Sindaxel
paklitaksel
UPUTSTVO ZA LEK
Ime leka, oblik, jačina i pakovanje
Proizvođač:
Adresa: Podnosilac zahteva:
Adresa: Đorđa Stanojevića 12,11070 N.Beograd, Srbija
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta
Šta je lek Sindaxel i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Sindaxel
Kako se upotrebljava lek Sindaxel
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Sindaxel
Dodatne informacije
Lek Sindaxel je citostatik (lek koji se koristi u terapiji karcinoma), koji kao aktivnu supstancu sadrži paklitaksel.
Paklitaksel deluje tako što sprečava deobu i rast tumorskih ćelija. Paklitaksel se može koristi u lečenju različitih vrsta tumora, kao što su:
karcinom jajnika (uznapredovali sa širenjem bolesti (metastazama) ili rezidualni tumor veći od 1cm posle hiruškog zahvata)
karcinom dojke (lečenje ranog karcinoma dojke posle hirurškog uklanjanja primarnog tumora, uznapredovali i sa širenjem bolesti (metastatski))
uznapredovali nemikrocelularni karcinom pluća
karcinom kože (Kapošijev sarkom) povezan sa AIDS-om
Paklitaksel se može davati sam ili u kombinaciji sa cisplatinom ili lekom iz grupe antraciklina (npr. doksorubicin) ili sa trastuzumabom.
Upozorite lekara ako uzimate druge lekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosetljivi ste na lekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih
ako ste alergični na paklitaksel ili bilo koju od pomoćnih sastojaka leka Sindaxel (vidi odeljak 6.), posebno na makrogolglicerolricinoleat
ako ste trudni ili dojite
ako imate suviše niske vrednosti belih krvnih zrnaca
ako imate nekontrolisanu tešku infekciju (samo ukoliko se Sindaxel koristi za lečenje Kapošijevog sarkoma)
primetite izrazite alergijske reakcije (npr. nedostatak vazduha, nizak krvni pritisak, oticanje lica i osip)
imate poremećaj u sastavu krvi. Vaš lekar će proveriti krv pre svake terapije lekom Sindaxel
za vreme terapije lekom Sindaxel nastanu problemi sa srcem. Trebalo bi proveriti funkciju srca pre započinjanja sledećeg ciklusa lečenja ovim lekom
se lečite kombinacijom leka Sindaxel i doksorubicina ili trastuzumaba, potrebno je proveriti srčanu funkciju pre i tokom lečenja
imate ili ste imali dugotrajni osećaj utrnulosti, trnce ili bolove u rukama i stopalima (perifernu neuropatiju), može biti potrebno smanjiti dozu leka Sindaxel
je teško oštećena funkcija jetre; u tom slučaju se ne preporučuje upotreba leka Sindaxel
dobijete proliv za vreme ili kratko posle terapije lekom Sindaxel; može se raditi o upali debelog creva (pseudomembranozni kolitis). Vaš lekar mora biti svestan ovog rizika.
se istovremeno provodi zračenje pluća. Može se razviti upala pluća (intersticijski pneumonitis)
- ako imate Kapoši sarkom ili imate sor ili zapaljenje u usnoj duplji
- ovaj lek se ne preporučuje kod dece mlađe od 18 godina
pacijenti ženskog i muškog pola u reproduktivnom periodu i/ili njihovi partneri trebalo bi da koriste kontracepciju tokom i najmanje 6 meseci posle terapije lekom Sindaxel.
Molimo Vas da lekara obavestite o tome da li uzimate ili ste nedavno uzimali bilo koji drugi lek, uključujući i one koji se mogu dobiti bez recepta.
Interakcija znači da različiti lekovi mogu međusobno uticati jedni na druge. Interakcije se mogu javiti prilikom upotrebe leka Sindaxel zajedno sa jednim od sledećih lekova:
Eritromicin (lek protiv bakterijskih infekcija), fluoksetin (lek protiv depresije) ili gemfibrozil (lek za snižavanje holesterola). Može biti potrebno smanjiti dozu leka Sindaxel;
Rifampicin (lek protiv bakterijskih infekcija), karbamazepin i fenitoin (lekovi protiv epilepsije), efavirenz ili nevirapin (antivirusna terapija kod HIV infekcije). Može biti potrebno povećati dozu leka Sindaxel;
Neki lekovi u terapiji HIV infekcije, takozvani inhibitori proteaze. Ukoliko se istovremeno lečite lekom Sindaxel i navedenim lekovima, može biti potrebno da se doza leka Sindaxel prilagodi;
Cisplatin (lek koji se koristi u terapiji karcinoma); Sindaxel treba primeniti pre cisplatina. Može biti potrebna češća kontrola bubrežne funkcije
Doksorubicin (lek koji se koristi u terapiji karcinoma); Sindaxel treba isključivo primenjivati 24 sata posle primene doksorubicina, kako bi se izbegao previsoki nivo doksorubicina u organizmu.
Kažite svom lekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lek, uključujući vakcinacije i lekove koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta.
Nije primenljivo.
Pre nego što počnete da uzimate neki lek, posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom.
Lek Sindaxel se ne sme primenjivati tokom trudnoće. Ovaj lek može uzrokovati kongenitalne defekte, zbog čega ne smete ostati trudni tokom terapije paklitakselom i morate koristiti efikasne mere kontracepcije tokom dobijanja terapije paklitaksela, kao i šest meseci nakon završetka terapije. Ako ostanete trudni tokom terapije ili tokom šest meseci od završetka terapije, odmah o tome obavestite svog lekara.
Ukoliko ste na terapiji lekom Sindaxel ne smete dojiti dete. Nemojte ponovo započinjati dojenje, sve dok Vam lekar ne dozvoli.
Pre upotrebe bilo kog leka savetujte se sa svojim lekarom.
Neposredno nakon primljene terapijske kure, količina alkohola u ovom leku može uticati na Vašu sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanja mašinama. Pored toga, neka neželjena dejstva leka kao što su ošamućenost, mučnina ili umor takođe mogu uticati na Vašu sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanja mašinama.
Koncentrat sadrži 385 mg/ml alkohola. Ovaj lek može biti štetan za pacijente sa poremećenim radom jetre, epilepsijom, oboljenjem mozga, i alkoholičare. Alkohol može uticati na delovanje drugih lekova ili pojačavati njihovo dejstvo.
Ovaj lek sadrži makrogolglicerolricinoleat, koji može da uzrokuje ozbiljne alergijske reakcije.
Vaš lekar će odlučiti o dozi, koja će zavisiti od Vaše telesne visine i mase.
Pre primene leka Sindaxel primićete lekove protiv mogućih reakcija preosetljivosti. Ti se lekovi mogu davati u obliku tableta, infuzije u venu, ili u oba oblika.
Doza koju ćete primiti zavisi od rezultata analize krvi.
Zavisno od vrste i težine tumora dobićete samo lek Sindaxel ili u kombinaciji sa drugim lekovima protiv tumora. Vaš lekar će Vas obavestiti o broju ciklusa lečenja lekom Sindaxel koje ćete morati da primite.
