati direktnoj ili indirektnoj sunčevoj svetlosti. Izlaganje veštačkoj svetlosti mora biti svedeno na minimum.
Jednom rekonstituisan proizvod, mora biti odmah upotrebljen.
Rekonstituisani proizvod ne treba izlagati direktno ili indirektno sunčevoj svetlosti. Izlaganje veštačkoj svetlosti takođe treba svesti na minimum.
Ukoliko postoji neizbežno kašnjenje između rekonstitucije i administracije proizvoda, ono ne bi trebalo da bude duže od 2 sata na temperaturi od 2°C do 25°C.
Svaki rekonstituisani proizvod koji pokaže flokulaciju ili zgrušavanje koje se ne može dispergovati laganim mućkanjem, ne treba koristiti.
Neupotrebljen proizvod, pakovanje i sva oprema i materijali korišćeni za instilaciju proizvoda (npr., špricevi, kateteri) moraju odmah biti stavljeni u kontejner za biološki opasne materijale i odloženi prema lokalnim
zahtevima primenjivim na biološki opasne materijale.
Urin koji je izmokren u tokom 6 časova po instilaciji ImmuCyst-a mora biti dezinfikovan sa istim volumenom 5% rastvora hipohlorita (nerazblaženi izbeljivač za domaćinstvo) i tako ostavljen da stoji 15 minuta pre odlaganja u kanalizaciju.(Pogledati deo Kada primate lek ImmuCyst posebno vodite računa)
Bacillus Calmette- Guérin (BCG), podsoj Connaught 81 mg
Natrijum-glutamat 150 mg (5%w/v)
Bez dodatka konzervansa.
ImmuCyst je dostupan u bočicama, tamnog stakla tip 1.Zatvarači bočica sadrže prirodni gumeni lateks. Pakovanje od 1 bočice sa 81 mg BCG.
Sanofi -Aventis d.o.o.
Španskih boraca 3/VI 11070 Beograd, Srbija
Sanofi Pasteur Ltd.
1755 Steels Avenue West
Toronto, Ontario Canada, M2R 3T4
Decembar 2011.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
ImmuCyst je indikovan za intravezikalnu primenu u terapiji primarnog ili rekurentnog karcinoma in situ (CIS) mokraćne bešike, za profilaksu rekurentnog CIS-a mokraćne bešike ili za profilaksu posle transuretralnih resekcija (TUR) primarnih ili rekurentnih papilarnih tumora stadijuma Ta i/ili T1, ili bilo koje njihove kombinacije, bez obzira na prethodnu intravezikalnu terapiju.
ImmuCyst nije indikovan za imunizaciju u prevenciji tuberkuloze.
Jedna doza ImmuCyst-a sastoji se od intravezikalne instilacije 81 mg BCG.
Intravezikalnu terapiju tumora mokraćne bešike je neophodno započeti najmanje 14 dana posle biopsije ili TUR (pogledati odeljak Kontraindikacije i odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Terapija se sastoji od indukcione faze i terapije održavanja.
Protokol indukcione terapije obuhvata po jednu intravezikalnu instilaciju Immucyst-a svake nedelje tokom
prvih 6 nedelja, što je ukupno 6 doza.
Na osnovu kliničkih studija urađenih sa ImmuCyst-om, terapija održavanja, posle indukcije se preporučuje u svim slučajevima. Posle pauze od 6 nedelja, primenjuje se jedna intravezikalna doza svake nedelje tokom 1-3 nedelje. Potom bi trebalo primeniti jednu dozu svake nedelje tokom 1 do 3 nedelje 6, 12, 18, 24, 30, i 36 meseci od početka indukcione terapije.
Doza se priprema rekonstitucijom 1 bočice koja sadrži 81 mg liofilizata BCG pomoću 3 ml sterilnog fiziološkog rastvora bez konzervansa. Rekonstituisana BCG se dalje razblažuje sterilnim fiziološkim rastvorom bez konzervansa, do 50 ml ukupnog volumena za instilaciju.(Pogledati odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i odeljak Uputstvo za korišćenje i rukovanje i odlaganje.)
