Sindroxocin
doksorubicin
UPUTSTVO ZA LEK
Sindroxocin, koncentrat za rastvor za infuziju 10mg/5mL
Pakovanje: bočica staklena, 1 x 5mL
Sindroxocin, koncentrat za rastvor za infuziju 50mg/25mL
Pakovanje: bočica staklena, 1 x 25mL
Proizvođač:
Adresa:
Podnosilac zahteva: Actavis d.o.o.
Adresa: Đorđa Stanojevića 12, 11070 N.Beograd, Srbija
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta
Šta je lek Sindroxocin i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Sindroxocin
Kako se upotrebljava lek Sindroxocin
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Sindroxocin
Dodatne informacije
Lek Sindroxocin je koncentrat za rastvor za infuziju koji sadrži aktivnu supstancu doksorubicin-hidrohlorid. Pripada grupi lekova koji se nazivaju citotoksični lekovi, koji se primenjuju u hemoterpiji.
Sindroxocin deluje tako da ćelije koje aktivno rastu, poput ćelija raka, uspore ili zaustave svoj rast i
povećava verovatnoću da te ćelije umru. Ovaj lek pomaže u selektivnom ubijanju tkiva raka, a ne normalnog, zdravog tkiva. Može se koristiti kod odraslih osoba i kod dece.
Lek Sindroxocin se koristi u lečenju ratličitih tipova raka, bilo samostalno ili u kombinaciji sa drugim lekovima. Način na koji se ovaj lek koristi zavisi od vrste raka koji se leči.
Otkriveno je da je ovaj lek posebno koristan u terapiji raka dojke i pluća. Uz to, ovaj lek se može primenjivati za lečenje raka tkiva koja stvaraju krv, poput malignih limfoma, leukemija i multiplog mijeloma.
Ako imate alergiju (preosetljivost) na aktivnu supstancu doksorubicin ili bilo koji od drugi sastojak leka Sindroxocin
(spisak pomoćnih supstanci videti u odeljku 6. Ovog Uputstva); ili alergiju na druge slične lekove koji
se nazivaju antraciklini ili antracenediona.
Ako imate mali broj krvih ćelija, pošto ih primena ovog leka može još više smanjiti;
Ako ste prethodno lečeni lekom Sindroxocin ili sličnim hemoterapijskim lekovima poput farmorubicina, idarubicina, epirubicina ili daunorubicina, pošto ranija terapija ovim ili sličnim lekovima može povećati rizik od neželjenih dejstava na lek Sindroxocin;
Ukoliko ste imali ozbiljnih problema sa srcem u prošlosti, ili ako sada primate terapiju za lečenje srčanih problema;
Ukoliko imate teško oštećenje funkcije jetre;
Lek Sindroxocin se ne sme primenjivati direktnim ubrizgavanjem u mokraćnu bešiku ukoliko je kod Vas prisutna nekontrolisana urinarna infekcija, zapaljenje mokraćne bešike ili krv u urinu.
Vaš lekar će pažljivo proceniti Vaše zdravstveno stanje pre nego što propišu primenu leka Sindroxocin. Ukoliko ste primili ili treba da primite neku vakcinu, uverite se da Vaš lekar zna za to pre nego što počnete da primate lek Sindroxocin.
Lek Sindroxocin se najčešće primenjuje u kombinaciji sa drugim citotoksičnim lekovima. Zbog toga postoji veća verovatnoća da će se javiti problemi ukoliko ste dobijali druge lekove protiv raka, naročito ako ste ih primali u visokim dozama neposredno pre ili u isto vreme kad i lek Sindroxocin. Lekar će predvideti potrebno vreme da se oporavite od efekata prethodno primenjenih lekova protiv raka pre nego što započnete
terapiju lekom Sindroxocin. Vaš lekar će želeti da Vas pažljivo pratiti tokom i nakon terapije ( za više informacija videti odeljak 3 “ Kako se upotrebljava lek Sindroxocin ).
Molimo Vas reciteVašem lekaru ili farmaceutu ukoliko ste nedavno koristili bilo koje druge lekove, čak i one koji se
izdaju bez recepta, a naročito sledeće:
Lek Sindroxocin se primenjuje intravenski tako da uzimanje hrane i pića nije u direktnoj vezi sa primanjem leka.
Lek Sindroxocin može da ošteti plod tokom trudnoće. Izbegavajte da ostanete trudni dok Vi ili Vaš partner
primate terapiju lekom Sindroxocin. Ukoliko ste seksualno aktivni, preporučuje Vam se upotreba efikasne metode kontracepcije da biste sprečili trudnoću tokom terapije, bilo da ste muškarac ili žena. Lek može prouzrokovati urođene mane, i zbog toga je važno da saopštite Vašem lekaru ukoliko mislite da ste trudni.
Ne treba da dojite dete dok primate lek Sindroxocin. Pre nego što počnete terapiju ovim lekom potrebno je
da prestanete da dojite, pošto deo leka može dospeti u Vaše mleko i može naškoditi Vašem detetu. Pitajte Vašeg lekara ili farmaceuta za savet pre nego što uzmete bilo koji lek.
Dejstvo doksorubicina na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama nije sistematski ispitivano.
Lek Sindroxocin sadrži 9 mg (<1mmol) natrijuma po mL koncentrata. Ovo treba uzeti u obzir kod pacijenata koji su na dijeti sa kontrolisanim unosom natrijuma.