Lek Sindaxel se primenjuje kao infuzija u venu tokom razdoblja od 3 do 24 sata. Sindaxel se obično daje svake 2 do 3 nedelje, osim ukoliko Vaš lekar ne odluči drugačije.
Nije primenljivo, budući da lek Sindaxel daju lekar ili medicinska sestra.
Nije primenljivo, budući da lek Sindaxel daju lekar ili medicinska sestra.
Nije primenljivo, budući da lek Sindaxel daju lekar ili medicinska sestra.
U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja u vezi sa primenom leka Sindaxel, obratite se svom lekaru.
Kao i svi drugi lekovi, Sindaxel može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako se ona ne moraju ispoljiti kod svih. Najčešća neželjena dejstva su opadanje kose i sniženje broja ćelija krvi. Po završetku lečenja, kosa bi trebalo ponovo da izraste, a krvna slika će se normalizovati.
Veoma česta neželjena dejstva (javljaju se kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek):
- infekcije (uglavnom infekcije urinarnog sistema i gornjih disajnih puteva), pri čemu su opisani slučajevi sa smrtnim ishodom. Ukoliko se pojave povišena temperatura ili drugi znaci infekcije, odmah obavestiti svog lekara. Ponekad mogu da se razviju ozbiljne infekcije koje zahtevaju bolničko lečenje antibioticima.
poremećaji krvne slike usled supresije koštane srži, manjak krvnih pločica (trombocitopenija) koji uzrokuje čestu pojavu masnica i lakše krvarenje, manjak belih krvnih zrnaca (leukopenija, neutropenija), koji može dovesti do veće podložnosti infekcijama, anemija, krvarenje.
blaže reakcije preosetljivosti (uglavnom crvenilo kože i osip)
dugotrajna utrnulost, trnjenje ili bolovi u rukama i stopalima (periferna neuropatija)
nesanica
nizak krvni pritisak
gubitak kose
bolovi u zglobovima i mišićima
mučnina, povraćanje, proliv, upala sluzokože
Česta neželjena dejstva ( javljaju se kod 1- 10 na 100 pacijenata koji uzimaju lek):
smanjeni broj otkucaja srca (bradikardija)
blage promene noktiju i kože
reakcije na mestu primene (uključujući otok, bol, crvenilo, otvrdnuće, zadebljanje kože (fibroza kože), odumiranje kožnog tkiva (nekroza kože))
porast jetrenih enzima koji ukazuju na poremećaj funkcije jetre
Povremena neželjena dejstva (kod 1-10 na 1 000 pacijenata koji uzimaju lek):
teška infekcija uključujući sepsu (trovanje krvi) sa stanjem šoka
značajne reakcije preosetljivosti koje zahtevaju lečenje (npr. pad krvnog pritiska, problemi sa disanjem, izraženi svrab, groznica, bol u leđima itd.)
izraženi bol u grudima koji može da se širi u vilicu ili ruku, preznojavanje, nedostatak vazduha i mučnina (srčani udar)
nepravilan srčani rad (može biti uzrokovano nepravilnim sprovođenjem impulsa)
zgrušavanje krvi u venama (tromboza) i zapaljenje vena udruženo sa formiranjem krvnih ugrušaka (tromboflebitis) - ovo se može manifestovati kao bol i/ili oticanje ruku ili nogu ili zapaljenje vene
žuta prebojenost beonjača ili kože (usled izrazitog porasta bilirubina)
Retka neželjena dejstva (kod 1-10 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lek):
zapaljenje pluća (pneumonija)
nedostatak vazduha, otežano disanje, poremećaj funkcije pluća (npr. embolija pluća, fibroza pluća)
anafilaktičke reakcije
efekti na nerve koji kontrolišu mišiće, što dovodi do mišićne slabosti u rukama i nogama (motorna neuropatija)
opstrukcija creva, perforacija zida creva, zapaljenje pankreasa (pankreatitis)
svrab kože, osip, eritem
dehidracija,
nakupljanje tečnosti u celom telu (edemi)
febrilna neutropenija
malaksalost
porast kreatinina u krvi
Veoma retka neželjena dejstva (ređe od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lek):
- ozbiljne i životno ugrožavajuće alergijske reakcije (anafilaktički šok)
nagli poremećaji krvotvornih organa (akutna mijeloidna leukemija, mijelodisplastični sindrom)
anoreksija (gubitak apetita)
smetenost
oštećenje živaca (autonomna neuropatija) koja dovodi do opstipacije (paralitički ileus)
nagli pad krvnog pritiska ponekad sa omaglicom prilikom brzog ustajanja iz sedećeg ili ležećeg položaja (ortostatska hipotenzija).
- grand mal napadi, oštećenje mozga sa konvulzijama i poremećajem svesti, bolest mozga (encefalopatija)
omaglica, glavobolja, problemi koordinacije, nestabilnost pri hodu (ataksija)
poremećaj optičkog živca i/ili poremećaj vida (scintilirajući skotomi)
oslabljen sluh (ototosičnost), gubitak sluha, zujanje u ušima (tinitus)
nepravilan ubrzan rad srca (fibrilacija atrijuma, supraventrikularne tahikardije)
šok
kašalj
bol u mišićima i zglobovima
ugrušak u krvnim sudovima trbuha i creva (mezenterijalna tromboza), upala debelog creva, ponekad sa dugotrajnim teškim prolivom (pseudomembranozni kolitis, neutropenični kolitis), upala jednjaka, konstipacija, nagomilavanje tečnosti u trbušnoj duplji (ascites)
poremećaji funkcije jetre (hepatična nekroza, hepatična encefalopatija, koji mogu biti opasni po život)
brz nastanak osipa praćeno pojavom promena na koži na tabanima i dlanovima i ulceracijama u ustima (eritema multiforme, Stevens-Johnson-ov sindrom, epidermalna nekroliza). Izraženo ljušćenje kože (eksfolijativni dermatitis)
gubitak noktiju na prstima šaka i stopala (pacijenti na terapiji trebalo bi da koriste zaštitu od sunca na rukama i
stopalima).
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Lek Sindaxel morate čuvati van domašaja i vidokruga dece.
Rok up ot rebe neotvorene bočice: Tri godine.
Lek Sindaxel se ne sme upotrebljavati posle isteka roka trajanja navedenog na pakovanju. Datum roka upotrebe odnosi se na zadnji dan navedenog meseca.
Rok trajanja posle prvog otvaranja bočice:
Lek je stabilan 28 dana na temperaturi do 25°C posle inicijalnog otvaranja bočice.
