Početna stranica Početna stranica

Morfin hidrohlorid Alkaloid
morfin


UPUTSTVO ZA LEK

§

Morfin hidrohlorid Alkaloid, 20 mg/mL, rastvor za injekciju


morfin


Pažljivo pročitajte ovo uputstvo, pre nego što počnete da primate ovaj lek, jer ono sadrži informacije koje su važne za Vas.

  1. Šta je lek Morfin hidrohlorid Alkaloid i čemu je namenjen


    Lek Morfin hidrohlorid Alkaloid sadrži aktivnu supstancu morfin-hidrohlorid i pripada grupi lekova poznatih kao opioidni lekovi protiv bolova (opioidni analgetici).


    Lek Morfin hidrohlorid Alkaloid se upotrebljava:

    • za ublažavanje jakih bolova;

    • za ublažavanje dispnee (otežanog disanja) kod insuficijencije (slabosti) leve komore srca i edema pluća (nakupljanje tečnosti u plućima);

    • za ublažavanje bola i straha pre operativnog zahvata.

  2. Šta treba da znate pre nego što primite lek Morfin hidrohlorid Alkaloid Lek Morfin hidrohlorid Alkaloid ne smete primati:

    • ukoliko ste alergični (preosetljivi) na morfin ili druge fenantrenske opioide ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6);

    • ako imate akutnu respiratornu depresiju (velike teškoće sa disanjem);

    • ako imate povišeni intrakranijalni pritisak (pritisak unutar lobanje), povredu glave, edem mozga, u stanju ste kome ili imate konvulzije;

    • ako imate stanje koje povećava rizik od nastanka paralitičkog ileusa (jedna vrsta blokade creva), ili akutnu dijareju (proliv) koja je povezana sa pseudomembranoznim kolitisom izazvanim antibioticima ili uzrokovana trovanjem (dok se ne ukloni toksična supstanca);

    • ako ste pod dejstvom alkohola;

    • ako imate žučne kolike;

    • ako bolujete od retkog oboljenja koje se zove feohromocitom (tumor nadbubrežne žlezde);

    • ukoliko uzimate ili ste uzimali u protekle dve nedelje inhibitore monoamino oksidaze (MAO inhibitore), koji se upotrebljavaju u terapiji depresije.


      Upozorenja i mere opreza

      Razgovarajte sa svojim lekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom pre nego što primite Morfin hidrohlorid Alkaloid ukoliko:

      • imate astmu ili druge poteškoće sa disanjem;

      • srčanu slabost ili aritmije (poremećaj srčanog ritma) ili nizak krvni pritisak;

      • patite od oboljenja jetre ili bubrega;

      • imate smanjenu funkciju štitaste žlezde;

      • imate problema sa žučnom kesom, gušteračom (pankreasom) ili ste nedavno imali operaciju bilijarnog ili gastrointestinalnog trakta;

      • bolujete od oboljenja creva (ulcerozni kolitis ili opstruktivne bolesti creva);

      • imate konvulzije ili miasteniju gravis (autoimunska bolest koja uzrokuje slabost mišića);

      • konzumirate ili ste ranije konzumirali veliku količinu alkohola;

      • imate Addison-ovu bolest (bolest nadbubrežne žlezde);

      • imate uvećanu prostatu, suženje mokraćne cevi ili ste nedavno imali operaciju urinarnog trakta;

      • imate glaukom (očna bolest izazvana povećanjem očnog pritiska);


      Oprez je neophodan kod pacijenata koji su veoma mladi, iscrpljeni, slabi ili starije dobi.

      Primena morfina može dovesti do pojave psihičke i fizičke zavisnosti i tolerancije. Ako se lečenje naglo prekine mogu se pojaviti simptomi prekida uzimanja (obustave). Simptomi prekida uzimanja uključuju: nesanicu, bolove u telu, curenje nosa, napade kijanja, suzenje očiju, neuobičajeno pojačano znojenje i zevanje, gubitak apetita, bol i grčevi u trbuhu, mučninu, proliv, piloerekciju (naježenost), nervozu i uznemirenost, tremor i drhtavicu, slabost, tahikardiju (ubrzan rad srca) i neobjašnjivu groznicu.

      Drugi lekovi i Morfin hidrohlorid Alkaloid

      Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove.