Ukoliko Vam je propisan Sindroxocin, dobićete ga isključivo od lekara ili medicinskih sestara sa iskustvom u davanju hemoterapije.
Lek Sindroxocin će Vam biti dat putem infuzije u venu. Doza se određuje uzimajući u obzir Vašu bolest,
visinu i telesnu masu. Lekar će na osnovu Vaše visine i telesne mase izračunati površinu Vašeg tela; a na osnovu tog podatka će izračunati dozu (doza se obično izračunava kao “miligrami po kvadratnom metro” – mg/m2). Vaš lekar će propisati potrebnu koločini leka (dozu) i broj terapije u zavisnosti od Vašeg stanja i druge terapije koju možda primate. Mada ponekad jedan ciklus terapije može biti dovoljan, uobičajeno je da Vaš lekar preporuči naredne cikluse u razmaku od jedne, tri ili četiri nedelje. Možda će biti potrebno nekoliko ciklusa da bi se Vaša bolest stavila pod kontrolu i da biste se Vi bolje osećali.
Lek Sindroxocin se takođe može ubrizgati direktno u mokraćnu bešiku, da bi se lečio karcinom mokraćne bešike, ili da bi se pomoglo sprečavanje njegovog vraćanja posle operativnih zahvata na bešici. Doza zavisi od toga koju vrstu karcinoma mokraćne bešike imate. Kada se ovaj lek ubrizgava direktno u mokraćnu bešiku, uputiće vas da ne pijete bilo kakvu tečnost tokom 12 sati pre terapije da bi se izbeglo razređivanje leka urinom u Vašoj bešici.
Vaš lekar će redovno vršiti sledeće preglede:
krvi što može prouzrokovati nastanak gihta. Ukoliko je nivo mokraćne kiseline previsok može Vam biti propisan još jedan lek za kontrolu ovog stanja.
Primena visokih doza može pogoršati neželjena dejstva poput rana u ustima ili može smanjiti broj belih krvnih zrnaca (koje se bore protiv infekcije) i krvnih pločica (koje pomažu zgrušavanje krvi) u Vašoj krvi. Ukoliko se ovo dogodi, možda će biti potrebno da primate antibiotike ili transfuzije krvi. Rane u ustima se mogu lečiti tako da budu manje neprijatne dok ne zarastu.
Vaš lekar ili medicinska sestra će se pobrinuti da redovno dobijate lek, tako da nije verovatno da će neka doza biti izostavljena. Međutim, recite Vašem lekaru ili bolničkom farmaceutu ako mislite da su zaboravili da Vam daju dozu leka.
Lek Sindroxocin u obliku intravenske injekcije primaćete isključivo u zdravstvenoj ustanovi koja ima obučeno osoblje i neophodne uslove za primenu leka. Vaš lekar će izračunati neophodnu dozu leka i vreme primene, a iskladu sa Vašim stanjem.
Kao i svi drugi lekovi, lek Sindroxocin može imati neželjena dejstva, mada se ona nemoraju ispoljiti kod svih
Osećate vrtoglavicu, groznicu, nedostatak daha sa stezanjem u grudima ili stezanjem grla ili imate osip koji svrbi. Ova vrsta alergijske reakcije može biti veoma ozbiljna.
Anemiju (smanjen broj crvenih krvnih zrnaca) zbog koje se možete osećati umorno i letargično..
Broj belih krvnih zrnaca (koja se bore protiv infekcije) takođe se može smanjiti što povećava mogućnost nastanka infekcije i povišene temperature (groznice). U nekim slučajevima je moguća pojava sepse/septikemije.
Lek može uticati na krvne pločice (ćelije koje pomažu u zgrušavanju krvi), što može izazvati da Vam se lakše javljaju modrice i krvarenje. Veoma je važno da zatražite savet lekara ukoliko se to desi.
Sindroxocin takođe može prouzrokovati smanjenu aktivnost Vaše koštane srži.
Vaš lekar će kod Vas ispitivati broj krvnih zrnaca tokom terapije.
Crvena boja urina (koja je normalna i povezana sa bojom leka). Treba da obavestite Vašeg lekara ukoliko ne prođe u roku od nekoliko dana ili ukoliko mislite da u Vašem urinu uma krvi.
Iritacija mokraćne bešike ili oštećenje zida mokraćne bešike (koje se zove nekroza), krv u mokraći, zapaljenje mokraćne bešike sa krvarenjem.
Kada se daje u kombinaciji sa drugim lekovima protiv raka, kod nekih pacijenata nastaje retka vrsta leukemije (rak belih krvnih zrnaca) nakon završetka terapije.
Možete primetiti da Vaše srca nepravilno kuca, uz ubrzanje pulsa. U nekim slučajevima možete primetiti probleme sa srcem nekoliko meseci ili godina nakon završetka terapije.
Srčana slabost (insuficijencija) koja može biti povezana sa simptomima kao pto su nedostatk daha i oticanje članaka.
Zapaljenje vena , začepljenje krvnog suda ugruškom (tromboembolija), naleti vrućine.
Povišene vrednosti enzima jetre (što se utvrđuje analizom krvi) mogu pokazati da li lek ima negativan efekat na Vašu jetru.
Sindroxocin kod žena može prouzrokovati neplodnost za vreme uzimanja leka. Žene takođe mogu otkriti da su im prestali ciklusi, ali bi oni trebalo da se vrate nakon završetka terapije. U nekim slučajevima se može javiti menopauza.