Rok up otrebe nakon razblaženja:
Hemijska i fizička stabilnost pripremljenog rastvora za infuziju dokazana je na 5°C i na 25°C tokom 7 dana posle razređivanja u 5% -tnom rastvoru za infuziju glukoze ili 5%-tnoj glukozi u Ringerovom rastvoru za injekcije, i tokom 14 dana posle razređivanja u 0,9%-tnom rastvoru za infuziju natrijum-hlorida. Sa mikrobiološke tačke gledišta, rastvor treba primeniti odmah nakon pripreme za upotrebu. Ako se odmah ne upotrebi, odgovornost za vreme i uslove čuvanja pre upotrebe preuzima korisnik, a ono ne bi smelo da bude duže od 24 sata na temperaturi od 2 do 8C, osim ako se rastvaranje vrši pod kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Čuvati u originalnom pakovanju, zaštićeno od svetlosti.
Aktivna supstanca leka Sindaxel je paklitaksel.
1ml koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 6mg paklitaksela.
Ostali sastojci su: etanol, apsolutni; makorogolglicerolricinoleat; limunska kiselina, bezvodna.
Bistar, slabo viskozan rastvor, bezbojan do slabožut.
Svaka bočica (zapremine 8ml) sa 5ml koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 30mg paklitaksela.
Svaka bočica (zapremine 20ml) sa 16,67ml koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 100mg paklitaksela.
Unutrašnje pakovanje leka je jedna bočica od bezbojnog stakla TIP I, sa 5 ml koncentrata, zatvorena sivim gumenim zatvaračem, koji je pokriven aluminijumskom kapom sa polipropilenskim diskom. Spoljnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija.
Unutrašnje pakovanje leka je jedna bočica od bezbojnog stakla TIP I, sa 16,67 ml koncentrata, zatvorena sivim gumenim zatvaračem, koji je pokriven aluminijumskom kapom sa polipropilenskim diskom. Spoljnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija.
Actavis d.o.o.,
Đorđa Stanojevića 12, 11070N.Beograd, Srbija
1. Actavis Italy S.p.A., Viale Pasteur 10, Nerviano, Italija
2.S.C.Sindan-Pharma S.R.L., 11 Ion Mihalache Blvd, Bukurešt, Rumunija
Napomena:
Štampano Uputstvo za lek u konkretnom pakovanju leka mora jasno da označi onog proizvođača koji je
odgovoran za puštanje u promet upravo te serije leka o kojoj se radi , tj. da navede samo tog proizvođača, a ostale da izostavi.
April 2012.
Sindaxel, 30mg/5mL: 515-01-8240-11-001 od 08.06.2012.
Sindaxel, 100mg/16.67mL: 515-01-8242-11-001 od 08.06.2012.
Karcinom ovarijuma:
U prvoj liniji hemoterapije karcinoma ovarijuma paklitaksel je indikovan kod pacijenata sa uznapredovalim ili rezidualnim tumorom ( > 1 cm) posle inicijalne laparotomije, u kombinaciji sa cisplatinom.
U drugoj liniji hemoterapije karcinoma ovarijuma paklitaksel je indikovan za lečenje metastatskog karcinoma jajnika posle neuspešne standardne terapije derivatima platine.
Karcinom dojke:
Paklitaksel je indikovan u adjuvantnom lečenju pacijenata sa nodus pozitivnim karcinomom dojke, nakon lečenja antraciklinom i ciklofosfamidom (AC terapija). Adjuvantna terapija paklitakselom je alternativa produžetku AC terapije.
Paklitaksel je indikovan u prvoj liniji lečenja lokalno uznapredovalog ili metastatskog karcinoma dojke bilo u kombinaciji sa antraciklinom kod pacijenata koji su pogodni za antraciklinsko lečenje ili u kombinaciji sa trastuzumabom kod pacijentkinja koje imaju naglašenu ekspresiju HER-2 na nivou 3+, to je određeno na osnovu imunohistohemijskih analiza, a koje nisu pogodne za antraciklinsko lečenje (vidi Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Paklitaksel kao monoterapija je indikovan za lečenje pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke kod kojih nije uspela terapija antraciklinima ili koje nisu bile pogodni kandidati za tu terapiju.
Uznapredovali nemikrocelularni karcinom pluća:
Paklitaksel je u kombinaciji sa cisplatinom indikovan u lečenju nemikrocelularnog karcinoma pluća (NSCLC) kod pacijenata koji nisu kandidati za potencijalno kurativni hirurški zahvat i/ili zračenje.
Kapoši sarkom povezan sa AIDS-om:
Paklitaksel je indikovan u lečenju uznapredovalog Kapoši sarkoma (KS) povezanog sa AIDS-om kod pacijenata kod kojih je izostao uspeh lečenja lipozomskim antraciklinima.
Dostupni klinički podaci koji podupiru ovu indikaciju su ograničeni, a prikazani su u Sažetku karakteristika leka.
Pre početka primene paklitaksela u terapiji, svi pacijenti moraju da prime kortikosteroide, antihistaminike i H2 antagoniste, npr.:
Lek | Doza | Primena pre paklitaksela |
deksametazon | 20 mg oralno* ili i.v. | Kod peroralne primene približno 12 i 6 sati ili kod i.v. primene: 30 do 60 min |
difenhidramin** | 50 mg i.v. | 30 do 60 min |
Cimetidin ili ranitidin | 300 mg i.v. 50 mg i.v. | 30 do 60 min |
* 8-20 mg za pacijente sa KS
**ili ekvivalentan antihistaminik, npr.hlorfeniramin
Lek Sindaxel treba primenjivati intravenski kroz "in-line" filter sa mikroporoznom membranom ≤ 0,22µm (vidi odeljak Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka).
Doziranje kod dece:
Paklitaksel se ne preporučuje kod dece mlađe od 18 godina usled nedostatka podataka o bezbednosti i efikasnosti.
Prva linija hemoterapije karcinoma ovarijuma:
Iako se ispituju i drugi režimi doziranja, preporučuje se kombinacija paklitaksela i cisplatina. Zavisno od trajanja infuzije, preporučuju se dve doze paklitaksela: paklitaksel 175 mg/m2 intravenski tokom 3 sata, posle čega sledi cisplatin u dozi od 75 mg/m2 svake tri nedelje, ili paklitaksel 135mg/m2 u 24- satnoj infuziji, posle čega sledi cisplatin u dozi od 75mg/m2 sa razmakom od tri nedelje između ciklusa (vidi odeljak Farmakodinamski podaci u Sažetku karakteristika leka).
Druga linija hemoterapije karcinoma ovarijuma:
Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2 i ona se daje u vidu infuzije koja traje 3 sata, sa pauzom od tri nedelje između ciklusa.
Adjuvantno lečenje karcinoma dojke:
Preporučena doza paklitaksela je 175mg/m2 primenjuje se ntravenski kroz 3 sata, tokom četiri ciklusa, sa vremenskim razmakom između pojedinih ciklusa od tri nedelje, nakon AC lečenja.