Uretralni kateter se pod aseptičnim uslovima umetne u mokraćnu bešiku, bešika se isprazni, a potom se 50 ml suspenzije ImmuCyst-a, polako instilira pod dejstvom gravitacije, posle čega se kateter uklanja.
Pacijent treba da zadrži suspenziju koliko god je to moguće, a najduže do dva sata. Pacijent treba da leži na stomaku tokom prvih 15 minuta posle instilacije. Posle toga pacijentu se dozvoljava da ustane. Na kraju drugog sata od instilacije, svi pacijenti treba da se izmokre u sedećem položaju iz higijenskih bezbednosnih razloga.( Pogledati odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i odeljak Uputstvo za korišćenje i rukovanje i odlaganje.) Ukoliko to nije medicinski kontraindikovano, pacijentima treba savetovati da povećaju unos tečnosti u cilju ispiranja mokraćne bešike u časovima posle BCG terapije.
Poznate sistemske reakcije preosetljivosti na neki od sastojaka ImmuCyst-a (pogledati odeljak 2.
Kvalitativni i kvantitativni sastav i odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka) ili nakon prethodne primene ovog medicinskog proizvoda ili medicinskog proizvoda koji sadži iste supstance.
Aktivna tuberkuloza bi trebala biti isključena pre početka terapije ImmuCyst-om.
Prisutni simptomi ili prethodna istorija sistemske BCG reakcije (pogledati odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Trenutna febrilna bolest, infekcija urinarnog trakta ili makrohematurija. Terapiju ImmuCyst-om bi tretrebalo odložiti do oporavka. (Pogledati odeljak Kvalitativni i kvantitativni sastav i odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)
Kongenitalna ili stečena imunodeficijencija, bilo usled istovremene bolesti (npr. HIV infekcija, leukemija i limfom), ili usled imunosupresivne terapije (npr. kortikosteroidi, terapija kancera (citotoksični lekovi, radijacija)) (pogledati odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija) zbog rizika od diseminacije BCG infekcije.
Posle biopsije, TUR ili traumatske kateterizacije je potrebno da protekne najmanje 14 dana pre primene ImmuCyst-a.
Sistemska BCG reakcija, koja može biti fatalna se manifestuje u obliku sistemske granulomatozne bolesti koja se
može javiti (iako retko) posle ekspozicije BCG-u. Obzirom da je izolacija BCG iz zahvaćenih organa najčešće komplikovana, obično nije jasno do koje mere je takva reakcija izazvana infektivnim procesom, nasuprot inflamatornoj reakciji preosetljivosti, usled čega postoji naziv: «sistemska BCG reakcija». Na osnovu prethodnog kliničkog iskustva intravezikalne primene BCG-a, «sistemska BCG reakcija» se može definisati kao prisustvo bilo kojeg od sledećih znakova, ako se ne može otkriti neka druga etiologija za takve znakove: groznica ≥ 39˚C tokom 12 časova; groznica ≥ 38,5˚C tokom 48 časova; pneumonitis; hepatitis; ostali poremećaji organa izvan genitourinarnog trakta sa granulomatoznom inflamacijom pri biopsiji; ili klasični simptomi sepse, uključujući cirkulatorni kolaps, akutni respiratorni distres i diseminisana intravaskularna koagulacija. (Pogledati odeljak Neželjena dejstva)
Iako retko, sistemska BCG reakcija se može pre desiti ako se ImmuCyst primeni u toku 14 dana posle biopsije, TUR ili traumatske kateterizacije mokraćne bešike (udružene sa hematurijom).
Opšte
Za intravezikalnu instilaciju. Ne primenjivati supkutano, intradermalno ili intravenski.
Saveti za pacijente
Mogu se javiti temperatura, groznica, slabost, simptomi slični gripu, povećan umor ili povećanje urinarnih
simptoma (kao što je osećaj pečenja ili bol prilikom mokrenja). Međutim, pacijente treba savetovati da informišu svog lekara ako bilo koji od ovih simptoma traje duže od 48 sati ili ako dođe do njihovog pogoršanja. Pacijenti takođe treba da informišu svog lekara ako imaju sledeće tegobe: pojačanje urinarnih simptoma (kao što je učestalo uriniranje, krv u urinu), bol u zglobovima, problemi sa očima (kao što je bol, iritacija ili crvenilo), kašalj, kožni osip, žutica, muka ili povraćanje.