Sindroxocin kod muškaraca može može prouzrokovati smanjen broj spermatozoida, ali se to može vratiti u normalu nakon završetka terapije. I muškarci i žene koji ptimaju Sindroxocin treba
dakoriste efikasne metode kontracepcije.
Konjuktivitis (koji obično prouzrokuje crvenilo i suzenje očiju), prekomerno stvaranje suza i zapaljenje rožnjače.
Nedostatak apetita, dehistratacija i povišen nivo mokraćne kiseline u urinu.
Poremećaji na EKG-u (to je zapis električnog rada Vašeg srca)
Opadanje kose je uobičajeno i može biti veoma obimno. Kod muškaraca brada može prestati da raste.
Kosa obično ponovo izraste po završetku terapije.
Sunčeva svetlost može izazvati prekomernu iritaciju Vaše kože. Osip na koži, crvenilo, koprivnjača, utrnulost i mravinjanje u dlanovima i stopalima takođe se mogu javiti dok primate lek Sindroxocin. Koža i nokti mogu izgledati tamniji nego obično.
Crvenilo i otok mogu se javiti na mestu injekcije. Osećaj peckanja i žarenja na mestu primene ukazuje na mali stepen ekstravazacije (izlivanje leka izvan vene) pa primenu infuzije treba obustaviti, odnosno infuziju treba dati u drugu venu.
Bol ili rane u ustima, koje se mogu javiti 3-10 dana nakon terapije, gorušica, mučnina, povraćanje, iritacija ili krvarenje u crevima ili proliv. Ukoliko je povraćanje vrlo teško, mogu Vam biti dati drugi lekovi koji se nazivajku antiemetici da Vam pomognu.
Ako primetite neko od gore navedenih neželjenih dejstava, ako neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili ukoliko zapazite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da to odmah saopštite Vašem lekaru, medicinckoj sestri ili farmaceutu.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navdena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
2 godine
Ne koristiti nakon isteka roka upotrebe. Rok upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.
Odmah upotrebiti.
Lek je nakon prvog otvaranja u fiizičko-hemijskom pogledu stabilan 28 dana na temperaturi 2-8°C.
S mikrobiološke tačke gledišta razblažen rastvor za infuziju treba upotrebiti odmah. Ako se odmah ne upotrebi, odgovornost za vreme i uslove čuvanja pre upotrebe preuzima korisnik.
Odmah upotrebiti.
U fizičko-hemijskom pogledu lek je nakon razblaženja stabilan na temeperaturi 2- 8°C. i 25°C, zaštićeno od svetlosti:
24 sata nakon razblaženja sa 5% rastvorom glukoze (PP boce) u koncentracijama 1,25 mg/mL i 0,5 mg/mL;
48 sati nakon razblaženja sa 0,9% rastvorom natrijum-hlorida (PE boce) u koncentracijama 1,25 mg/mL i 0,5 mg/mL.
S mikrobiološke tačke gledišta lek nakon razblaživanja treba odmah upotrebiti. Ako se odmah ne upotrebi,
vreme i uslovi čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi smeli biti duži od 24 sata na temepraturi od 2- 8°C, osim ako se rastavranje/razblaženje ne vrši u kontrolisanim validiranim uslovima.
Ne treba sabirati rok upotrebe leka nakon prvog otvaranja i nakon razblaženja.
Čuvati na temperaturi od 2°C do 8°C u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti.
Aktivna supstanca je doksorubicin-hidrohlorid.
Jedna bočica sa 5 mL koncentrata sadrži 10 mg doksorubicin-hidrohlorida. 1 mL koncentrata sadrži 2 mg doksorubicin-hidrohlorida.
Jedna bočica sa 25mL koncentrata sadrži 50 mg doksorubicin-hidrohlorida. 1 mL koncentrata sadrži 2 mg doksorubicin-hidrohlorida.
Pomoćne supstance: Natrijum hlorid; Hlorovodonična kiselina; Voda za injekciju
Sindroxocin je bistar rastvor crvene boje.
Unutrašnje pakovanje je bočica od bezbojnog borsilikatnog stakla Tip I, zatvorena sa gumenim zatvaračem tip I i alumnijumskim poklopcem sa poliropilenskim diskom, sa ili bez dodatnog, plastičnog, providnog, zaštitnog omotača.
Spoljašnje pakovanje je kartonska kutija koja sadrži jednu bočicu sa koncentratom za rastvor za infuziju i
uputstvo za lek
Unutrašnje pakovanje je bočica od bezbojnog borsilikatnog stakla Tip I, zatvorena sa gumenim zatvaračem tip I i alumnijumskim poklopcem sa poliropilenskim diskom, sa ili bez dodatnog, plastičnog, providnog,
zaštitnog omotača.
Spoljašnje pakovanje je kartonska kutija koja sadrži jednu bočicu sa koncentratom za rastvor za infuziju i uputstvo za lek.