Prva linija hemoterapije karcinoma dojke:
Kada se upotrebljava u kombinaciji sa doksorubicinom (50 mg/m2), paklitaksel se mora davati 24 sata posle doksorubicina. Preporučena doza paklitaksela iznosi 220 mg/m2, koja se daje intravenski tokom razdoblja od 3
sata, sa razmakom od 3 nedelje između ciklusa lečenja (vidi odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Ukoliko se primenjuje sa trastuzumabom, preporučena doza paklitaksela iznosi 175 mg/m2 intravenski tokom 3
sata, sa razmakom od 3 nedelje između ciklusa (vidi odeljak Farmakodinamski podaci u Sažetku karakteristika leka). Infuzija paklitaksela može se započeti sledećeg dana posle prve doze trastuzumaba ili neposredno nakon sledećih doza trastuzumaba, ukoliko je pacijentkinja dobro podnela prethodno lečenje trastuzumabom (vidi Sažetak karakteristika leka za Herceptin).
Druga linija hemoterapije karcinoma dojke:
preporučena doza palitaksela je 175 mg/m2 u vidu infuzije koja traje tri sata sa pauzom od tri nedelje između ciklusa.
Primarno lečenje uznapredovalog NSCLC:.
Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2 u vidu infuzije koja traje tri sata posle čega sledi primena cisplatina u dozi od 80 mg/m2 sa pauzom od tri nedelje između ciklusa.
Kapoši sarkom povezan sa AIDS-om:
Preporučena doza paklitaksela je 100mg/m², a primenjuje se intravenski kroz 3 sata, sa razmakom između pojedinih ciklusa od 2 nedelje.
Sledeće doze paklitaksela će biti date u zavisnosti od individualne podnošljivosti kod pacijenata.
Primenu paklitaksela ne treba ponavljati sve dok broj neutrofila ne dostigne vrednost od ≥ 1,5 x 109/ l ( ≥ 1 x 109/l za pacijente sa KS), a broj trombocita ≥ 100 x109/ l ( ≥ 75 x 109 /l za pacijente sa KS). Pacijenti sa teškom neutropenijom (broj neutrofila <0,5 x 109 /l kroz ≥7 dana) ili teškom perifernom neuropatijom treba davati za 20% smanjenu dozu u narednim ciklusima (25% za pacijente sa KS) (vidi odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Pacijenti sa oštećenjem jetre: Nema dostupnih podataka za preporuku doziranja kod pacijenata sa blago do umereno oštećenom funkcijom jetre (vidi odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Farmakokinetički podaci u Sažetku karakteristika leka).
Pacijente sa teškim oštećenjem jetre ne bi trebalo lečiti sa paklitakselom.
Preosetljivost na paklitaksel ili na bilo koju drugu pomoćnu supstancu, a naročito na makrogolglicerolricinoleat (vidi odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)
Paklitaksel se ne sme primenjivati kod pacijenata koji na početku lečenja imaju < 1,5x109/ l neutrofila (< 1 x
109/l neutrofila za pacijente sa KS).
Paklitaksel je kontraindikovan tokom trudnoće i dojenja
U slučaju KS, paklitaksel je kontraindikovan kod pacijenata koji istovremeno imaju teške, nekontrolisane infekcije.
Lek Sindaxel se mora primenjivati pod nadzorom lekara specijaliste koji ima iskustvo sa primenom hemioterapijskih agenasa u lečenju karcinoma. Obzirom da mogu da se jave teške reakcije preosetljivosti, pri ruci moraju da budu odgovarajući lekovi i oprema za reanimaciju.
Pacijenti se moraju tretirati kortikosteroidima, antihistaminicima i antagonistima H2 receptora u vidu
premedikacije (vidi odeljak Doziranje i način primene).
Kada se daje u kombinaciji sa cisplatinom, paklitaksel se mora davati pre cisplatina (vidi odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Supresija kostne srži (posebno neutropenija) je glavni faktor koji ograničava dozu. Iz tog razloga tokom terapije paklitakselom kompletna krvna slika se mora često kontrolisati. Terapiju paklitakselom ne treba ponovo primenjivati sve dok se broj neutrofila ne oporavi na ≥ 1,5 x 109/l (≥ 1 x 109/ l za pacijente sa KS), a broj trombocita na nivo ≥ 100 x 109/l (≥75 x 109/ l za pacijente sa KS). U kliničkom ispitivanju KS, većina pacijenata je primala faktor stimulacije granulocitnih kolonija (G-CSF).
U toku primene paklitaksela zapaženi su hipotenzija, hipertenzija i bradikardija; pacijenti obično nemaju simptome i generalno ne zahtevaju lečenje. Preporučuje se često proveravanje vitalnih funkcija, a posebno u toku prvog sata infuzije paklitaksela. Teški kardiovaskularni događaji su češće uočavani kod pacijenata sa NSCLC nego kod pacijenata sa karcinomom dojke ili ovarijuma. Jedan slučaj srčane insuficijencije vezan za paklitaksel primećen je u kliničkom ispitivanju AIDS-KS.
Ukoliko se paklitaksel upotrebljava u kombinaciji sa doksorubicinom ili trastuzumabom za inicijalno lečenje metastatskog karcinoma dojke, potrebno je obratiti pažnju na praćenje funkcije srca
U slučaju da su pacijenti kandidati za lečenje paklitakselom u navedenoj kombinaciji, potrebno je izvršiti osnovni kardiološki pregled, uključujući uzimanje anamneze, fizikalni pregled, EKG, ehokardiogram i/ ili MUGA skeniranje.Tokom lečenja potrebno je nastaviti praćenje funkcije srca (npr. svaka tri meseca). Praćenje može pomoći u indentifikaciji pacijenata kod kojih će se javiti poremećaj funkcije srca, a ordinirajući lekari
moraju pažljivo proceniti kumulativnu dozu primenjenog (mg/m2) antraciklina prilikom donošenja odluke o
učestalosti kontrole funkcije ventrikula. Ukoliko se na pregledu uoči pogoršanje srčane funkcije, pa čak i asimptomatsko, ordinirajući lekar mora pažljivo proceniti kliničku korist nastavka lečenja u odnosu na mogućnost nastanka oštećenja srca, uključujući i potencijalno ireverzibilno oštećenje. U slučaju nastavka lečenja potrebna je češća kontrola srčane funkcije (npr. svakih 1-2 ciklusa). Više detalja može se naći u Sažetku karakteristika leka Herceptin (trastuzumab) ili doksorubicin.
Iako je pojava periferne neuropatije česta, razvoj ozbiljnih simptoma je redak.U jako izraženim slučajevima preporučuje se smanjenje doze paklitaksela u svim sledećim ciklusima za 20% (25% za pacijente sa KS). Primena terapije paklitaksela u kombinaciji sa cisplatinom kod pacijenata sa NSCLC dovela je do veće incidence teške neurotoksičnosti nego nakon primene samo paklitaksela. Kod pacijenata koji dobijaju prvu liniju terapije za karcinom ovarijuma primena paklitaksela u vidu 3-časovne infuzije u kombinaciji sa cisplatinom dovela je do veće incidence teške neurotoksičnosti nego kada se primenjuje kombinacija ciklofosfamida i cisplatina.