      Budite oprezni ukoliko uzimate neke od sledećih lekova:

      • lekove za spavanje ili anksioznost (alprazolam, diazepam, zolpidem),

      • lekove protiv epileptičnih napada (fenitoin, karbamazepin),

      • narkotične (opioidne) lekove protiv bolova (na primer kodein, pentazocin, nalbufin, buprenorfin), anestetici,

      • psihijatriske lekove (hlorpromazin, risperidon, amitriptilin, trazodon),

      • antidepresivne lekove,

      • antihistaminike (primenjuju se u terapiji astme, prehlade ili alergije),

      • metoklopramid, domperidon (primenjuju se za sprečavanje mučnine i povraćanja),

      • antidijarotike,

      • cimetidin (primenjuje se za smanjivanje stvaranja želudačne kiseline),

      • rifampicin (upotrebljava se u terapiji tuberkuloze),

      • trovafloksacin/ciprofloksacin (hinolonski antibiotici),

      • antivirusne lekove (npr. zidovudin, ritonavir), antimikotike (ketokonazol, flukonazol),

      • lekove protiv zgrušavanja krvi (npr. varfarin),

      • lekove za srčane probleme (meksiletin) i lekove za lečenje povišenog krvnog pritiska, uključujući diuretike (lekovi koji povećavaju izlučivanje mokraće),

      • hinolonske antibiotike (trovafloksacin, ciprofloksacin), lekove za gljivične infekcije,

      • naltrekson (lek koji sprečava delovanje opioidnih lekova i koji se koristi kao antidot u slučaju predoziranja morfinom),

      • antiholinergike ili druge lekove sa antiholinergičnom aktivnošću,

      • mišićne relaksanse (lekovi za opuštanje mišića).


      Uzimanje leka Morfin hidrohlorid Alkaloid sa hranom, pićima i alkoholom

      Ne smete konzumirati alkohol dok uzimate ovaj lek.


      Trudnoća i dojenje

      Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu za savet pre nego što uzmete ovaj lek.

      Morfin treba primenjivati kod trudnica samo ukoliko potencijalna korist opravdava potencijalni rizik na fetus. Novorođenčad, čije su majke primale ovaj lek duže vreme, mogu imati simptome naglog prekida uzimanja leka kao što su razdražljivost, nenormalno, dugotrajno plakanje, povraćanje, dijareja, konvulzije, groznica, hiperrefleksija, drhtavica. Recite Vašem lekaru ukoliko primetite bilo koji od ovih simptoma kod Vašeg novorođenčeda.

      Ovaj lek prolazi u majčino mleko. Apstinencijalni simptomi mogu se javiti kod odojčadi, čak i ako je majka prestala sa primenom morfina. Posavetujte se sa Vašim lekarom pre dojenja.


      Upravljanje vozilima i rukovanje mašinama

      Morfin hidrohlorid Alkaloid je lek sa snažnim uticajem na psihofizičke sposobnosti; za vreme terapije ovim lekom nije dozvoljeno upravljanje vozilom ni rad sa mašinom.


  3. Kako se primenjuje lek Morfin hidrohlorid Alkaloid


    Uvek primenjujte ovaj lek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš lekar ili farmaceut. Ukoliko niste sigurni proverite sa Vašim lekarom ili farmaceutom.


    Vaš lekar će Vas posavetovati koliko dugo da uzimate lek Morfin hidrohlorid Alkaloid. Ne prekidajte lečenje jer postoji rizik od pojave apstinencijalnih simptoma.

    Morfin hidrohlorid Alkaloid se daje potkožno, intramuskularno ili intravenski. Vaš lekar će odlučiti o dozi i dužini terapije. Doza zavisi od Vašeg medicinskog stanja, nedavno korišćenih lekova za bol i odgovora na terapiju.

    Uobičajena doza za odrasle za terapiju akutnog i hroničnog bola je 10 mg/70 kg (u rasponu 5-20 mg) svakih 4-6 sati, data injekcijom potkožno ili u mišić, ili 5 mg svakih 4 sati sporo u venu. Doza treba biti prilagođena individualno pacijentu i stanju.

    Kod srčanog napada daje se 5-10 mg sporom intravenskom injekcijom (1-2 mg/minut), praćenih dodatnim 5-10 mg, ako je potrebno.

    U slučaju pojave tečnosti u plućima daje se 5-10 mg sporom intravenskom injekcijom (1-2 mg/minut).

    Preporučena doza za pripremu pre operacije je do 10 mg, primenjena intramuskularno ili supkutano, 60-90 minuta pre anestezije.

    Ukoliko ste stariji i iscrpljeni, doza će biti smanjena.


    Deca

    Doziranje kod dece strogo određuje lekar i zavisi od telesne mase pacijenta. U cilju analgezije treba supkutano ili intramuskularno primeniti:

    • kod novorođenčadi: inicijalno 0,1 mg/kg telesne mase deteta na svakih 6 sati, prilagođeno terapijskom odgovoru

    • kod dece starosti od 1 do 6 meseci: inicijalno 0,1-0,2 mg/kg telesne mase deteta na svakih 6 sati, prilagođeno terapijskom odgovoru

    • kod dece starosti od 6 meseci do 2 godine: inicijalno 0,1-0,2 mg/kg telesne mase deteta na svaka 4 sata, prilagođeno terapijskom odgovoru

    • kod dece starosti od 2 do 12 godina: inicijalno 0,2 mg/kg telesne mase deteta na svaka 4 sata, prilagođeno terapijskom odgovoru

    • kod dece starosti od 12 do 18 godina: inicijalno 2,5-10 mg na svaka 4 sata, prilagođeno terapijskom odgovoru.