1. S.C. Sindan-Pharma S.R.L., 11th Ion Mihalache Blvd., 011171 Bukurešt, Rumunija
2. Actavis Italy S.p.A.,Viale Pasteur, 10, 20014 Nerviano, Italija
Mart 2014.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
Sindroxocin, 10mg/5mL, koncentrat za rastvor za infuziju 515-01-05831-13-001 od 15.07.2014. Sindroxocin, 50mg/25mL, koncentrat za rastvor za infuziju 515-01-05832-13-001 od 15.07.2014.
akutna limfoblastna leukemija
akutna mijelogena leukemija
hronične leukemije
Hodgkin-ova bolest i non-Hodgkin-ov limfom
multipli mijelom
osteosarkom
Ewing-ov sarkom
sarkom mekog tkiva
neuroblastom
rabdomiosarkom
Wilms-ov tumor
karcinom dojke, uključujući i adjuvantnu terapiju kod žena sa dokazanim limfnim čvorovima u pazuhu
posle resekcije primarnog karcinoma dojke
karcinom endometrijuma
karcinom ovarijuma
ne-seminomski karcinom testisa
karcinom prostate
karcinom bešike in situ
karcinom pluća
karcinom želuca
primarni hepatocelularni karcinom
karcinom glave i vrata
karcinom štitne žlezde
Ukupna doza doksorubicina po ciklusu se može razlikovati u odnosu na njegovu primenu u okviru specifičnih terapijskih režima (npr. dat samostalno ili u kombinaciji sa drugim citotoksičnim lekovima) i u odnosu na indikaciju za koju je lek propisan.
Doksorubicin treba aplikovati kroz sistem za infuziju (freely running) ( 0,9% rastvor natrijum-hlorida ili 5% rastvor glukoze), u trajanju od 3 minuta i ne više od 10 minuta, da bi se smanjio rizik od tromboze ili perivenske ekstravazacije (što može dovesti do teškog celulitisa, stvaranja vezikula i nekroze tkiva). Primena doksorubicina u obliku direktne intravenske injekcije se ne preporučuje usled rizika od ekstravazacije, koja se može pojaviti čak i u slučaju adekvatnog vraćanja krvi nakon aspiracije igle ( videti odeljak Posebna upozorenja i mere
opreza pri upotrebi leka).
Doza se obično izračunava na osnovu površine tela. Ukoliko se doksorubicin koristi kao monoterapja, preporučena standardna doza doksorubicina po ciklusu kod odraslih iznosi 60-75mg/m2 telesne površine.
Ukupna početna doza po ciklusu može se davati kao pojedinačna doza ili podeljena na 3 uzastopna dana ili se može dati prvog i osmog dana. U uslovima normalnog oporavka od toksičnih dejstava izazvanih lekom (posebno depresije kostne srži i stomatitisa), svaki sledeći ciklus primene doksorubicina se može ponavljati na 3-4 nedelje. Ukoliko se doksorubicin primenjuje u kombinaciji sa drugim antitumorskim lekovima, koji imaju slična toksična dejstva, može biti potrebno smanjenje doze doksorubicina na 30 do 60 mg/m2 na svake tri nedelje.
Ukoliko se doza izračunava na osnovu telesne mase, pokazano je da primena doksorubicina u obliku pojedinačne doze na svake tri nedelje u velikoj meri smanjuje neprijatno neželjeno dejstvo, mukozitis.
Ipak, postoji uverenje da se primenom ukupne doze podeljene na tri uzastopna dana (0,4-0,8 mg/kg ili 20-25 mg/m2 svakog dana ) postiže veća efektivnost na račun povećane toksičnosti. Ukoliko se doza izračunava na osnovu telesne mase, treba primenjivati pojedinačnu dozu od 1,2 - 2,4 mg/kg na svake tri nedelje.
Primena doksorubicina jednom nedeljno pokazala se podjednako efikasnom kao i primena jednom u tri nedelje. Kada se lek primenjuje jedanput nedeljno, preporučuje se doza od 20mg/m2, iako je adekvatan odgovor moguće postići i sa 16mg/m2. Primenom leka jednom nedeljno postiže se smanjenje kardiotoksičnosti.
Može biti potrebno smanjenje doze kode dece, gojaznih i starijih pacijenata.
Lek treba primenjivati u nižim dozama ili sa dužim intervalima između terapijskih cilusa kod pacijenata koji su prethodno lečeni visokim dozama leka ili kod pacijenata sa neoplastičnim infiltracijom kostne srži (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Preporučuje se smanjenje doze kod pacijenata sa sledećim biohemijskim nalazima bilirubina u serumu:Bilirubin 1,2 do 3 mg/dL : primenjuje se ½ preporučene doze
Bilirubin > 3 mg/dL : primenjuje se ¼ preporučene doze
Doksorubicin ne treba primenjivati kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (videti odeljak Kontraindikacije)
Intravezikalna primena
Intravezikalna primena doksorubicina može se koristiti u lečenju superfacijalnih tumora bešike ili kao prifilaksa radi smanjenja recidiva nakon transusretralne resekcije. Ne sme se primenjivati intravezikalno u terapiji invazivnih tumora koji penetriraju u mišićni sloj zida bešike. Preporučuje se instilacija 30-50mg u 25-50mL izotoničnog rastvora natrijum-hlorida. U slučaju lokalne toksičnosti (hemijski cistitis) dozu treba instilirati u 50- 100mL izotoničnog rastvora natrijum-hlorida. Pacijenti mogu nastaviti da dobijaju instilacije u intervalima od nedelju dana do mesec dana.
Doksorubicin treba instilirati uz pomoć katetera i zadržati ga intravezikalno tokom 1 do 2 sata. Za vreme instilacije pacijenta treba rotirati kako bi vezikalna mukoza karlice ostvarila najintenzivniji kontakt sa rastvorom. Da bi se izbeglo dodatno mešanje (razblaženje) sa urinom, pacijentu treba reći da ne pije tečnost u periodu od 12 sati pre instilacije. Pacijentu treba reći da isprazni bešiku nakon instilacije.