Bolesnici sa oštećenjem jetre imaju povećan rizik od toksičnih neželjenih efekata, naročito mijelosupresije III i IV sepena. Ne postoje dokazi o povećanoj toksičnosti prilikom primene 3-časovne infuzije paklitaksela kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije jetre. Kada se paklitaksel primenjuje u dugotrajnoj infuziji, može se opaziti jače izražena mijelosupresija kod pacijenata sa umereno i jako oštećenom funkcijom jetre. Bolesnike treba pažljivo nadzirati usled mogućeg razvoja dublje mijelosupresije (vidi odeljak Doziranje i način primene). Na bazi dostupnih podataka ne preporučuje se promena doziranja kod pacijenata sa blago do umereno oštećenom
funkcijom jetre (vidi odeljak Farmakokinetički podaci u Sažetku karakteristika leka).
Nema dostupnih podataka za pacijente sa izrazitom holestazom pre lečenja. Pacijente sa teškim oštećenjem jetre ne bi trebalo lečiti paklitakselom.
Paklitaksel sadrži makrogolglicerolricinoleat koji može prouzrokovati ozbiljne alergijske reakcije.
Posebnu pažnju treba obratiti na izbegavanje intraarterijske primene paklitaksela budući da su u ogledima na životinjama koja su ispitivala lokalnu podnošljivost, zapažene teške tkivne reakcije posle intraarterijske primene.
Paklitaksel u kombinaciji sa zračenjem pluća može, bez ozira na vremenski redosled, da doprinese razvoju
Paklitaksel je često pokazao teratogena, embriotoksična i mutagena svojstva. Zbog toga je neophodno da muškarci i žene u generativnoj dobi koriste kontracepciju (kao i njihovi partneri), tokom, i najmanje 6 meseci posle lečenja paklitakselom.
Pacijenti muškog pola bi tebalo da potraže savet u vezi kriokonzervacije sperme, pre tretmana paklitakselom zbog moguće neplodnosti.
Hormonska kontracepcija je kontraindikovana kod pacijenata sa hormon-receptor pozitivnim tumorom.
Teški mukozitis kod pacijenata sa KS je redak. Ako se pojave ozbiljne reakcije potrebno je sniziti dozu paklitaksela za 25%.
Na klirens paklitaksela ne utiče primena cimetidina kao premedikacije.
Kod prve linije hemoterapije karcinoma jajnika preporučena šema uključuje primenu paklitaksela pre cisplatina. Kada se paklitaksel primenjuje pre cisplatina profil bezbednosti je isti kao kada se primenjuje paklitaksel kao monoterapija. Kada se paklitaksel primenjivao posle cisplatina, mijelosupresija je bila jače izražena, a klirens paklitaksela smanjen za oko 20%. Bolesnici koji se leče paklitakselom i cisplatinom mogu imati povećan rizik od nastanka bubrežne insuficijencije u poređenju sa primenom cisplatina u monoterapiji kod ginekoloških karcinoma.
Budući da može doći do smanjene eliminacije doksorubicina i njegovih aktivnih metabolita u slučaju kada se paklitaksel i doksorubicin daju u okviru kratkog vremenskog intervala, u prvoj liniji lečenja metastatskog karcinoma dojke, paklitaksel se mora davati 24 sata posle doksorubicina (vidi odeljak Farmakokinetički podaci u Sažetku karakteristika leka).
Mertabolizam paklitaksela delom kataliziraju izoenzimi citohroma P450 CYP2C8 i CYP3A4 (vidi odeljak Farmakokinetički podaci u Sažetku karakteristika leka). Kliničke studije su pokazale da metabolizam paklitaksela u 6-hidroksipaklitaksel, posredovan sa CYP2C8, predstavlja glavni metabolički put kod ljudi. Istovremeno davanje ketokonazola, koji je poznati snažni inhibitor CYP3A4, ne inhibira eliminaciju paklitaksela kod ljudi. Stoga se oba leka mogu primeniti zajedno bez prilagođavnja doze. Dalji podaci o mogućim
interakcijama između paklitaksela i drugih CYP3A4 supstrata/inhibitora su ograničeni. Zbog toga je potreban oprez kod istovremene primene paklitaksela i poznatih supstrata ili inhibitora (npr. eritromicina, fluoksetina, gemfibrozila) ili uvođenje (npr. rifampicina, karbamazepina, fenitoina, efavirenza, nevirapina) kao i CYP2C8 ili CYP3A4.
Ispitivanja na pacijentima sa KS koji su istovremeno primali nekoliko lekova, ukazuju da je sistemski klirens
paklitaksela značajno niži u prisustvu nelfinavira i ritonavira, ali ne i indinavira. Nema dovoljno informacija o interakcijama sa drugim inhibitorima proteaze. Paklitaksel se zbog toga mora primeniti sa oprezom kod pacijenata koji istovremeno primaju inhibitore proteaze.
Primena u trudnoći
Paklitaksel se pokazao embriotoksičnim i fetotoksičnim za kuniće, a kod pacova je doveo do smanjene fertilnosti.
O upotrebi paklitaksela kod trudnih žena nema podataka. Kao što je slučaj i sa drugim citotoksičnim lekovima, ukoliko se primenjuje kod trudnica, paklitaksel može dovesti do oštećenja fetusa.
Zbog toga primena paklitaksela tokom trudnoće je kontraindikovana.
Ženama koje bi mogle da zatrudne treba savetovati da tokom lečenja primenjuju kontraceptive, a da ukoliko zatrudne o tome odmah obaveste svog lekara. Pacijenti oba pola u fertilnom dobu, kao i njihovi partneri potrebno je da koriste kontracepciju tokom, i najmanje 6 meseci posle završenog lečenja paklitaksleom.
Primena tokom dojenja
Nije poznato da li se paklitaksel izlučuje u mleku dojilja.
Primena paklitaksela tokom dojenja je kontraindikovana (vidi odeljak Kontraindikacije). Dok traje lečenje paklitakselom dojenje treba prekinuti.
Nije dokazano da paklitaksel utiče na sposobnost upravljanja motornim vozilom i rukovanjem mašinama. Međutim, pacijente treba upozoriti da ovaj lek sadrži alkohol (vidi odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka), budući da količina alkohola u leku može uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama.
Ukoliko nije drugačije naznačeno, sledeće izlaganje se odnosi na ukupnu bazu podataka o bezbednosti kod 812 pacijenata sa solidnim tumorima koji su u sklopu kliničkih studija lečeni monoterapijom paklitakselom. Obzirom da je populacija sa KS vrlo specifična, posebni deo koji se bazira na kliničkom ispitivanju 107 pacijenata, nalazi se na kraju ovog poglavlja.
Učestalost pojave i ozbiljnost neželjenih efekata, ukoliko drugačije nije navedeno, su generalno slične kod pacijenata koji dobijaju paklitaksel u terapiji karcinoma ovarijuma, dojke ili NSCLC. Starost pacijenata nije jasno uticala ni na jednu od uočenih toksičnosti.
