Remicade
infliksimab
UPUTSTVO ZA LEK
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Vaš lekar će Vam takođe dati Karticu za pacijenta sa upozorenjima, koja sadrži važne informacije o bezbednosti kojih morate da budete svesni pre i u toku terapije lekom Remicade.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.
Ovaj lek propisan je samo Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo, obratite se Vašem lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri . Ovo uključuje i bilo koje neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu. Vidite odeljak 4.
Šta je lek Remicade i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što primite lek Remicade
Kako se primenjuje lek Remicade
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Remicade
Sadržaj pakovanja i ostale informacije
Lek Remicade sadrži aktivnu supstancu infliksimab. Infliksimab je monoklonsko antitelo-vrsta proteina koja se vezuje za specifična mesta u telu koja se zovu TNF (faktor nekroza tumora - engl. tumour necrosis factor) alfa.
Lek Remicade spada u grupu lekova koji se nazivaju ‘TNF blokatori’. Namenjen je za upotrebu kod odraslih osoba za lečenje sledećih zapaljenskih bolesti:
Reumatoidni artritis
Psorijatični artritis
Ankilozirajući spondilitis (Bechterew-ova bolest)
Psorijaza
Lek Remicade je takođe namenjen za upotrebu kod odraslih i dece uzrasta od 6 ili više godina za lečenje:
Kronove bolesti
Ulceroznog kolitisa
Lek Remicade deluje tako što se selektivno vezuje za TNF alfa i blokira njegovu aktivnost. TNF alfa protein učestvuje u zapaljenjskim procesima u organizmu i njegovom blokadom se može smanjiti zapaljenje u Vašem organizmu.
Reumatoidni artritis je zapaljenjska bolest zglobova. Ako imate aktivni reumatoidni artritis, prvo ćete dobiti druge lekove. Ako ti lekovi ne deluju dovoljno dobro, dobićete lek Remicade, koji ćete primati u kombinaciji sa drugim lekom koji se naziva metotreksat da bi se:
smanjili znakovi i simptomi Vaše bolesti;
usporilo oštećenje zglobova;
poboljšala Vaša fizička funkcionalnost
Psorijatični artritis je zapaljenjska bolest zglobova, obično praćena psorijazom. Ako imate aktivni psorijatični artritis, prvo ćete dobiti druge lekove. Ako ti lekovi ne deluju dovoljno dobro, dobićete lek Remicade da bi se:
smanjili znakovi i simptomi Vaše bolesti;
usporilo oštećenje zglobova;
poboljšala Vaša fizička funkcionalnost
Ankilozirajući spondilitis je zapaljenjska bolest kičme. Ako imate ankilozirajući spondilitis, prvo ćete dobiti druge lekove. Ako ti lekovi ne deluju dovoljno dobro, dobićete lek Remicade da bi se:
smanjili znakovi i simptomi Vaše bolesti;
poboljšala Vaša fizička funkcionalnost.
Psorijaza je zapaljenjska bolest kože. Ako imate umerenu do tešku plak psorijazu, prvo ćete biti lečeni drugim lekovima ili terapijama, kao što je fototerapija. Ako ti lekovi ne deluju dovoljno dobro, dobićete lek Remicade kako bi se smanjili znakovi i simptomi Vaše bolesti.
Ulcerozni kolitis je zapaljenjska bolest creva. Ako imate ulcerozni kolitis, prvo ćete dobiti druge lekove. Ako ti lekovi ne deluju dovoljno dobro, dobićete lek Remicade za lečenje Vaše bolesti.