      U cilju analgezije, za brži efekat, sporom intravenskom injekcijom treba primeniti:

    • kod novorođenčadi: inicijalno 0,05 mg/kg telesne mase deteta na svakih 6 sati, prilagođeno terapijskom odgovoru

    • kod dece starosti od 1 do 6 meseci: inicijalno 0,1 mg/kg telesne mase deteta na svakih 6 sati, prilagođeno terapijskom odgovoru

    • kod dece starosti od 6 meseci do 12 godina: inicijalno 0,1 mg/kg telesne mase deteta na svaka 4 sata, prilagođeno terapijskom odgovoru.


      U cilju preanestetičke medikacije, potrebno je intramuskularno primeniti:

    • kod dece: inicijalno 0,15 mg/kg telesne mase deteta, 60-90 minuta pre anestezije


    Ako ste primili više leka Morfin hidrohlorid Alkaloid nego što treba

    Budući da ćete ovaj lek dobijati u bolnici, mala je verovatnoća da ćete dobiti previše ili premalo leka, međutim ako ste zabrinuti zbog toga recite to Vašem lekaru ili medicinskoj sestri.

    Odmah obavestite svog lekara ako primetite bilo koji od sledećih znakova predoziranja: usporeno disanje, usporeni srčani otkucaji, gubitak svesti, plavičasta koža, usne i nokti.


    Ako naglo prestanete da primate lek Morfin hidrohlorid Alkaloid

    Dugotrajna primena ovog leka može izazvati zavisnost. Ako se lečenje naglo prekine mogu se pojaviti simptomi prekida uzimanja (obustave). Simptomi prekida uzimanja (apstinencijalni simptomi ) uključuju: nesanicu, bolove u telu, curenje nosa, napade kijanja, suzenje očiju, neuobičajeno pojačano znojenje i zevanje, gubitak apetita, bol i grčevi u trbuhu, mučninu, proliv, piloerekciju (naježenost), nervozu i uznemirenost, tremor i drhtavicu, slabost, tahikardiju (ubrzan rad srca) i neobjašnjivu groznicu. Lekar će Vam postepeno smanjivati dozu.

  4. Moguća neželjena dejstva


    Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji primaju ovaj lek.


    Odmah se obratite lekaru ako primetite nešto od sledećeg:

    • koprivnjaču (urtikarija), oticanje lica, jezika, ždrela, otežano gutanje, poteškoće ili zviždanje pri disanju, otoke na šakama i stopalima, pad krvnog pritiska, nesvestica. To mogu biti simptomi teške alergijske reakcije, koja može biti i opasna po život (anafilaktička reakcija, anafilaktoidna reakcija, angioedem). Uz navedene reakcije, mogu biti prisutni i znakovi blažih alergijskih reakcija, na primer osip, crvenilo kože ili svrab (videti niže u tekstu);

    • poteškoće pri disanju zbog stezanja disajnih puteva (bronhospazam, bronhokonstrikcija, dispnea) ili zbog nakupljanja tečnosti u plućima (plućni edem), plitko, slabo ili usporeno disanje (respiratorna depresija), prestanak disanja (respiratorni arest);

    • pad krvnog pritiska, promene u srčanom ritmu, hladna, bleda koža, nesvestica. Ovi simptomi mogu ukazivati na ozbiljne srčane/cirkulacijske poremećaje (depresija, zatajenje cirkulacije, šok, srčani zastoj);

    • snažne bolove u stomaku sa zastojem rada creva (zaplet creva ili proširenje debelog creva kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom);

    • bolove u stomaku zbog grčeva žučnih puteva i žučne kese, zatajenje funkcije jetre;

    • grčeve mišića koji zahvataju pojedine delove tela ili celo telo (napadi, konvulzije).


      U nastavku su navedena ostala neželjena dejstva koja se mogu javiti prilikom primene ovog leka.


      Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek)

    • hiponatrijemija (sniženi nivo natrijuma u krvi) zbog neadekvatnog lučenja antidiuretičnog hormona, smanjeno lučenje hormona ACTH, LH, TRH, povećano lučenje hormona prolaktina i STH,

    • pospanost, sedacija,

    • suženje zenica,

    • zatvor, gađenje, povraćanje,

    • retencija mokraće (nemogućnost mokrenja).


      Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek)

    • disforija (loše raspoloženje),

    • glavobolja, vrtoglavica,

    • smanjeno izlučivanje mokraće, sporo pražnjenje mokraćne bešike (zbog grčeva urinarnih puteva),

    • znojenje, blaže alergijske reakcije (osip, crvenilo kože, svrab).


      Retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lek)

    • ortostatska hipotenzija (iznenadno, prolazno sniženje krvnog pritiska pri ustajanju iz sedećeg ili ležećeg položaja).


      Nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka)

    • izostanak menstruacije, smanjenjo seksualno interesovanje/sposobnost, povećanje dojki kod muškaraca,

    • euforija (osećaj velike sreće ili uzbuđenja), halucinacije, konfuzija, agitacija (telesni nemir i psihička napetost), amnezija (delimičan ili potpuni gubitak sećanja), nesanica,

    • slabost, tremor (nevoljno drhtanje), ataksija (poremećaj ravnoteže i koordinacije pokreta), mioklonus (iznenadni trzaji mišića pojedinih delova tela), nistagmus (nekontrolisani pokreti očiju), hipoestezija (smanjena osetljivost kože na dodir), parestezija (osećaj

      bockanja, utrnulosti), promene u termoregulaciji, nesvestica, sinkopa (iznenadan, prolazan gubitak svesti),

    • zamagljen vid, udvojeno (dvostruko) viđenje,

    • usporeni ili ubrzani srčani ritam, palpitacije (osećaj lupanja srca),

    • crvenilo lica, pad krvnog pritiska,

    • štucanje, rinitis (zapaljenje sluzokože nosa), atelektaza (skvrčeno ili bezračno stanje dela ili čitavih pluća koja se zbog toga ne mogu širiti), hipoksija (nedovoljna količina kiseonika u ćelijama), promena glasa, depresija refleksa kašlja,

    • suva usta, gubitak apetita, odloženo pražnjenje želuca, gastroezofagusni refluks (karakteriše se gorušicom),

    • smanjeno lučenje enzima jetre i pankreasa,

    • rigidnost (ukočenost) mišića, naročito respiratornih mišića, povezan sa primenom velikih doza,

    • produženi porođaj,

    • periferni edemi (oticanje ruku ili nogu), lokalna tkivna iritacija, bol i induracija (otvrdnuće) zabeleženi nakon primene ponovljenih potkožnih injekcija.


      Prijavljivanje neželjenih reakcija


      Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara, farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):


      Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

      Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

      website:

      e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs


  5. Kako čuvati lek Morfin hidrohlorid Alkaloid


    Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.


    Ne smete koristiti lek Morfin hidrohlorid Alkaloid posle isteka roka upotrebe naznačenog na kutiji nakon „Važi do:. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.


    Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.


    Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.

  6. Sadržaj pakovanja i ostale informacije Šta sadrži lek Morfin hidrohlorid Alkaloid

    • Aktivna supstanca je morfin-hidrohlorid, trihidrat.

      1 mL rastvora za injekciju (1 ampula) sadrži 20 mg morfin-hidrohlorid, trihidrata.

    • Pomoćne supstance su: tetranatrijum-edetat, tetrahidrat; hlorovodonična kiselina; voda za injekcije.

Kako izgleda lek Morfin hidrohlorid Alkaloid i sadržaj pakovanja

Rastvor za injekciju

Bistar rastvor, svetlo smeđežute boje.


Unutrašnje pakovanje je ampula od tamnog stakla hidrolitičke otpornosti I u kojoj se nalazi 1 mL rastvora za injekciju. Na ampuli se nalazi keramički prsten bele boje.

Ampule su spakovane u uloške (PVC/Al) i svaki uložak sadrži 5 ampula.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 ampula (2 uloška) i Uputstvo za lek.


Nosilac dozvole i proizvođač Nosilac dozvole

ALKALOID D.O.O. BEOGRAD

Prahovska 3, Beograd


Proizvođač

ALKALOID AD SKOPJE

Bulevar Aleksandar Makedonski 12, Skopje, Republika Makedonija


Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

Avgust, 2018.


Režim izdavanja leka:

Lek se može upotrebljavati u zdravstvenoj ustanovi, shodno propisima o lekovima koji sadrže opojne droge.


Broj i datum dozvole:

515-01-04451-17-001 od 09.08.2018.


----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENjENE SU ISKLjUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNjACIMA


Terapijske indikacije


Simptomatsko ublažavanje teških bolova.

Ublažavanje dispnee pri insuficijenciji leve komore i edemu pluća. Preanestetička medikacija.


Doziranje i način primene


Otklanjanje jakog akutnog i hroničnog bola

Dozu treba individualizirati i prilagoditi prema jačini bola, opštem stanju i telesnoj masi pacijenta. U produženoj primeni može doći do povećanja doze.

Uobičajena doza je 10 mg/70 kg (u rasponu 5-20 mg), primenjena intramuskularno ili supkutano, svakih 4-6 sati, ukoliko je potrebno.

Supkutana injekcija nije pogodna kod pacijenata sa edemima. Intramuskularna primena se preporučuje kada je neophodno ponavljanje doze, jer ponovljena supkutana primena može izazvati lokalnu iritaciju tkiva, bol i induraciju.

Intravenska primena može biti indikovana ukoliko je potreban brži efekat. Uobičajena intravenska doza je 5 mg, injektovana sporo na svaka 4 sata (ili češće tokom titracije), ukoliko je potrebno.