Obzirom da ImmuCyst sadrži žive mikobakterije, izlučeni urin može takođe sadržati žive mikobakterije.
Pacijentima je potrebno savetovati odgovarajuće procedure kontrole infekcije u cilju zaštite porodice i osoba sa kojima su u bliskom kontaktu od infekcije. Pacijenti koji žive sa ili blizu imunokompromitovanih osoba (npr. na hemoterapiji) treba da budu oprezni kako bi izbegli nehotičnu transmisiju BCG infekcije tako osetljivim osobama. ImmuCyst je potrebno zadržati u mokraćnoj bešici koliko god je to moguće, najduže do dva sata, a
potom se pacijent može izmokriti. Da bi se izbegla transmisija BCG-a drugima, tokom 6 časova posle terapije, pacijenti treba da mokre u sedećem položaju u cilju izbegavanja prskanja urina. Urin izlučen tokom ovog perioda je potrebno dezinfikovati istim volumenom izbeljivača za domaćinstvo tokom 15 minuta pre izručivanja u toalet ili odlaganja. Ukoliko to nije medicinski kontraindikovano, pacijentima treba savetovati da povećaju unos tečnosti u cilju ispiranja mokraćne bešike tokom nekoliko časova posle BCG terapije. Pacijenti mogu da imaju osećaj pečenja tokom prvog mokrenja posle terapije.
Rukovati prema pravilima koja se odnose na infektivni materijal. ImmuCyst sadrži atenuirane mikobakterije i
treba ga pripremiti i upotrebiti korišćenjem aseptičnih tehnika (Pogledati odeljak Doziranje i način primene i odeljak Uputstvo za korišćenje i rukovanje i odlaganje). Postoje prijavljeni slučajevi BCG infekcija kod zdravstvenih radnika koji su pripremali BCG za upotrebu.
Prijavljene su infekcije kod imunosuprimiranih pacijenata koji su dobijali parenteralne lekove pripremane u prostoru gde je pripreman BCG.
Rizik od ektopične BCG infekcije nije određen, ali se smatra da je veoma mali. BCG infekcije aneurizama,
arterijskih graftova i srčanih implanata se takođe mogu javiti. Kod pacijenata sa arterijskim aneurizmama i bilo kojom vrstom protetičkih sredstava mora se izvršiti pažljiva procena koristi i mogućnosti ektopične BCG infekcije.
Neke genitourinarne infekcije kod muškaraca (orhitis/epididimitis) su bile otporne na terapiju različitim
antituberkuloticima, te je bila potrebna orhidektomija.
Ukoliko nastupi bakterijska infekcija urinarnog trakta (UTI) tokom terapije ImmuCyst-om, instilacija ImmuCyst-a se obustavlja do kompletnog izlečenja bakterijske UTI, obzirom da kombinacija UTI i BCG- izazvanog cistitisa može voditi do znatno ozbiljnijih neželjenih dejstava u genitourinarnom traktu, a i BCG bacili su osetljivi na različite antibiotike, pa primena antimikrobne terapije može umanjiti efikasnost ImmuCyst- a.
Akutne alergijske reakcije su prijavljene posle intradermalne injekcije BCG vakcine za profilaksu tuberkuloze
što treba uzeti u razmatranje pre primene ImmuCyst-a.
Čep bočice za ovaj proizvod sadrži prirodni gumeni lateks koji može izazvati alergijske reakcije.
Kod pacijenata sa stanjima koja u budućnosti zahtevaju imunosupresiju (npr., čekanje na transplantaciju organa, mijastenija gravis), odluka o terapiji ImmuCyst-om mora biti pažljivo razmotrena.
Terapija imunosupresivima i/ili zračenjem interferira sa imunim odgovorom na ImmuCyst i povećava rizik od diseminacije BCG infekcije.