Najčešći značajni neželjeni efekat je bila supresija koštane srži. Teška neutropenija 0.5 x 109 /l se javila kod 28% pacijenata, ali nije bila udružena sa febrilnim epizodama. Samo 1% pacijenata je dobio tešku neutropeniju koja je trajala ≥ 7 dana. Trombocitopenija je prijavljena kod 11% pacijenata. Tri procenta pacijenata je imalo najniži broj trombocita <50 x 109 /l bar jednom u toku učešća u ispitivanju. Anemija je zapažena kod 64% pacijenata, ali je samo kod 6% pacijenata bila teška (Hb5mmol/l). Incidenca i težina anemije zavise od početnih vrednosti hemoglobina.
Izgleda da je neurotoksičnost, u prvom redu periferna neuropatija, bila češća i teža prilikom infuzije od 175mg/m2 u trajanju od 3 časa (85% neurotoksičnost, kod 15% teška) nego kod infuzije od 135mg/m2 u trajanju od 24 časa (25% periferna neuropatija, 3% teška) kada je paklitaksel kombinovan sa cisplatinom. Kod pacijenata sa NSCLC i kod pacijentkinja sa karcinomom jajnika koji su lečeni paklitakselom tokom 3 sata, posle čega sledi cisplatin, postoji vidljiv porast incidence teške neurotoksičnosti.
Periferna neuropatija može da se javi posle prvog ciklusa i može da se pogorša posle povećanog izlaganja paklitakselu. Periferna neuropatija je u nekoliko slučajeva bila razlog ukidanja paklitaksela. Simptomi senzorne neuropatije su se obično poboljšali ili su nestali nekoliko meseci nakon prekida terapije paklitakselom. Već postojeće neuropatije, koje su posledica prethodnih terapija ne predstavljaju kontraindikaciju za terapiju paklitakselom.
U tabeli ispod su navedena neželjena dejstva bez obzira na stepen težine, koja su udružena sa primenom monoterapije paklitakselom koja se daje u vidu tročasovne infuzije u metastatskoj terapiji, (812 pacijenata koji su lečeni u kliničkim studijama), i prema izveštajima iz postmarketinškog praćenja* paklitaksela.
Učestalost neželjenih dejstava je definisana na sledeći način: veoma česta (≥1/10), česta (≥1/100,<1/10), povremena (≥1/1.000, <1/100), retka (≥1/10.000, <1/1.000), veoma retka (<1/10.000).
Sistem organa | Učestalost | Neželjena dejstva |
Infekcije i infestacije | veoma česta: povremena: retka*: | infekcije (uglavnom urinarni trakt i infekcije gornjih respiratornih puteva), sa prijavljenim slučajevima smrtnog ishoda septički šok pneumonija, peritonitis, sepsa |
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema | veoma česta: retka*: veoma retka*: | Mijelosupresija, neutropenija, anemija, trombocitopenija, leukopenija, krvarenje febrilna neutropenija akutna mijeloidna leukemija, mijelodisplastični sindrom | |
Imunološki poremećaji | veoma česta: povremena: retka*: veoma retka*: | manje hipersenzitivne reakcije (uglavnom crvenilo i osip) značajne hipersenzitivne reakcije koje zahtevaju lečenje (npr. hipotenzija, angioneurotski edem, respiratorni distres, generalizovana urtikarija, groznica, bol u leđima, bol u grudima, tahikardija, bol u trbuhu, bol u ekstremitetima, dijaforeza i hipertenzija) anafilaktičke reakcije anafilaktički šok | |
Poremećaji metabolizma i ishrane | veoma retka*: | anoreksija | |
Psihijatrijski poremećaji | veoma retka*: | stanje konfuzije | |
Poremećaji nervnog sistema | veoma česta: retka*: veoma retka*: | neurotoksičnost (uglavnom periferna neuropatija) motorna neuropatija (sa posledičnom manjom distalnom slabošću) autonomna neuropatija (rezultira sa paralizom ileusa i ortostatskom hipotenzijom), grand mal napadi, konvulzije, encefalopatija, nesvestica, glavobolja, ataksija | |
Poremećaji na nivou oka | veoma retka*: | poremećaji na nivou optičkog nerva i/ili poremećaji vida (scintilirajući skotom), uglavnom kod pacijenata koji uzimaju veće doze od preporučenih | |
Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu | veoma retka*: | ototoksičnost, gubitak sluha, tinitus, vrtoglavica | |
Kardiološki poremećaji | česta: povremena: veoma retka*: | bradikardija kardiomiopatija, asimptomatska ventrikularna tahikardija, tahikardija sa bigeminijom, AV blok i sinkopa, infarkt miokarda atrijalna fibrilacija, supraventrikularna |
tahikardija | |||
Vaskularni poremećaji | veoma česta: povremena: veoma retka*: | hipotenzija hipertenzija, tromboza, tromboflebitis šok | |
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | retka: veoma retka: | dispneja, pleuralna efuzija intersticijska pneumonija, fibroza pluća, plućna embolija, respiratorna insuficijencija kašalj | |
Gastrointestinalni poremećaji | veoma česta: retka*: veoma retka*: | mučnina, povraćanje, proliv, upala mukoza opstrukcija creva, perforacije creva, ishemični kolitis, pankreatitis mezenterijalna tromboza, pseudomembranozi kolitis, ezofagitis, konstipacija, ascites neutropenijski kolitis | |
Hepatobilijarni poremećaji | veoma retka*: | hepatička nekroza hepatička encefalopatija (oba sa prijavljenim slučajevima smrtnog ishoda) | |
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva | veoma česta: česta: retka*: veoma retka*: | Alopecija blage prolazne promene na koži i noktima pruritus, osip, eritem Stevens-Johnsonov sindrom, epidermalna nekroliza, multiformni eritem, eksfolijativni dermatitis, urtikarija,oniholiza (potrebno je da pacijenti tokom lečenja zaštite ruke i noge od sunca) | |
Poremećaji mišićno- skeletnog sistema i vezivnog tkiva | veoma retka: | artralgija, mijalgija | |
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | česta: retka:* | reakcije na mestu injekcije (uključujući edem, bol, eritem, induraciju, povremena ekstravazacija može uzrokovati celulitis, fibrozu i nekrozu) astenija, pireksija, dehidracija, edemi, malaksalost | |
Poremećaji u laboratorijskim analizama | česta: povremena: | značajan porast AST (SGOT) i značajan porast alkalne fosfataze izraziti porast bilirubina |
retka*: | porast kreatinina u krvi |
Pacijentkinje sa karcinomom dojke koje primaju paklitaksel u adjuvantnom lečenju posle AC lečenja imaju veću učestalost neurosenzorne toksičnosti, reakcija preosetljivosti, artralgija/mijalgija, anemije, infekcija, groznice, mučnine /povraćanja i proliva u odnosu na pacijentkinje koje primaju samo AC. Ipak, učestalost ovih neželjenih događaja odgovara učestalosti neželjenjih dejstava kod primene monoterapije paklitakselom, a koje su navedene ranije.