Brza intravenska injekcija opioidnih analgetika, uključujući morfin, povećava incidencu neželjenih efekata. Morfin ne treba primenjivati intravenski ukoliko opioidni antagonisti i

uređaji za reanimaciju i kontrolu disanja nisu odmah dostupni. Kada se morfin primenjuje parenteralno, posebno intravenski, pacijent treba da bude u ležećem položaju.

Kod teškog, hroničnog bola lek se može dati i supkutanom ili intravenskom injekcijom, inicijalno 5-10 mg na svaka 4 sata, prilagođeno terapijskom odgovoru.


Dodatna terapija akutnog infarkta miokarda

Preporučena inicijalna doza je 5 do 10 mg sporom intravenskom injekcijom (1-2 mg/minut), praćenih dodatnim 5-10 mg, ako je potrebno.


Dodatna terapija akutnog edema pluća koji je nastao kao posledica insuficijencije leve komore

Preporučena doza je 5-10 mg, sporom intravenskom injekcijom (1-2 mg/minut).


Preanestetička medikacija

Preporučena doza do 10 mg, primenjena intramuskularno ili supkutano, 60-90 minuta pre anestezije.


Stariji pacijenti i iscrpljene osobe: Morfin treba davati sa oprezom i kod starijih pacijenata obavezno treba da se daju manje doze.


Deca

Deca do 2 godine starosti mogu da budu više osetljiva na efekte opioidnih analgetika, uključujući morfin, naročito na efekat depresije disanja. Posebno je moguće da dođe do paradoksalne ekscitacije kod pedijatrijskih pacijenata koji primaju opioidne analgetike.


U cilju analgezije treba supkutano ili intramuskularno primeniti:


Kontraindikacije


Preosetljivost na morfin i druge fenantrenske opioide ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku Lista pomoćnih supstanci.

Akutna respiratorna depresija.

Povišeni intrakranijalni pritisak, povrede glave, cerebralni edem, konvulzije, koma.

Akutni alkoholizam.

Stanja u kojima postoji rizik od paralitičkog ileusa, ili stanja akutne dijareje koja je povezana sa pseudomembranoznim kolitisom izazvanim antibioticima ili uzrokovana trovanjem (dok se ne ukloni toksična supstanca).

Bilijarne kolike.

Feohromocitom zbog rizika od kateholaminskog odgovora na oslobađanje histamina.

Istovremena primena MAO inhibitora (inhibitora monoamino-oksidaze) i primena u periodu unutar dve nedelje nakon završetka terapije ovim lekovima.


Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka


Respiratorni poremećaji

Morfin sa oprezom treba primenjivati kod pacijenata sa akutnim napadima astme, hroničnim opstruktivnim bolestima pluća ili plućnim srcem, i kod pacijenata sa značajno smanjenom respiratornom rezervom, preegzistirajućom respiratornom depresijom, hipoksijom ili hiperkapnijom. Kod nekih pacijenata čak i uobičajene doze opioida mogu smanjiti stimulans za respiraciju, i istovremeno povećati rezistenciju vazdušnih puteva do tačke apnee.


Hipotenzivni efekat

Primena morfina može prouzrokovati tešku hipotenziju kod pacijenata čija je sposobnost održavanja krvnog pritiska već narušena. Oprez je neophodan kada se injektira bilo koji opioid supkutano ili intramuskularno u rashlađeni predeo ili kod pacijenata sa hipotenzijom i šokom, jer oštećena perfuzija može sprečiti potpunu resorpciju; ukoliko se primeni ponovljena injekcija, može doći do nagle resorpcije velike količine leka, ako je normalna cirkulacija ponovno uspostavljena.


Abdominalna stanja

Primena morfina, kao i drugih opioida, može ometati dijagnozu i klinički tok kod pacijenata sa akutnim abdominalnim stanjima. Morfin može promeniti gastrointestinalni motilitet i treba se primenjivati sa oprezom kod pacijenata koji su u skorije vreme imali operaciju gastrointestinalnog trakta.

Morfin može prouzrokovati spazam Odijevog sfinktera i treba se oprezno primenjivati kod pacijenata sa oboljenjima bilijarnog trakta ili pankreasa, kao i nakon operacija bilijarnog trakta. Oprez se takođe preporučuje kada se morfin primenjuje kod pacijenata sa zapaljenjem ili opstrukcijom creva.


Rizične grupe pacijenata

Morfin treba davati sa oprezom i treba smanjiti inicijalnu dozu kod veoma mladih, starijih i iscrpljenih pacijenata, emotivno nestabilnih ili slabih pacijenata, kod pacijenata sa srčanim aritmijama, bubrežnom i hepatičnom insuficijencijom, hipotireoidizmom, Addison-ovom bolešću, hipertrofijom prostate, uretralnim suženjem ili nedavnom operacijom urinarnog trakta, problemima sa očnim pritiskom, miastenijom gravis, istorijom konvulzija i kod alkoholičara ili pacijenata sa istorijom alkoholizma.