Kronova bolest je zapaljenjska bolest creva. Ako imate Kronovu bolest, prvo ćete uzimati druge lekove. Ako ti lekovi ne deluju dovoljno dobro, dobićete lek Remicade:
za lečenje aktivne Kronove bolesti
da bi se smanjio broj neprirodnih otvora creva kroz kožu (fistula) između creva i kože koji nisu bili izlečeni drugim lekovima ili hirurškim putem.
ako ste alergični (preosetljivi) na infliksimab, ili na bilo koju od pomoćnih supstanci leka Remicade (navedeno u odeljku 6)
ako ste alergični (preosetljivi) na proteine mišjeg porekla
ako imate tuberkulozu (TB) ili neku drugu ozbiljnu infekciju, kao što je zapaljenje pluća ili sepsa
ako imate umeren ili težak stepen srčane slabosti
Nemojte da uzimate lek Remicade ukoliko se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas. Ukoliko niste sigurni, razgovarajte sa svojim lekarom pre nego što uzmete lek Remicade.
Razgovarajte sa svojim lekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom pre nego što primenite lek Remicade:
Prethodna primena terapije lekom Remicade
Recite svom lekaru ukoliko ste se u prošlosti lečili lekom Remicade i sada ponovo započinjete lečenje lekom Remicade.
Ukoliko ste imali prekid u terapiji lekom Remicade koji je trajao dužu od 16 nedelja, postoji povećan rizik od pojave alergijskih reakcija kod ponovnog početka lečenja.
Infekcije
Obavestite svog lekara ukoliko imate infekciju, čak i veoma blagu, pre nego što počnete da primate lek Remicade.
Pre nego što počnete da primate lek Remicade, obavestite svog lekara ukoliko ste živeli ili putovali u oblasti gde su česte infekcije koje se nazivaju histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza. Ove infekcije izazivaju posebne vrste gljivica koje mogu da deluju na pluća ili druge delove Vašeg organizma.. Kada ste na terapiji lekom Remicade možete lakše da dobijete infekciju.
Kada ste na terapiji lekom Remicade možete lakše da dobijete infekciju.Taj rizik je veći ako imate 65 ili više godina.
Te infekcije mogu biti ozbiljne, a uključuju tuberkulozu, infekcije izazvane virusima gljivicama, bakterijama ili drugim organizmima iz spoljašnje sredine i sepsu koja može biti opasna po život.
Odmah obavestite svog lekara ukoliko primetite znake infekcije u toku lečenja lekom Remicade. Simptomi uključuju povišenu temperaturu, kašalj, simptome nalik na grip, opštu slabost, crvenilo ili osećaj vreline na koži, rane ili probleme sa zubima. Vaš lekar može da preporuči privremeni prekid terapije lekom Remicade.
Tuberkuloza (TB)
Veoma je važno da obavestite svog lekara ukoliko ste ikada bolovali od tuberkuloze, ili ukoliko ste bili u bliskom kontaktu sa osobom koja je bolovala od tuberkuloze.
Vaš lekar će Vas testirati da bi utvrdio da li imate tuberkulozu Slučajevi tuberkuloze su prijavljeni kod pacijenata lečenih lekom Remicade, čak i kod pacijenata koji su već lečeni lekovima za lečenje tuberkuloze. Vaš lekar će upisati da su Vam urađeni ti testovi u Vašu Karticu za pacijenta sa upozorenjima.
Ukoliko Vaš lekar smatra da kod Vas postoji rizik od razvoja tuberkuloze, postoji mogućnost da primate lekove za lečenje tuberkuloze pre nego što počnete terapiju lekom Remicade.
Odmah obavestite svog lekara ukoliko tokom lečenja lekom Remicade dobijete simptome tuberkuloze. Simptomi uključuju uporan kašalj, gubitak telesne mase, zamor, povišenu temperaturu, noćno znojenje.
Virus hepatitisa B (HBV)
Obavestite svog lekara pre nego što počnete da primate lek Remicade ukoliko ste nosilac virusa ili ukoliko imate ili ste imali hepatitis B
Obavestite svog lekara ukoliko mislite da ste pod rizikom da se zarazite virusom hepatitisa B.
Lekar treba da Vas testira na hepatitis B virus
Lečenje TNF blokatorima kao što je lek Remicade može da dovede do reaktivacije virusa hepatitisa B kod pacijenata koji nose taj virus, što u pojedinim slučajevima može biti opasno po život.