Sledeće razmatranje odnosi se na velike studije sa hemoterapijom prvog izbora kod karcinoma jajnika (paklitaksel + cisplatin: više od 1050 pacijenata); dve studije faze III kao prva linija lečenja metastatskog karcinoma dojke: jedna je ispitivala kombinaciju sa doksorubicinom (paklitaksel+doksorubicin: 267 pacijenata) dok je u drugoj ispitivana kombinacija sa trastuzumabom (planiranom analizom podgrupe paklitaksel+trastuzumab: 188 pacijenata) i dve studije faze III sa lečenjem uznapredovalog NSCLC (paklitaksel
+cisplatin: više od 360 pacijenata) (vidi odeljak Farmakodinamski podaci u Sažetku karakteristika leka).
Prilikom primene 3-časovne infuzije kao hemoterapije prvog izbora za karcinom jajnika češće su opaženi neurotoksičnost, artralgija/mijalgija i preosetljivost kod pacijenata lečenih paklitakselom, a potom i cisplatinom u poređenju sa pacijentima koji su lečeni ciklofosfamidom, nakon koga sledi cisplatin. Izgleda da je mijelosupresija bila ređa i blaža kod 3-časovne infuzije paklitaksela, nakon koga sledi cisplatin, u poređenju sa ciklofosfamidom, nakon koga sledi cisplatin.
Prilikom davanja paklitaksela (220mg/m2) kao 3-časovne infuzije 24 sata posle doksorubicina (50mg/m2) u prvoj liniji lečenja metastatskog karcinoma dojke, češće i u većoj meri su zapaženi neutropenija, anemija, periferna neuropatija, artralgija/mijalgija, astenija, povišena temperatura i proliv, u poređenju sa standardnim FAC- lečenjem (5-FU 500mg/m2, doksorubicin 50mg/m2 ciklofosfamid 500mg/m2). Izgleda da su mučnina i povraćanje ređi i blaži kod šeme sa paklitakselom (220mg/m2)/doksorubicinom (50mg/m2) u poređenju sa standardnom FAC šemom. Moguće je da je primena kortikosteroida doprinela manjoj učestalosti i težini mučnine i povraćanja u grupi pacijenata koja je dobijala paklitaksel/doksorubicin.
Kada je paklitaksel primenjivan u vidu tročasovne infuzije u kombinaciji sa trastuzumabom u prvoj liniji terapije pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke, sledeći događaji (bez obzira na vezu sa paklitakselom ili trastuzumabom) prijavljivani su češće nego kod monoterapije paklitakselom: srčana insuficijencija (8% prema 1%), infekcija (46% prema 27%), jeza (42% prema 4%), groznica (47% prema 23%), kašalj (42% prema 22%),
osip (39% prema 18%), atralgija (37% prema 21%), tahikardija (12% prema 4%), dijareja (45% prema 30%),
hipertonija (11% prema 3%), epistaksa (18% prema 4%), akne (11% prema 3%), herpes simplex (12% prema
3%), slučajna ozleda (13% prema 3%), nesanica (25% prema 13%), rinitis (22% prema 5%), sinuzitis (21% prema 7%) i reakcija na mestu davanja injekcije (7% prema 1%). Mnoge od ovih razlika u učestalosti mogu biti posledica povećanog broja i trajanja terapija kombinacijom paklitaksel/trastuzumab nasuprot monoterapije paklitakselom. Teški neželjeni efekti su prijavljeni u istom procentu kod kombinacije paklitaksel/trastuzumab i monoterapije paklitakselom.
Kada je doksorubicin kod metastatskog karcinoma dojke primenjivan u kombinaciji sa paklitakselom, anomalije srčane kontrakcije (≥20% smajenja ejekcione frakcije leve komore) su primećene kod 15% pacijenata nasuprot 10% kod standardnog FAC režima. Kongestivna srčana insuficijencija je primećena kod <1% i kod grupe koja je dobijala paklitaksel/doksorubicin i kod grupe koja je dobijala standardnu FAC terapiju. Primena trastuzumaba u
kombinaciji sa paklitakselom kod pacijenata koji su prethodno lečeni antraciklinima dovelo je do povećane učestalosti i težine poremećaja srčane funkcije u odnosu na pacijente lečene paklitakselom u vidu monoterapije (NYHA klasifikacija I/II 10% prema 0%; NYHA klasifikacija III/IV 2% prema 1%) i retko je bila udružena sa smrtnim ishodom (videti Sažetak karakteristika leka za trastuzumab). Pacijenti su u svim slučajevima reagovali na odgovarajuću terapiju osim u ovim retkim slučajevima.
Osim kod hematoloških i hepatičkih neželjenih efekata (videti u daljem tekstu), učestalost i težina neželjenih efekata je generalno slična kod pacijenata sa KS i pacijenata lečenih od solidnih tumora monoterapijom paklitaksela, sudeći po kliničkom ispitivanju koje je obuhvatilo 107 pacijenata.
Poremećaji krvi i limfatičkog sistema: Supresija koštane srži je bila glavno dozno zavisno toksično dejstvo. Neutropenija je najvažnija hematološka toksičnost. Teška neutropenija (0.5 x 109 /l) se javila kod 20% pacijenata tokom prvog ciklusa terapije. Tokom celokupne terapije teška neutropenija je uočena kod 39% pacijenata. Neutropenija je bila prisutna >7 dana kod 41% i 30-35 dana kod 8% pacijenata. Povukla se u roku od 35 dana kod svih pacijenata koji su praćeni. Incidenca neutropenije 4. stepena, koja traje ≥7 dana iznosila je 22%.
Neutropenijska groznica vezana za paklitaksel je prijavljena kod 14% pacijenata i u 1.3% ciklusa terapije. Bilo je 3 septičke epizode (2.8%) tokom primene paklitaksela koje su bile u vezi sa ovim lekom, a koje su se pokazale kao fatalne.
Trombocitopenija je uočena kod 50% pacijenata i bila je teška (50 x 109 /l) kod 9% njih. Samo kod 14% se bar jednom u toku terapije javio pad broja trombocita <75 x 109 /l. Epizode krvarenja u vezi sa paklitakselom su prijavljene kod < 3% pacijenata, ali su hemoragične epizode lokalizovane.
Anemija (Hb < 11g/dl) je uočena kod 61% pacijenata i bila je teška (Hb < 8 g/dl) kod 10% njih. Transfuzija crvenih krvnih zrnaca je bila potrebna kod 21% pacijenata.
Hepatobilijarni poremećaji: Od pacijenata (>50% na terapiji inhibitorima proteaze) sa normalnom početnom funkcijom jetre, 28% je imalo porast bilirubina, 43% porast alkalne fosfataze i 44% porast AST (SGOT). Za svaki od ovih parametara povećanja su bila ozbiljna u 1% slučajeva.
Kod predoziranja paklitakselom nema poznatog antidota. Pretpostavlja se da bi kod predoziranja glavne komplikacije bile supresija koštane srži, periferna neurotoksičnost i mukozitis.