Zloupotreba i zavisnost

Morfin je poznat kao sredstvo koje izaziva zavisnost. Najveći broj pacijenata, koji primaju opioide iz medicinskih razloga, ne postaju zavisni od ovog opioida.

Karakterne osobine pacijenata imaju značajnu ulogu u određivanju kod kojih pacijenata će verovatno doći do pojave zavisnosti. Morfin se mora primenjivati samo uz strogi nadzor kod pacijenata sa istorijom zloupotrebe i zavisnosti.

Poznato je da se sa morfinom može usloviti pojava psihičke i fizičke zavisnosti, i tolerancije. Težina apstinencijalnog sindroma je povezana sa stepenom fizičke zavisnosti i naglim prekidom uzimanja opioida. Ukoliko je apstinencijalni sindrom izazvan primenom opioidnih antagonista, simptomi će nastati za nekoliko minuta, maksimalno do 30 minuta. Simptomi prekida uzimanja (obustave) opioida kod pacijenata zavisnih od morfina počinju neposredno pre vremena za sledeću

dozu, dostižu maksimum 36-72 sata nakon poslednje doze i zatim se polako ublažavaju u periodu od 7-10 dana. Simptomi uključuju nesanicu, bolove u telu, curenje nosa, napade kijanja, suzenje očiju, neuobičajeno pojačano znojenje i zevanje, gubitak apetita, abdominalne kolike, mučninu, dijareju, piloerekciju, nervozu i uznemirenost, tremor i drhtavicu, slabost, tahikardiju i neobjašnjivu groznicu. Terapija apstinencijalnog sindroma je u prvom redu simptomatska i suporativna, uključujući odgovarajuće održavanje ravnoteže tečnosti i elektrolita.


1 mL rastvora za injekciju (1 ampula) sadrži 0,0183 mg natrijuma. Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg), odnosno suštinski je „bez natrijuma”.


Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija


Depresori centralnog nervnog sistema - morfin treba primenjivati izuzetno oprezno i u redukovanim dozama kod pacijenata koji primaju druge depresore centralnog nervnog sistema (anestetici, hipnotici, triciklični antidepresivi, antipsihotici, sedativi, antiepileptici, antihistaminici, alkohol i drugi opioidi), jer oni mogu povećati depresorni efekat morfina.


Mešoviti agonist/antagonist opioidni analgetici

Mešovite agonist/antagonist opioidne analgetike ne treba primenjivati kod pacijenata koji su primali ili primaju čiste opioidne analgetike jer njihova primena može smanjiti analgetički efekat i/ili izazvati apstinencijalne simptome.


Naltrekson - kod pacijenata koji su fizički zavisni od opioidnih lekova može izazvati apscinencijalne simptome, koji se mogu pojaviti u roku od 5 minuta nakon primene naltreksona, traju 48 sati i teško se otklanjaju.


Antiholinergici ili drugi lekovi sa antiholinergičnom aktivnošću

Istovremena primena sa analgetičkim opioidima može rezultovati povećanim rizikom za nastajanje teške opstipacije, koja može dovesti do paralitičkog ileusa i /ili urinarne retencije.


Antidijaroici - istovremena primena sa opioidnim analgeticima može povećati rizik od pojave teške opstipacije.


Antihipertenzivi (ganglijski blokatori, beta blokatori)

Hipotenzivni efekat ovih lekova može biti potenciran ukoliko se primenjuju istovremeno sa opioidnim analgeticima, što može dovesti do povećanog rizika od ortostatske hipotenzije.

Morfin, takođe, može da smanji efikasnost diuretika kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom, indukujući oslobađanje antidiuretičkog hormona.


Miorelaksansi - morfin može da pojača aktivnost miorelaksanasa na neuromišićnu blokadu i da dovede do povećanog stepena respiratorne depresije.


Antikoagulansi - morfin može povećati antikoagulantni efekat kumarina i drugih antikoagulanasa.


Antivirotici - morfin može kompetitivno da inhibira hepatičnu glukuronidaciju i smanji klirens antivirotika; istovremenu primenu treba izbegavati zbog moguće potencijalne toksičnosti oba leka.


Cimetidin - istovremena primena sa morfinom može povećati rizik od toksičnosti morfina na CNS i od respiratorne depresije, zbog moguće inhibicije metabolizma morfina.


Antifungalni lekovi – inhibiraju metabolizam morfina.

Rifampicin - istovremena primena može redukovati aktivnost morfina i smanjiti njegov analgetički efekat.


Metoklopramid/Domperidon - opioidni analgetici mogu antagonizovati njihove efekte na motilitet gastrointestinalnog trakta.


Trovafloksacin/Ciprofloksacin - istovremenom primenom morfin može da redukuje njegovu efikasnost.

Meksiletin - istovremenom primenom morfin može da odloži resorpciju meksiletina.