Intraarterijska primena
Doksorubicin se može primeniti i intraarterijski kod pacijenata sa hepatocelularnim karcinomom da bi se ispoljio
intenzivni lokalni efekat uz smanjenu sistemsku toksičnost. S obzirom da je ova tehnika potencijalno ekstremno rizična i može dovesti do masovne nekroze tkiva kroz koje prolazi perfuzija, intraarterijsku primenu treba da obavljaju samo onkolozi koji su potpuno obučenu za ovu tehniku. Primenjuje se u dozama od 30 do 150mg/m2 u glavno stablo hepatične arterije u intervalima od 3 nedelje do 3 meseca, a veće doze su rezervisane za primenu
uz istovremenu ekstrakorporalnu eliminaciju leka. Manje doze su pogodne za primenu doksorubicina sa jodiranim uljem (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Preosetljivost na doksorubicin, druge antracikline ili antracendione, ili neku od pomoćnih supstanci leka. Za intravensku primenu leka:
dugotrajna (perzistentna) mijelosupresija
teško oštećenje funkcije jetre
teška srčana insuficijencija
nedavni infarkt miokarda
teške aritmije
prethodno lečenje maksimalnim kumulativnim dozama doksorubicina, daunorubicina, epirubicina,idarubicina i/ili drugim antraciklinima i antracendionima (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)
Za intravezikalnu primenu leka:
urinarna infekcija
zapaljenje mokraćne bešike
hematurija.
Pre početka primene doksorubicina, pacijent mora da se oporavi od prethodne citotoksične terapije (stomatitis,
neutropenija, trombocitopenija i generalizovane infekcije).
Sistemski klirens doksorubicina je smanjen kod gojaznih pacijenata (tj.>130% idealne telesne mase; videti odeljak Doziranje i način primene)
Pre početka terapije doksorubicinom potrebno je ispitati kardiovaskularne (srčane) funkcije pacijenta i one se moraju pratiti tokom čitave terapije kako bi se smanjio rizik od pojave teškog srčanog oštećenja. Taj rizik se može smanjiti redovnim praćenjem LVEF tokom terapije uz promptni prekid primene doksorubicina na prvi znak oštećene funkcije. Odgovarajući kvantitativni metod za ponovljenu procenu funkcije (evaluacija LVEF) podrazumeva radionuklidnu angiografiju (multi-gated radionuclide angiography-MUGA) ili ehokardiografiju (ECHO). Preporučuje se početno ispitivanje srca uz pomoć EKG-a, MUGA skenera ili ECHO-a, naročito
kod pacijenata sa faktorima rizika za povećanu kardiotoksičnost. Treba obaviti ponovljene MUGA ili ECHO preglede, naročito kod primene većih, kumulativnih doza antraciklina. Jednom odabranu metodu za procenu ejekcione frakcije leve komore ne bi trebalo menjati u toku redovnih kontrola pacijenta.
Verovatnoća pojave CHF, procenjena na oko 1%-2% posle primene kumulativne doze od 300 mg/m2, raste sa povećanjem kumulativne doze na 450-550 mg/m2. Nakon toga se rizik od javljanja CHF naglo povećava i preporučljivo je ne prelaziti maksimalnu kumulativnu dozu od 550 mg/m2.
Faktori rizika za kardiotoksičnost obuhvataju aktivno ili pritajeno kardiovaskularno oboljenje, prethodnu ili istovremenu radioterapiju u području medijastinuma/perikarda, prethodnu terapiju drugim antraciklinima ili antracendionima i istovremenu upotrebu lekova koji imaju sposobnost da suprimiraju kontraktilnost srca ili kardiotoksičnih lekova (npr. trastuzumab). Antraciklini, uključujući doksorubicin, se ne smeju davati u kombinaciji sa drugim kardiotoksičnim agensima ako se ne sprovodi intenzivno praćenje srčane funkcije pacijenta. Pacijenti koji dobijaju antracikline nakon prestanka terapije drugim kardiotoksičnim agensima, posebno onima sa dugim poluvremenom eliminacije poput trastuzumaba, takođe mogu biti pod većim rizikom od razvoja kardiotoksičnosti. Poluvreme eliminacije za trastuzumab iznosi oko 28,5 dana i on se može nalaziti u cirkulaciji do 24 nedelje. Stoga, kada je moguće, lekari bi trebalo da izbegavaju terapiju
zasnovanu na antraciklinima do 24 nedelje nakon prestanka terapije trastuzumabom. Ako se antraciklini primenjuju pre ovog vremena, preporučuje se pažljivo praćenje srčane funkcije.
Srčanu funkciju treba pažljivo pratiti kod pacijenata koji dobijaju velike kumulativne doze i kod onih sa faktorima rizika. Međutim, kardiotoksičnost se kod doksorubicina može javiti i sa malim kumulativnim dozama bilo da su prisutni srčani faktori rizika ili ne.
Kod dece i adolescenata postoji povećan rizik od razvoja odložene kardiotoksičnosti nakon primene doksorubicina. Pacijenti ženskog pola mogu biti izloženi većem riziku od pacijenata muškog pola. Periodična procena srčane funkcije se preporučuje kako bi se pratio ovaj efekat.