Usled rizika od diseminacije BCG infekcije, ImmuCyst se ne primenjuje kod imunosuprimiranih pacijenata ili osoba sa kongenitalnom ili stečenom imunodeficijencijom usled istovremene bolesti (npr. HIV infekcija, leukemija, limfom), terapije kancera (npr., citotoksični lekovi, zračenje) ili imunosupresivne terapije (npr.,
kortikosteroidi).
Intravezikalna terapija ImmuCyst-om može indukovati pozitivan odgovor na PPD (Pogledati odeljak Interakcije
sa drugim lekovima i druge vrste interakcija). Određivanje osetljivosti pacijenata na PPD je potrebno sprovesti pre intravezikalne primene ImmuCyst-a.
ImmuCyst-om ne smeju rukovati imunodeficijentne osobe.
Posle biopsije, TUR ili traumatske kateterizacije je potrebno da protekne najmanje 14 dana pre primene
ImmuCyst-a. Ne bi trebalo da postoje dokazi o hematuriji pre instilacije ImmuCyst-a.
Kako bi se sprečile ozbiljne infekcije, izbegle povrede i/ili kontaminacija urinarnog trakta, potrebno je da
protekne najmanje 14 dana od biopsije, TUR ili traumatske kateterizacije pre primene ImmuCyst-a. (pogledati odeljak Kontraindikacije). Program terapije bi trebalo nastaviti kao da se prekid nije ni desio.
ImmuCyst se ne preporučuje za profilaktičku terapiju posle TUR stadijuma TaG1 papilarnih tumora izuzev
ukoliko nije procenjeno da postoji visok rizik za povratak tumora.
Kod pacijenata sa malim kapacitetom mokraćne bešike, potrebno je razmotriti povećan rizik od kontrakture mokraćne bešike pre odluke o terapiji ImmuCyst-om.
Pacijente pod antimikrobnom terapijom zbog drugih infekcija bi trebalo ispitati kako bi se procenilo da li terapija umanjuje efikasnost ImmuCyst-a.
Bezbednost i efektivnost terapije ImmuCyst-om kod pedijatrijskih pacijenata nije ustanovljena. Zbog toga
ImmuCyst ne treba koristiti u pedijatrijskoj populaciji.
Terapija imunosupresivima i/ili zračenjem interferira sa imunim odgovorom na ImmuCyst i povećava rizik od diseminacije BCG infekcije.(pogledati deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)
Intravezikalna terapija ImmuCyst-om može indukovati osetljivost na PPD, koja može komplikovati kasnije interpretacije kožnih testova na PPD prilikom upotrebe u dijagnozi suspektnih infekcija mikobakterijama.
Određivanje osetljivosti pacijenata na PPD je potrebno sprovesti pre intravezikalne primene ImmuCyst-a.
Antimikrobna terapija drugih infekcija može da smanji efikasnost ImmuCyst-a. Pacijente pod antimikrobnom terapijom zbog drugih infekcija bi trebalo ispitati kako bi se procenilo da li terapija umanjuje efikasnost ImmuCyst-a.
Antituberkulotici se ne smeju koristiti preventivno u cilju sprečavanja lokalnih, iritativnih neželjenih dejstava
ImmuCyst-a. Ne postoje podaci koji sugerišu da su akutni lokalni simptomi urinarnog trakta uobičajeni kod intravezikalne primene BCG uzrokovani mikobakterijskom infekcijom.
Studije reprodukcije na životinjama nisu urađene sa ImmuCyst-om. Takođe nije poznato da li ImmuCyst može izazvati oštećenja fetusa ukoliko se daje trudnim ženama i da li može da utiče na reproduktivnu sposobnost. ImmuCyst treba dati trudnicama samo ukoliko za to postoji jasna potreba. Ženama je potrebno savetovati da ne ostanu u drugom stanju tokom terapije.
Nije poznato da li se ImmuCyst izlučuje u humano mleko. Obzirom da se mnogi lekovi izlučuju u humano mleko i obzirom na potencijal ozbiljnih neželjenih reakcija koje može izazvati ImmuCyst kod odojčadi, savetuje se prekid dojenja ukoliko je stanje majke takvo da zahteva terapiju ImmuCyst-om.