Srčani problemi
Obavestite svog lekara ukoliko imate bilo koje srčane probleme, kao što je blaga srčana slabost
Vaš lekar će pažljivo da nadzire funkciju Vašeg srca.
Odmah obavestite svog lekara ukoliko tokom terapije lekom Remicade dođe do pojave novih simptoma srčane slabosti ili pogoršanja postojećih. Simptomi uključuju kratak dah ili oticanje stopala.
Kancer i limfom
Obavestite svog lekara ukoliko imate ili ste ikad imali limfom (vrstu kancera krvi) ili bilo koji drugi tip kancera pre nego što počnete da primate lek Remicade
Pacijenti sa teškim oblikom reumatoidnog artritisa, koji u dužem periodu boluju od te bolesti, mogu biti pod većim rizikom za razvoj limfoma.
Deca i odrasli koji primaju lek Remicade mogu biti pod većim rizikom za razvoj limfoma ili neke druge vrste kancera.
Kod nekih pacijenata koji su primali blokatore TNF-a, uključujući lek Remicade, došlo je do pojave retke vrste kancera poznatog kao hepatosplenični T-ćelijski limfom. Većina tih pacijenata su bili dečaci adolescenti ili mlađi odrasli muškarci i većina njih su imali ili Kronovu bolest ili ulcerozni kolitis. Ova vrsta kancera obično rezultira smrtnim ishodom. Skoro svi ovi pacijenti su takođe primali i lekove koji sadrže azatioprin ili 6-merkaptopurin uz blokatore TNF-a.
Kod nekih pacijenata lečenih infliksimabom došlo je do pojave određenih tipova raka kože. Molimo da se obratite lekaru ako tokom ili posle terapije primetite pojavu bilo kakve promene u izgledu kože ili izrasline na koži.
Kod nekih žena koje su se lečile lekom Remicade zbog reumatoidnog artritisa, došlo je do pojave raka grlića materice. Za pacijentkinje koje primaju lek Remicade, uključujući i one starije od 60 godina, Vaš lekar može da preporuči da se kod Vas nastavi redovno praćenje na rak grlića materice.
Bolesti pluća ili teški pušači
Pre nego što počnete da primate lek Remicade, obavestite svog lekara ukoliko bolujete od bolesti pluća koja se zove hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP) ili ukoliko ste težak pušač.
Pacijenti sa HOBP i pacijenti koji su teški pušači mogu biti pod većim rizikom za razvoj kancera dok su na terapiji lekom Remicade.
Oboljenje nervnog sistema
Obavestite svog lekara ukoliko imate ili ste ikad imali problem koji se tiče Vašeg nervnog sistema pre nego što počnete da primate lek Remicade. To uključuje multiplu sklerozu, Giljen- Bareov sindrom, ukoliko imate epileptične napade ili Vam je dijagnostikovan ‘optički neuritis’.
Odmah obavestite svog lekara ako tokom lečenja lekom Remicade dobijete simptome nervnog oboljenja. Simptomi uključuju promene vida, slabost u rukama ili nogama, utrnulost ili peckanje u bilo kojem delu tela.
Neprirodni otvori na koži (fistule)
Obavestite svog lekara ukoliko imate bilo kakve neprirodne otvore na koži (fistule) pre nego što počnete da primate lek Remicade.
Vakcinacija
Recite svom lekaru ukoliko ste nedavno primili ili treba da primite vakcinu
Pre nego što primite lek Remicade, potrebno je da primite sve preporučene vakcine.Neke vakcine možete primiti u toku terapije lekom Remicade, dok žive vakcine (vakcine koje sadrže žive ali oslabljene uzročnike infekcije) ne smete da primate dok ste na terapiji lekom Remicade, jer one mogu da izazovu infekciju.