Verovatno je da je toksičnost doksorubicina i drugih antraciklina i antracendiona aditivna.
predstavlja najčešću akutnu toksičnost koja ograničava povećanje doze leka. Leukopenija i neutropenija
generalno dostižu najniže vrednosti između 10. i 14. dana nakon primene leka; broj leukocita/neutrofila se u većini slučajeva do 21. dana vraća na normalne vrednosti. Mogu se javiti i trombocitopenija i anemija. Kliničke posledice teške mijelosupresije obuhvataju groznicu, infekcije, sepsu/septikemiju, septički šok, krvarenje, hipoksiju tkiva ili smrt.
Doksorubicin kod žena može izazvati neplodnost tokom perioda primene leka. Doksorubicin može izazvati amenoreju. Pokazalo se da se ovulacija i menstruacija vraćaju nakon završetka terapije, iako se može javiti prerana menopauza.
Doksorubicin je mutagen i kod muškaraca može izazvati oštećenja hromozoma spermatozoida. Oligospermija i azoospermija mogu biti trajne; međutim, prijavljeno je da se u nekim slučajevima broj spermatozoida vratio na normalne vrednosti. Ova pojava se može zabeležiti nekoliko godina nakon završetka terapije. Muškarci podvrgnuti lečenju doksorubicinom treba da koriste efikasne metode kontracepcije.
funkcije jetre ne treba da budu na terapiji doksorubicinom (videti odeljak Kontaindikacije).
od flebitisa/tromboflebitisa na mestu davanja injekcije (videti odeljak Doziranje i način primene).
Kao i kod primene drugih citotoksičnih lekova, pri primeni doksorubicina spontano su prijavljeni slučajevi tromboflebitisa, tromboembolizma i embolije pluća (u nekim slučajevima sa fatalnim ishodom).
Lek Sindroxocin sadrži 9 mg (<1mmol) natrijuma po mL koncentrata. Ovo treba uzeti u obzir kod pacijenata koji su na dijeti sa kontrolisanim unosom natrijuma.
Primena visokih doza ciklosporina povećava koncentraciju doksorubicina u serumu, kao i njegovu mijelotoksičnost.
Doksorubicin se uglavnom koristi u kombinaciji sa drugim citotoksičnim lekovima. Može se javiti aditivna toksičnost, naročito s obzirom na dejstvo na kostnu srž/hematološke i gastrointestinalne efekte ( (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Upotreba doksorubicina u kombinovanoj terapiji sa drugim potencijalno kardiotoksičnim lekovima, kao i istovremena upotreba drugih kardioaktivnih komponenti (npr. blokatori kalcijumskih kanala), zahteva praćenje srčane funkcije tokom čitavog lečenja.
Promene u hepatičkoj funkciji izazvane istovremenim terapijama mogu uticati na metabolizam doksorubicina, farmakokinetiku, terapijsku efikasnost i/ili toksičnost
Paklitaksel može izazvati povećanu koncentraciju doksorubicina i/ili njegovih metabolita u plazmi kada se daje pre doksorubicina. Određeni podaci ukazuju da je ovaj efekat manji kada se doksorubicin primenjuje pre paklitaksela.
U jednoj kliničkoj studiji uočeno je povećanje površine ispod krive (PIK) doksorubicina od 21% kada je istovremeno primenjen sa sorafenibom 400mg dva puta dnevno. Klinički značaj ovih podataka nije poznat.
Trudnoća
Doksorubicin izaziva štetne farmakološke efekte na trudnoću i/ili fetus/novorođenče.
Zbog embriotoksičnog potencijala doksorubicina, ovaj lek ne treba koristiti tokom trudnoće osim ukoliko nije jasno indikovano. Ako žena dobija doksorubicin tokom trudnoće ili ostane u drugom stanju dok uzima ovaj lek, treba je informisati o potencijalnoj opasnosti po plod. Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste efikasne metode kontracepcije. (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)
Dojenje
Doksorubicin se izlučuje u majčino mleko. Žene koje uzimaju ovaj lek ne smeju da doje.
Dejstvo doksorubicina na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama nije sistemski ispitivano.
Sledeći neželjeni događaji su prijavljeni tokom terapije doksorubicinom (nisu navedeni prema učestalosti): Neoplazme benigne i maligne (uključujući ciste i polipe):
Pojava sekundarne akutne mijeloidne leukemije sa ili bez pre-leukemične faze prijavljena je kod pacijenata koji su istovremeno sa doksorubicinom primali antineoplastične lekove koji oštećuju DNK. Ovi slučajevi su imali kratak (1-3 godine) period latencije. Akutna limfocitna leukemija i akutna mijelogena leukemija.
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema:
Praćenje hematoloških parametara treba vršiti redovno i kod pacijenata sa prisutnim hematološkim stanjem i onih kod kojih ovakva stanja nisu prisutna, zbog moguće depresije kostne srži koja se može uočiti u periodu od oko10 dana nakon primene leka. Kliničke posledice hematološke toksičnosti (toksičnosti na kostnu srž) obuhvataju groznicu, infekcije, sepsu/septikemiju, septički šok, krvarenje, hipoksiju tkiva ili smrt. Leukopenija, neutropenija, anemija i trombocitopenija
Poremećaji imunog sistema:
Anafilaksa.
Poremećaji metabolizma i ishrane:
Anoreksija, dehidratacija i hiperurikemija.
Poremećaji na nivou oka:
Konjuktivitis/keratitis i lakrimacija.