Informacije o neželjenim dejstvima su dobijene iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog iskustva širom sveta.
Primena ImmuCyst-a izaziva inflamatornu reakciju u mokraćnoj bešici i može izazvati znake i simptome cistitisa
(pogledati tabelu 1.). Takve reakcije do izvesne mere mogu biti uzete kao dokaz da BCG izaziva željeni odgovor, ali je potrebno pažljivo pratiti pacijenta.
Simptomi iritacije mokraćne bešike su prijavljeni kod približno 50% pacijenata koji dobijaju ImmuCyst i obično
počinju nekoliko časova posle instilacije i traju 6-48 časova. Simptomi se obično javljaju posle treće instilacije i postoji tendencija povećanja njihove ozbiljnosti posle svake sledeće primene. Mehanizam dejstva iritativnih neželjenih dejstava nije ispitan, ali je najviše spojiv sa imunološkim mehanizmom. Ne postoje podaci da redukcija doze ili terapija antituberkulotikom može sprečiti ili umanjiti iritativne simptome ImmuCyst-a.
Neželjena dejstva leka tokom kliničkog ispitivanja
Obzirom da su klinička ispitivanja sprovedena pod veoma specifičnim uslovima, stopa neželjenih dejstava leka
opaženih tokom kliničkih ispitivanja se može razlikovati od stope dobijene u praksi i ne treba se porediti sa stopom neželjenih dejstava nekog drugog leka dobijenom iz kliničkih ispitivanja. Informacija o neželjenom dejstvu leka iz kliničkih ispitivanja je korisna za identifikovanje neželjenih reakcija koje su u vezi sa lekom i za približavanje pravilu.
Neželjene reakcije su grupisane po kategorijama prema učestalosti korišćenjem sledećeg pravila:
Veoma česta: ≥ 10%
Česta: ≥ 1% i < 10%
Povremena: ≥ 0.1 % i < 1%
Retka: ≥ 0.01% i < 0.1%
Veoma retka: < 0.01% uključujući i pojedinačne prijave
Podaci iz kliničkih ispitivanja
Kliničke informacije o bezbednosti ImmuCyst- a zasnivaju se na podacima od 699 pacijenata lečenih ImmuCyst- om u 2 klinička ispitivanja.
Tokom kliničkog ispitivanja SWOG 8507, 587 pacijenata je primilo indukcionu terapiju koja se sastoji od jedne instilacije nedeljno tokom 6 nedelja (ukupno 6 instilacija). Nakon šestonedeljne pauze, 247 nasumice odabranih pacijenata je nastavilo terapiju koja se sastojala od jedne instilacije nedeljno, tokom 3 nedelje, date u 3., 6., 12.,
18., 24., 30. i 36. mesecu nakon uvođenja indukcione terapije (ukupno 27 instilacija)
Tabela ispod pokazuje učestalost neželjenih reakcija bilo koje jačine, prijavljenih tokom indukcione i nastavljene terapije, tj. u studiji SWOG 8507.
Fusnote pokazuju neželjene reakcije prijavljene kao ozbiljne (stepen ≥ 3), česte i povremene.