Dijagnostičko/labaratorijske interakcije

Ispitivanje brzine pražnjenja želuca - opioidni analgetici, uključujući morfin, mogu da odlože pražnjenje želuca i tako dati nevažeće rezultate ispitivanja;

Hepatobilijarno snimanje pomoću tehnecijum Tc 99m dizofenina - unošenje tehnecijum Tc 99m dizofenina u tanko crevo može biti onemogućeno, jer morfin može da izazove kontrakciju Odijevog sfinktera i poveća pritisak u bilijarnom traktu; ovi efekti dovode do odložene vizualizacije i to liči na opstrukciju bilijarnog trakta.


Određivanje pritiska cerebrospinalne tečnosti - cerebrospinalni pritisak može biti povećan ukoliko se određuje u toku terapije morfinom; ovo je sekundarni efekat respiratorne depresije, indukovan retencijom ugljen-dioksida.


Određivanje vrednosti amilaze i lipaze u plazmi - vrednosti amilaze i lipaze u plazmi mogu biti povećane, zato što morfin može izazvati kontrakciju Odijevog sfinktera i povećanje pritiska u bilijarnom traktu; dijagnostička korist određivanja ovih enzima može biti dovedena u pitanje do 24 sata nakon primene morfina.


Plodnost, trudnoća i dojenje


Teratogeni efekti

Nema adekvatnih i dobro kontrolisanih studija na trudnicama. Morfin treba primenjivati kod trudnica samo ukoliko potencijalna korist opravdava potencijalni rizik na fetus.

Neteratogeni efekti

Fizička zavisnost je zabeležena kod novorođenčadi čije su majke uzimale opioide tokom trudnoće. Apscinencijalni simptomi uključuju konvulzije, razdražljivost, izrazitu plačljivost, tremor, hiperrefleksiju, groznicu, povraćanje, dijareju, kijanje i zevanje.

Porođaj i period nakon porođaja

Opioidi prolaze kroz placentu. Neposredno pre porođaja primena u većim dozama povećava mogućnost respiratorne depresije kod novorođenčeta. Opioide ne treba primenjivati tokom porođaja. Ukoliko majka prima opioide tokom trudnoće treba pažljivo posmatrati da li kod novorođenčadi postoje znaci respiratorne depresije.

Može biti neophodna reanimacija. Efekat morfina na kasniji rast, razvoj i funkcionalno sazrevanje dece nije poznato. Zabeleženo je da terapijske doze produžavaju vreme porođaja.

Dojenje

Oprez je neophodan ukoliko se morfin primenjuje prilikom dojenja. Merljive količine morfina zabeležene su u majčinom mleku. Apstinencijalni simptomi mogu se javiti kod odojčadi, čak i ako je majka prestala sa primenom morfina.


Uticaj leka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama


Lek ima jak uticaj na mentalne i fizičke sposobnosti. Vožnja ili rukovanje mašinama je zabranjeno tokom terapije morfinom.

Neželjena dejstva


Neželjena dejstva su navedena prema učestalosti: veoma često (1/10); često (1/100 do <1/10); povremeno (1/1000 do <1/100); retko (1/10000 do <1/1000); veoma retko (<1/10000), nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).


Najozbiljnija neželjena dejstva morfina, kao i drugih opioidnih supstanci, su respiratorna depresija, a ređe mogu da se jave cirkulatorna depresija, respiratorni arest, šok i srčani arest. Najčešće zabeležana neželjena dejstva morfina su opstipacija, vrtoglavica, pospanost, sedacija, mučnina, povraćanje i znojenje.


Primećeni su sledeći neželjeni efekti: Poremećaji imunskog sistema

Anafilaktičke reakcije, anafilaktoidne reakcije

Endokrini poremećaji

Često: Hiponatremija zbog povećane sekrecije antidiuretskog hormona, smanjeno lučenje LH, TRH i ACTH uz povećano lučenje prolaktina i STH.

Psihijatrijski poremećaji

Povremeno: disforija.

Nepoznato: euforija, halucinacije, konfuzija, agitacija, amnezija, insomnija

Poremećaji nervnog sistema

Često: pospanost, sedacija.

Povremeno: glavobolja, vrtoglavica.

Nepoznato: slabost, tremor, ataksija, napadi, mioklonus, nistagmus, hipoestezija, parestezija, poremećaj termoregulacije, nesvestica, sinkopa.

Poremećaji oka

Često: mioza.

Nepoznato: zamagljen vid, diplopija.

Kardiološki poremećaji

Nepoznato: bradikardija, tahikardija, palpitacije, cirkulatorna depresija, šok, srčani zastoj.

Vaskularni poremećaji

Retko: ortostatska hipotenzija.

Nepoznato: crvenilo lica, hipotenzija

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji

Nepoznato: štucanje, rinitis, atelektaze, bronhospazam, hipoksija, dispneja, promena glasa, depresija refleksa kašlja, edem pluća usled primene velikih doza morfina, bronhokonstrikcija, respiratorna depresija, respiratorni arest.