Ukoliko ste primili lek Remicade u toku trudnoće, Vaša beba može da bude pod većim rizikom da dobijete takvu infekciju nakon vakcinacije živom vakcinom u periodu od oko šest meseci posle poslednje doze koju ste primili tokom trudnoće. Važno je da kažete lekaru Vaše bebe i drugim zdravstvenim radnicima o Vašoj upotrebi leka Remicade, tako da oni mogu da odluče kada Vaša beba treba da primi bilo koju vakcinu, uključujući žive vakcine poput BCG (koja se koristi za prevenciju tuberkuloze). Za dodatne informacije videti odeljak Trudnoća, dojenje i plodnost.
Primena infektivnih agenasa u terapijske svrhe
Obavestite svog lekara ako ste nedavno primili ili treba da primate terapiju terapijskim infektivnim agensom (kao što je ukapavanje BCG vakcine za lečenje karcinoma).
Operacije ili stomatološki zahvati
Obavestite svog lekara ukoliko treba da imate bilo kakvu hiruršku intervenciju ili stomatološki zahvat
Obavestite svog hirurga ili stomatologa da ste na terapiji lekom Remicade i pokažite mu Vašu karticu za pacijenta sa upozorenjima.
Gore navedene informacije se takođe odnose na decu i adolescente. Osim toga:
Kod neke dece i adolescenta koji su primali TNF blokatore kao što je lek Remicade, došlo je do razvoja kancera, uključujući i neuobičajene vrste kancera koji su ponekada imali smrtni ishod.
Kod dece koja su primala lek Remicade infekcije su se više javljale u poređenju sa odraslim pacijentima.
Pre započinjanja primene leka Remicade, deca treba da prime preporučenu vakcinu.Tokom lečenja lekom Remicade deca mogu primiti neke vakcine, ali ne smeju primiti žive vakcine za vreme lečenja lekom Remicade.
Ukoliko niste sigurni da li se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas, razgovarajte sa svojim lekarom pre nego što počnete da primate lek Remicade.
Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ukoliko primate donedavno ste primali ili ćete možda primati bilo koje druge lekove.
Pacijenti koji boluju od zapaljenjske bolesti već uzimaju lekove za lečenje tih bolesti. Ti lekovi mogu da izazovu neželjene reakcije. Vaš lekar će Vas savetovati koje druge lekove morate da nastavite da uzimate dok primate lek Remicade.
Obavestite svog lekara ukoliko uzimate ili ste nedavno uzimali bilo koje druge lekove, uključujući druge lekove koji se koriste u lečenju Kronove bolesti, ulceroznog kolitisa, reumatoidnog artritisa, ankilozirajućeg spondilitisa, psorijatičnog artritisa ili psorijaze, ili lekove dobijene bez recepta, kao što su vitamini i biljni lekovi.
Posebno, obavestite svog lekara ukoliko uzimate neki od sledećih lekova:
Lekove koji utiču na Vaš imunski sistem
Kineret (anakinra). Remicade i Kineret ne smeju da se uzimaju istovremeno
Orencia (abatacept). Remicade i Orencia ne smeju da se uzimaju istovremeno.
Tokom primene leka Remicade ne smete da primate žive vakcine. Ukoliko ste primali lek Remicade u toku trudnoće, obavestite o tome lekara Vaše bebe ili ukoliko je potrebno i druge zdravstvene radnike koji brinu o Vašoj bebi, pre nego što primi bilo koju vakcinu.
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru ili faemaceutu za savet pre nego što primite ovaj lek. Lek Remicade tokom trudnoće treba koristiti samo kada Vaš lekar smatra da je to za Vas neophodno.
Potrebno je izbegavati trudnoću tokom lečenja lekom Remicade i 6 meseci nakon završetka lečenja. Razgovarajte sa Vašim lekarom o upotrebi kontracepcije tokom tog perioda sa Vašim lekarom.
Nemojte dojiti dok ste na terapiji lekom Remicade i najmanje 6 meseci nakon poslednje primene leka Remicade
Ukoliko ste primali lek Remicade u toku trudnoće, Vaša beba može da bude pod većim rizikom da dobije infekciju.