Tabela 1: SWOG studija 8507- neželjene reakcije
Indukciona terapija | Nastavak terapije | |
Infekcije i infestacije | ||
Infekcija urinarnog trakta | često | često* |
Sistemska infekcija | povremeno† | povremeno* |
Plućna infekcija | povremeno† | NP |
Infekcija | povremeno | NP |
Cistitis | povremeno | često* |
Poremećaji krvnog i limfnog sistema | ||
Anemija | povremeno | NP |
Leukopenija | povremeno | NP |
Koagulopatija/trombocitopenija | povremeno† | NP |
Poremećaji ishrane i metabolizma | ||
Anoreksija | često* | često* |
Poremećaji nervnog sistema | ||
Glavobolja | povremeno | povremeno |
Vrtoglavica | povremeno | NP |
Srčani poremećaji | ||
Srčani poremećaj (neklasifikovani) | povremeno | često |
Gastrointestinalni poremećaji | ||
Nauzeja/povraćanje | često* | često* |
Dijareja | povremeno | često* |
Abdominalni bol | povremeno | NP |
Opstipacija | NP | povremeno |
Mukozitis/ulceracije/stomatitis | povremeno | NP |
Hepatobilijarni poremećaji | ||
Poremećaj jetre | povremeno† | često |
Granulomatozni hepatitis | povremeno* | NP |
Poremećaji kože i potkožnog tkiva | ||
Kožni osip | povremeno* | često |
Kožne reakcije preosetljivosti | NP | povremeno* |
Kožni apsces | NP | povremeno |
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva | ||
Artralgija/mijalgija/artritis | povremeno | često* |
Renalni i urinarni poremećaji | ||
Dizurija | veoma često‡ | veoma često‡ |
Hematurija | veoma često§ | veoma često‡ |
Učestalo uriniranje | veoma često‡ | veoma često‡ |
Urgentno uriniranje | često* | veoma često‡ |
Grčevi/bol u bešici | često* | često‡ |
Urinarna inkontinencija | povremeno* | često* |
Renalna toksičnost | povremeno | povremeno |
Kontrahovana bešika | povremeno* | često‡ |
Opstrukcije uretera | povremeno* | NP |
Tkivo u urinu | NP | povremeno |
Grudni poremećaji i poremećaji reproduktivnog sistema | ||
Bol u genitalnom predelu | povremeno | NP |
Opšti poremećaji i stanja na mestu primene | ||
Groznica | veoma često* | veoma često‡ |
Slabost | veoma često* | veoma često‡ |
Drhtavica | veoma često* | veoma često‡ |
Zamor | često* | povremeno |
*- Ove reakcije su prijavljene sa stepenom ozbiljnosti = 3, sa povremenom učestalošću
‡ - Ove reakcije su prijavljene sa stepenom ozbiljnosti ≥ 3, sa povremenom učestalošću
† - Ove reakcije su prijavljene sa stepenom ozbiljnosti = 3, sa čestom učestalošću
§ - Ove reakcije su prijavljene sa stepenom ozbiljnosti ≥ 3, sa čestom učestalošću NP – Nije prijavljeno
U kliničkoj studiji SWOG 8216, 127 nasumice odabranih pacijenata je primalo ImmuCyst intravezikalno, jednom nedeljno, tokom 6 nedelja dodatnom pojedinačnom instilacijom u 3., 6., 12., 18. i 24. mesecu nakon inicijalne terapije. Tokom ovog ispitivanja, prijavljene su iste neželjene reakcije prikazane u Tabeli 1, kao što su:
Bolovi u boku- povremeno
Sledeće dodatne neželjene reakcije su spontano prijavljene tokom postmarketinške upotrebe ImmuCyst- a širom sveta. Pošto su ove reakcije prijavljivane spontano iz populacije neizvesne veličine, nije uvek moguće s
pouzdanošću utvrditi njihovu učestalost ili ustanoviti uzročno-posledični odnos sa proizvodom. Odluka o uključivanju ovih reakcija u obeležavanje, bazirana je na jednom ili više sledećih faktora: 1) ozbiljnost reakcije,
2) učestalost prijavljivanja, 3) jačina uzročne povezanosti sa ImmuCyst-om.
BCG infekcije (retko): BCG može diseminovati kada je primenjen intravezikalno. Prijavljene su ozbiljne
infekcije, uključujući sepsu sa smrtnim ishodom. Takođe su prijavljene BCG infekcije na oku, plućima, jetri, kostima, koštanoj srži, bubrezima, regionalnim limfnim čvorovima, peritoneumu, urogenitalnom traktu (orhitis/epididimitis) i prostati (granulomatozni prostatitis).
BCG infekcije aneurizama i proteza (uključujući arterijske graftove, srčane proteze i veštačke zglobove). Simptomi u zglobovima (artritis, artralgija), očni simptomi (uključujući konjuktivitis, uveitis, iritis, keratitis i granulomatozni horeoretinitis), simptomi urinarnog trakta (uključujući uretritis), kožni osip, sam ili u kombinaciji (Reiter-ov sindrom) prijavljeni su nakon primene ImmuCyst-a. Za prijave Reiter-ovog sindroma, veći je rizik među pacijentima koji su pozitivni na HLA-B27.