Gastrointestinalni poremećaji

Često: opstipacija, gađenje, povraćanje.

Nepoznato: suva usta, anoreksija, odloženo pražnjenje želuca, gastroezofagusni refluks, mogući paralitički ileus ili toksična dilatacija kod pacijenata sa akutnim ulceroznim kolitisom.

Hepatobilijarni poremećaji

Povremeno: spazam bilijarnog trakta

Nepoznato: smanjeno lučenje enzima jetre i pankreasa, insuficijencija jetre. Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Povremeno: svrab, znojenje, osip, crvenilo kože, urtikarija, angioedem

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva

Nepoznato: rigidnost, posebno respiratornih mišića usled velikih doza

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

Često: retencija urina.

Povremeno: spazam urinarnih puteva (oligurija, sporo pražnjenje mokraćne bešike).

Trudnoća, puerperijum i perinatalna stanja

Nepoznato: produženi porođaj.

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki

Nepoznato: amenoreja, smanjeni libido, smanjena potencija, ginekomastija.

Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene

Nepoznato: periferni edemi, lokalna iritacija tkiva, bol i induracija (nakon ponovljenih supkutanih injekcija).


Prijavljivanje neželjenih reakcija


Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):


Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

faks: +381 (0)11 39 51 131

website:

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs


Predoziranje


Manifestacije

Predoziranje morfina karakteriše respiratorna depresija, somnolencija koja prelazi u stupor i komu, zenice veličine čiodine glave, slabost skeletnih mišića, hladna i vlažna koža, ponekad bradikardija i hipotenzija. Češće se može videti primetna midrijaza nego mioza, zbog teške hipoksije u slučajevima predoziranja. U teškim slučajevima predoziranja, posebno pri intravenskoj primeni, može doći do apneje, cirkulatornog kolapsa, srčanog zastoja i smrti.


Terapija

Lečenje se provodi saglasno utvrđenim načelima terapije predoziranja opioidima.

Primarno pažnju treba usmeriti na uspostavljanje adekvatne respiracije, obezbeđivanjem prohodnosti disajnih puteva i primenom asistirane ili kontrolisane ventilacije. Nalokson, kao opioidni antagonist, je specifični antidot kod respiratorne depresije i treba se primenjivati prvenstveno intravenski zajedno sa sredstvima za uspostavljanje respiracije.

Kod odraslih preporučena doza je 0,4-2 mg primenjena intravenskom injekcijom, ponovljena u intervalima od 2-3 minuta, do maksimalnih 10 mg, ukoliko respiratorna funkcija nije uspostavljena. Ukoliko treba da se primeni intravenskom infuzijom, 2 mg naloksona treba razblažiti u 500 mL intravenskog infuzionog rastvora, brzinom koja je prilagođena terapijskom odgovoru.


Ukoliko intravenska primena nije moguća, nalokson se može dati intramuskularno ili supkutano u podeljenim dozama, i u ovim slučajevima početak dejstva je sporiji.


S obzirom da se može očekivati da trajanje dejstva naloksona bude kraće od trajanja dejstva morfina, pacijent se mora pažljivo pratiti dok se spontana respiracija sigurno ne uspostavi. Kiseonik, infuzija tečnosti, vazopresorne supstance i druge suportivne mere treba sprovesti kao što je indikovano.

Kod individualne zavisnosti od opioida primena uobičajene doze opioidnih antagonista može dovesti do akutnog apstinencijalnog sindroma. Ukoliko je neophodan tretman teške respiratorne depresije kod fizičkih zavisnika, primena antagonista treba da bude inicirana sa oprezom i titracija treba da bude manjim dozama od uobičajenih.


Lista pomoćnih supstanci


Tetranatrijum-edetat, tetrahidrat Hlorovodonična kiselina

Voda za injekcije


Inkompatibilnost


Zabeleženo je da su soli morfina osetljive na promene pH i da je morfin sklon precipitiranju u alkalnoj sredini. Ne treba primenjivati preparat morfina ukoliko postoje bilo kakvi znaci precipitacije, ili bilo koji drugi znaci inkopatibilnosti.

Prema literaturnim podacima, soli morfina su inkompatibilne sa aminofilinom i sa natrijumovim solima barbiturata i fenitoina. Pre rastvaranja u bilo kom intravenskom rastvoru ili kombinovanja sa drugim lekovima, treba pogledati posebne napomene koje se odnose na specifične inkompatibilnosti.


Rok upotrebe


Tri (3) godine.


Posebne mere opreza pri čuvanju


Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.


Priroda i sadržaj pakovanja


Unutrašnje pakovanje je ampula od tamnog stakla hidrolitičke otpornosti I u kojoj se nalazi 1 mL rastvora za injekciju. Na ampuli se nalazi keramički prsten bele boje.

Ampule su spakovane u uloške (PVC/Al) i svaki uložak sadrži 5 ampula.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 ampula (2 uloška) i Uputstvo za lek.


Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka


Videti odeljak Doziranje i način primene.

Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.