Infuzioni setovi koji sadrže PVC komponente ne smeju se upotrebljavati, jer oni mogu da otpuste DEHP (di-
/etilheksil/-ftalat) u kontaktu sa makrogolglicerol ricinoleatom (Cremophor EL). Usled toga, razblaženi rastvor mora da se čuva u staklenim posudicama ili plastičnim vrećama za infuziju (polipropilen, poliolefin) i primenjuje se uz upotrebu polietilenskih infuzionih setova.
28 dana na temperaturi do 25oC.
Dokazana je hemijska i fizička stabilnost koncentrata za rastvor za infuziju tokom perioda od 28 dana na 25oC posle ponovljenog izvlačenja iglom iz bočice.
Mikrobiološki gledano, otvoreni lek može se čuvati najviše 28 dana na 25oC. Za drugačije vreme i uslove
čuvanja odgovoran je korisnik.
Hemijska i fizička stabilnost pripremljenog rastvora za infuziju dokazana je na 5°C i na 25°C tokom 7 dana posle razređivanja u 5% -tnom rastvoru za infuziju glukoze ili 5%-tnoj glukozi u Ringerovom rastvoru za injekcije, i tokom 14 dana posle razređivanja u 0,9%-tnom rastvoru za infuziju natrijum-hlorida. Sa mikrobiološke tačke gledišta, rastvor treba primeniti odmah nakon pripreme za upotrebu. Ako se odmah ne upotrebi, odgovornost za vreme i uslove čuvanja pre upotrebe preuzima korisnik, a ono ne bi smelo da bude duže od 24 sata na temperaturi od 2 do 8C, osim ako se rastvaranje vrši pod kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Kao i kod svih drugih antineoplastičkih agenasa, lek Sindaxel zahteva posebne mere opreznosti pri rukovanju. Priprema rastvora mora se obaviti u aseptičnim uslovima od strane posebno obučenog kadra, u za to posebno namenjenim prostorijama. Neophodno je nositi odgovarajuće zaštitne rukavice. Izbegavati kontakte sa kožom i sluzokožom. U slučaju kontakta sa kožom, zahvaćenu površinu isprati vodom i sapunom. Na mestu kontakta je primećeno bockanje, pečenje i crvenilo. U slučaju kontakta sa sluzokožom, istu treba obilno isprati vodom. U slučaju inhalacije prijavljeni su dispneja, bol u grudima, pečenje u grlu i mučnina.
Ukoliko se neotvorena bočica drži u frižideru, može da dođe do stvaranja precipitata koji se rastvara uz malo mućkanja, posle postizanja sobne temperature. To ne utiče na kvalitet leka. Ukoliko rastvor ostane zamućen ili se precipitat ne rastvori, bočica se ne sme upotrebiti.
Nakon višekratnog uvođenja igle i izvlačenja leka, bočice zadržavaju mikrobiološku, hemijsku i fizičku stabilnost do 28 dana na 25°C. Za svako naredno vreme i uslove korišćenja pre upotrebe biće odgovoran korisnik.
Priprema rastvora za intravensku infuziju
Takozvani "zatvoreni sistemi" ne bi tebalo da se upotrebljavaju za povlačenje koncentrata iz bočice budući da mogu da prouzrokuju kolabiranje gumenog zatvarača i posledično izazovu gubitak sterilnosti.
Sindaxel mora biti razblažen u aseptičnim uslovima sa sledećim rastvorima za infuziju: 0.9% rastvor NaCl; 5% rastvor glukoze; 5% glukoza i 0.9% NaCl; 5% glukoza u Ringerovom rastvoru. Finalna koncentracija rastvora mora da se kreće od 0.3 do 1.2 mg/ml.
Hemijska i fizička stabilnost pripremljenog rastvora za infuziju dokazana je na 5°C i na 25°C tokom 7 dana posle razređivanja u 5% -tnom rastvoru za infuziju glukoze ili 5%-tnoj glukozi u Ringerovom rastvoru za injekcije, i tokom 14 dana posle razređivanja u 0,9%-tnom rastvoru za infuziju natrijum-hlorida.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, rastvor treba primeniti odmah nakon pripreme za upotrebu. Ako se odmah ne upotrebi, odgovornost za vreme i uslove čuvanja pre upotrebe preuzima korisnik, a ono ne bi smelo da bude duže od 24 sata na temperaturi od 2 do 8C, osim ako se rastvaranje vrši pod kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Posle pripreme rastvor se može zamutiti što se pripisuje nosaču leka, koji se ne može ukloniti filtriranjem. Sindaxel rastvor treba dati kroz linijski filter koji je uključen u infuzionu liniju, sa mikroporoznom membranom sa dijametrom mrežice od maksimalno 0.22 . Kada se primenjuje ova vrsta filtera, nije ustanovljena promena jačine dejstva leka.
Bilo je retkih izveštaja o precipitaciji leka za vreme infuzije, obično prema kraju 24-časovnog infuzionog perioda. Iako uzrok ove precipitacije nije razjašnjen, oni su najverovatnije povezani sa prezasićenošću razblaženog rastvora. Da bi se smanjio rizik precipitacije, Sindaxel rastvor treba upotrebiti što je pre moguće posle razblaženja, a prekomerno mućkanje, protresivanje ili vibracije treba izbegavati. Infuzioni set mora da bude detaljno ispran pre upotrebe. Za vreme infuzije, izgled rastvora mora se redovno proveravati i infuziju treba prekinuti ako se pojavi precipitat.
Da bi se smanjila ekspozicija na DEHP, koji može da se otpušta iz PVC infuzionih kesa, setova ili drugih medicinskih instrumenata, razblaženi rastvor paklitaksela treba čuvati isključivo u ambalaži koja nije od PVC-a, odnosno u staklenim ili polipropilenskim bočicama ili plastičnim kesama (polipropilen, poliolefin) i biti primenjivani pomoću setova za infuziju na bazi polietilena. Upotreba filtera koji objedinjuju kratku ulaznu cev i/ili ispusnu plastificiranu PVC cev, nije rezultirala značajnim otpuštanjem DEHP-a.
Instrukcije za zaštitu na radu u toku pripreme rastvora za infuziju
Obavezna je upotreba zaštitnih rukavica, zaštitnog ogrtača i maske.
Trudne žene, kao i one koje planiraju da zatrudne, ne bi trebalo da rukuju ovim proizvodom
Injekcione bočice, infuzione boce, upotrebljene kanile, kateteri i ostalo, kao i ostatak citostatika se moraju smatrati opasnim otpadom
Instrukcije u slučaju prosipanja, rasipanja:
koristiti zaštitnu odeću
slomljeno staklo odložiti u kontejner za odlaganje opasnog otpada
kontaminiranu površinu je potrebno temeljno isprati hladnom vodom i zatim obrisati
materijal korišćen za brisanje takođe baciti po uputstvu za odlaganje opasnog otpada
U slučaju da rastvor dodje u kontakt sa kožom, površinu je potrebno isprati temeljno tekućom vodom, a zatim sapunom i vodom. U slučaju kontakta sa mukoznim membranama, isprati oštećene površine temeljno sa vodom.
U slučaju kontakta sa očima, temeljno ih isperite sa puno hladne vode. Kontaktirajte odmah oftalmologa.