Kardiološki poremećaji:
Kardiotoksičnost se može manifestovati kao tahikardija (uključujući supraventrikularnu tahikardiju) i promene na EKG-u. Preporučuje se rutinsko praćenje EKG-a i oprez kod pacijenata sa oštećenom funkcijom srca. Može doći do iznenadne pojave teške srčane insuficijencije bez prethodnih promena na EKG-u. Tahiaritmije, atrioventrikularni blok i blok grane Hisovog snopa, asimptomatska redukcija ejekcione frakcije leve komore i kongestivna srčana insuficijencija.
Vaskularni poremećaji:
Hemoragija, flebitis, tromboflebitis, tromboembolija, naleti vrućine i šok.
Gastrointestinalni poremećaji:
Mučnina/povraćanje, mukozitis/stomatitis, hiperpigmentacija oralne sluzokože, ezofagitis, abdominalni bol, erozija želuca, krvarenje u gastrointestinalnom traktu, dijareja i kolitis.
Hepatobilijarni poremećaji:
Promene u vrednosti transaminaza.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva:
Alopecija se javlja često i uključuje prestanak rasta brade, ali se rast kose/dlake vraća na normalu po prestanku terapije. Osip/svrab, lokalna toksičnost, promene na koži, hiperpigmentacije kože i noktiju, fotosenzitivnost, preosetljivost na ozračenoj koži („radiation recall reaction“), urtikarija, akralni eritem i palmarno-plantarna eritrodisestezija.
Poremećaj na nivou bubrega i urinarnog sistema:
Doksorubicin može izazvati prebojavanje urina u crveno, posebno u prvom uzorku uzetom nakon primene injekcije i pacijentima treba objasniti da to nije razlog za uzbunu. Nakon intravezikalne primene, neželjena dejstva uključuju simptome iritacije bešike, hematuriju, hemoragijski cistitis i nekrozu zida bešike.
Poremećaji reproduktivnog sistema i na nivou dojke:
Amenoreja, oligospermija i azoospermija.
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene:
Rizik od tromboflebitisa na mestu primene injekcije može se svesti na minimum praćenjem prethodno preporučene procedure za davanje leka. Osećaj peckanja i žarenja na mestu primene ukazuje na mali stepen ekstravazacije pa primenu infuzije treba obustaviti, odnosno infuziju treba dati u drugu venu. Groznica, slabost, astenija i drhtavica.
Ispitivanja:
Abnormalnosti u EKG-u.
Neželjeni efekti kod pacijentkinja sa ranim karcinomom dojke koje su dobijale doksorubicin kao deo adjuvantne terapije: Podaci o bezbednosti su dobijeni od oko 2300 žena koje su učestvovale u randomizovanom, otvorenom istraživanju (NSABP B-15) koje je ispitivalo upotrebu AC (doksorubicin, ciklofosfamid) u odnosu na CMF (ciklofosfamid, metotreksat, 5-fluorouracil) u lečenju ranog karcinoma dojke koji je zahvatio aksilarne limfne čvorove. U analizi bezbednosti obuhvaćeni su svi podaci iz follow-up praćenja kod pacijentkinja koje su primale AC terapijski režim (N=1492 pacijentkinje) i upoređeni sa podacima dobijenim od pacijentkinja koje su primale CMF terapijski režim (tj. Ciklofosfamid oralno, N=739 pacijentkinja). Najrelevantniji neželjeni događaji u ovoj studiji dati su u sledećoj tabeli:
AC* | Konvencionalna CMF | |
N= 1492 | N= 739 | |
Primena terapije | ||
Srednji broj ciklusa | 3,8 | 5,5 |
Ukupno ciklusa | 5676 | 4068 |
Leukopenija | 3,4 | 9,4 |
Gradus 3 (1000-1999/mm3) | ||
Gradus 4 (< 1000/mm3) | 0,3 | 0,3 |
Trombocitopenija | 0 | 0,3 |
Gradus 3 (25000-49999/mm3) | ||
Gradus 4 (< 25000/mm3) | 0,1 | 0 |
Šok, sepsa | 1,5 | 0,9 |
Sistemske infekcije | 2,4 | 1,2 |
Mučnina i povraćanje | 15,5 | 42,8 |
Samo mučnina | ||
Povraćanje ≤12 časova | 34,4 | 25,2 |
Povraćanje>12 časova | 36,8 | 12,0 |
Uporno povraćanje | 4,7 | 1,6 |
Alopecija | 92,4 | 71,4 |
Parcijalna Kompletna | 22,9 69,5 | 56,3 15,1 |
Smanjenje telesne mase | 6,2 | 5,7 |
5-10% | ||
>10% | 2,4 | 2,8 |
Povećanje telesne mase | ||
5-10% | 10,6 | 27,9 |
> 10% | 3,8 | 14,3 |
Srčana funkcija | ||
Asimptomatska | 0,2 | 0,1 |
Prolazna | 0,1 | 0 |
Simptomatska | 0,1 | 0 |
Smrtni slučajevi povezani sa | ||
terapijom | 0 | 0 |
dodatna 3 ciklusa CMF.
Pojedinačne doze od 250mg i 500mg doksorubicina imale su fatalne efekte. Ove doze mogu prouzrokovati akutnu degeneraciju miokarda u toku 24 časa i tešku mijelosupresiju (uglavnom leukopeniju i
trtombocitopeniju), sa efektima koji su najizraženiji između 10. i 15.dana od primene leka. Terapija je suportivna i uključuje transfuziju krvi i izolaciju pacijenta.