Bubrežni apsces (veoma retko).
Pneumonija, intersticijalna plućna bolest
Nodozni eritem
Renalni kolaps, pijelonefritis, nefritis (uljučujući tubulointersticijalni nefritis, intersticijalni nefritis i
glomerulonefritis).
Urinarna retencija (uključujući tamponadu bešike i osećaj rezidualnog urina)
Simptomi slični gripu (retko)
Nenormalna/povišena vrednost kreatinina u krvi ili azota uree u krvi (BUN)
Nije dokumentovano.
Ovaj proizvod se ne sme mešati sa drugim vakcinama i ostalim medicinskim proizvodima.
Rekonstitucija liofilizata
Za rekonstituciju i dalje razblaživanje ImmuCyst- a potrebno je 50 ml sterilnog fiziološkog rastvora bez konzervansa.
Pripremu suspenzije ImmuCyst-a je potrebno izvesti korišćenjem aseptičnih tehnika. Preporučuje se odvojeni
prostor za pripremu suspenzije ImmuCyst-a kako bi se izbegla ukrštena kontaminacija. Osoba koja je odgovorna za pripremu suspenzije mora nositi rukavice, zaštitu za oči, zaštitnu odeću i masku da bi izbegli inhalaciju BCG mikroorganizama kao i nehotično izlaganje oštećene kože BCG mikroorganizmima.
Prilikom rukovanja i rekonstitucije ImmuCyst-a, potrebno je preduzeti mere opreza kako bi se izbegle povrede ubodom.
ImmuCyst-om ne smeju rukovati imunodeficjentne osobe.(Pogledati deo 4.4. Posebna upozorenja i mere opreza
pri upotrebi leka)
Ne skidati gumeni čep sa bočice.
Pripremiti površinu bočice ImmuCyst-a korišćenjem odgovarajućeg antiseptika.
Korišćenjem sterilne igle i šprica od 5 ml, povući 3 ml sterilnog fiziološkog rastvora bez konzervansa. Upotrebom istog šprica i igle, probušiti iglom gumeni zatvarač bočice sa liofilizatom. Držati bočicu sa liofilizatom uspravno i povući klip šprica nazad tako da se stvori blagi vakuum u bočici. Pustiti klip tako da vakum povuče fiziološki rastvor iz šprica u bočicu sa liofilizatom. Pošto je sav fiziološki rastvor prešao u bočicu sa liofilizatom, ukloniti špric i iglu.
Lagano mućkati bočicu do dobijanja fine jednolične suspenzije. Izbeći formiranje pene, pošto ovo može sprečiti izvlačenje odgovarajuće doze iz bočice. Celokupan sadržaj rekonstituisanog materijala iz bočice uvući u isti špric od 5 ml. Pre uklanjanja šprica, vratiti bočicu u uspravan položaj.
Potom, razblažiti rekonstituisani materijal iz bočice (1 doza) sa sterilnim fiziološkim rastvorom koji ne sadrži
konzervanse do finalnog volumena od 50 ml za intravezikalnu instilaciju.
Svaki rekonstituisani proizvod koji pokaže flokulaciju ili zgrušavanje koje se ne može dispergovati laganim mućkanjem, ne treba koristiti.
Uputstvo za odlaganje
Neupotrebljen proizvod, pakovanje i sva oprema i materijali korišćeni za instilaciju proizvoda (npr., špricevi, kateteri) moraju odmah biti stavljeni u kontejner za biološki opasne materijale i odloženi prema lokalnim zahtevima primenjivim na biološki opasne materijale.
Urin koji je izmokren u tokom 6 časova po instilaciji ImmuCyst-a mora biti dezinfikovan sa istim volumenom 5% rastvora hipohlorita (nerazblaženi izbeljivač za domaćinstvo) i tako ostavljen da stoji 15 minuta pre odlaganja u kanalizaciju.(Pogledati deo 4.4 Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)