Akutno predoziranje doksorubicinom za posledicu će imati gastrointestinalne toksične efekte (uglavnom mukozitis). Ove promene se generalno javljaju ubrzo nakon primene leka, a oporavak se kod većine pacijenata postiže u toku tri nedelje.
Odložena srčana insuficijencija može se javiti i do 6 meseci nakon predoziranja. Pacijente treba pažljivo pratiti i lečiti konvencionalnim metodama u slučaju pojave znakova srčane insuficijencije.
Natrijum hlorid, Hlorovodonična kiselina 0,1 M Voda za injekciju
Natrijum hlorid, Hlorovodonična kiselina 0,1 M Voda za injekciju
Doksorubicin ne treba mešati sa drugim lekovima. Treba izbegavati kontakt sa alkalnim rastvorima jer to može dovesti do hidrolize leka. Doksorubicin ne treba mešati sa heparinom usled hemijske inkompatibilnosti koja može dovesti do precipitacije.
Doksorubicin ne treba mešati sa 5-fluorouracilom. Treba izbegavati kontakt supstance sa aluminijumom.
2 godine
Rok upotrebe leka nakon prvog otvaranja: Odmah upotrebiti.
Lek je nakon prvog otvaranja u fiizičko-hemijskom pogledu stabilan 28 dana na temperaturi 2-8°C.
S mikrobiološke tačke gledišta razblažen rastvor za infuziju treba upotrebiti odmah. Ako se odmah ne upotrebi, odgovornost za vreme i uslove čuvanja pre upotrebe preuzima korisnik.
Rok upotrebe nakon razblaženja Odmah upotrebiti.
U fizičko-hemijskom pogledu lek je nakon razblaženja stabilan na temeperaturi 2- 8°C. i 25°C, zaštićeno od svetlosti:
24 sata nakon razblaženja sa 5% rastvorom glukoze (PP boce) u koncentracijama 1,25 mg/mL i 0,5 mg/mL;
48 sati nakon razblaženja sa 0,9% rastvorom natrijum-hlorida (PE boce) u koncentracijama 1,25 mg/mL i 0,5 mg/mL.
S mikrobiološke tačke gledišta lek nakon razblaživanja treba odmah upotrebiti. Ako se odmah ne upotrebi,
vreme i uslovi čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi smeli biti duži od 24 sata na temepraturi od 2- 8°C, osim ako se rastavranje/razblaženje ne vrši u kontrolisanim validiranim uslovima.
Ne treba sabirati rok upotrebe leka nakon prvog otvaranja i nakon razblaženja.
Čuvati na temperaturi od 2°C do 8°C u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti. Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja i razblaženja videti odeljak Rok upotrebe.
Sindroxocin, 10mg/5mL, koncentrat za rastvor za infuziju:
Unutrašnje pakovanje je bočica od bezbojnog borsilikatnog stakla tip I, zatvorena sa gumenim zatvaračem tip I i alumnijumskim poklopcem sa poliropilenskim diskom, sa ili bez dodatnog, plastičnog, providnog, zaštitnog omotača.
Spoljašnje pakovanje je kartonska kutija koja sadrži jednu bočicu sa koncentratom za rastvor za infuziju i uputstvo za lek.
Sindroxocin, 50mg/25mL, koncentrat za rastvor za infuziju:
Unutrašnje pakovanje je bočica od bezbojnog borsilikatnog stakla Tip I, zatvorena sa gumenim zatvaračem tip I i alumnijumskim poklopcem sa poliropilenskim diskom, sa ili bez dodatnog, plastičnog, providnog,
zaštitnog omotača.
Spoljašnje pakovanje je kartonska kutija koja sadrži jednu bočicu sa sa koncentratom za rastvor za infuziju i uputstvo za lek.
Date su sledeće zaštitne preporuke zbog toksične prirode ove supstance:
Osoblje treba da bude dobro obučeno za procedure rastvaranja i rukovanja;
Trudne žene, koje su deo osoblja, ne bi smele da dolaze u dodir sa ovim lekom;
Osoblje koje rukuje doksorubicinom treba da nosi zaštitnu odeću: zaštitne naočare, mantil, rukavice i masku za jednokratnu upotrebu;
Neophodno je da se obezbedi odvojen prostor za rastvaranje leka (najbolje ispod sistema sa laminarnim protokom vazduha); radna površina treba da bude pokrivena apsorbujućom papirom sa plastificiranim naličjem za jednokratnu upotrebu;
Svi predmeti korišćeni za rastvaranje leka, aplikaciju leka, čišćenje, uključujući i zaštitne rukavice, treba da budu odloženi u kese namenjene odlaganju otpada sa visokim rizikom, koje će kasnije biti uništene spaljivanjem;
U slučaju prosipanja ili curenja leka, izdašno isprati rastvorom natrijum-hipohlorita (1%), a zatim vodom;
Sav korišćeni material treba odložiti na prethodno opisani način;
U slučaju dodira leka sa kožom, zahvaćeno područje dobro oprati sapunomi vodom ili rastvorom natrijum-bikarbonata. Ipak, ne koristiti oštre četke, koje mogu uzrokovati oštećenje kože.
U slučaju dodira leka sa okom/očima, podići kapak zahvaćenog oka i oko izdašno ispirati vodom
najmanje 15 minuta. Posel ovog postupka neophodna je dodatna kontrola lekara.
Uvek treba oprati ruke posle skidanja zaštitinih rukavica. Neiskorišćeni rastvor leka treba odbaciti u skladu sa važećim propisima.