Važno je da obavestite lekara Vaše bebe i druge zdravstvene radnike o Vašoj upotrebi leka Remicade, pre nego što beba primi bilo koju vakcinu. Ukoliko ste tokom trudnoće primali lek Remicade, primena BCG vakcine (koja se primenjuje za prevenciju tuberkuloze). Vašem detetu u toku 6 meseci nakon rođenja može dovesti do infekcije sa ozbiljnim komplikacijama, uključujući i smrt. Žive vakcine, kakva je i BCG vakcina, Vaša beba ne sme da primi u periodu od 6 meseci nakon rođenja .Za dodatne informacije videti odeljak o vakcinaciji.
Kod novorođenčadi čije su majke tokom trudnoće primale lek Remicade, projavljeno je značajno smanjenje belih krvnih ćelija. Ukoliko Vaša beba ima stalno povišenu telesnu temperaturu ili infekcije, odmah se obratite lekaru Vaše bebe.
Malo je verovatno da lek Remicade utiče na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanje mašinama. Ako se posle primene leka Remicade osećate umorno,imate vrtoglavicu ili se osećate loše,nemojte voziti ni rukovati mašinama i alatima.
Lek Remicade sadrži natrijum
Lek Remicade sadrži manje od 1 mmoL (23mg) natrijuma po dozi tj. suštinski je bez natrijuma. Međutim Lek Remicade se pre primene razblažuje sa 0,9% rastvorom natrijum-hlorida. Obratite se svom lekaru ako ste na režimu ishrane sa ograničenim unosom soli.
Uvek primenjujte ovaj lek tačno onako kako je navedeno u ovom uputstvu, ili kako Vam je to objasnio Vaš lekar ili farmaceut. Ukoliko niste sigurni proverite sa Vašim lekarom ili farmaceutom.
Uobičajena doza je 3 mg po kilogramu telesne mase.
Uobičajena doza je 5 mg po kilogramu telesne mase.
Lek Remicade će Vam dati Vaš lekar ili medicinska sestra
Vaš lekar ili medicinska sestra će pripremiti lek Remicade rastvor za infuziju
Rastvor leka Remicade rastvor će se polako ubrizgavati (tokom perioda od 2 sata) u jednu od Vaših vena, obično u venu na ruci. Posle primene treće doze, Vaš lekar može odlučiti da Vam primeni infuziju leka Remicade, u trajanju od jednog sata.
Bićete pod nadzorom dok primate lek Remicade, kao i 1 do 2 sata nakon toga.
Lekar će doneti odluku koju dozu leka Remicade ćete primati i koliko često. To će zavisiti od Vaše bolesti, telesne mase i od toga koliko dobro reagujete na lek Remicade
Tabela pokazuje koliko se često lek Remicade obično primenjuje.
1. doza | nedelja 0 | ||
2. doza | 2 nedelje nakon Vaše 1. doze | ||
3. doza | 6 nedelja nakon Vaše 1. doze | ||
Sledeće doze | Svakih 6 do 8 nedelja u zavisnosti bolesti | od | Vaše |
Lek Remicade se daje deci samo ukoliko se leče od Kronove bolesti ili ulceroznog kolitisa. Ta deca moraju imati 6 ili više godina.
Budući da Vam ovaj lek daje Vaš lekar ili medicinska sestra, malo je verovatno da ćete dobiti previše leka. Nisu poznate neželjene reakcije kod primene prevelike količine leka Remicade.
Ukoliko zaboravite ili propustite da odete na zakazanu terapiju lekom Remicade, zakažite drugu terapiju što je pre moguće.
Ako imate dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.
Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji primaju ovaj lek. Većina neželjenih reakcija su blage do umerene. Međutim, pojedini pacijenti mogu imati ozbiljna neželjena dejstva koja mogu da zahtevaju lečenje. Neželjena dejstvamogu da se pojavei posle prestanka Vaše terapije lekom Remicade.
Odmah obavestite svog lekara ukoliko primetite bilo šta od gore navedenog.
Bol u stomaku, mučnina
Virusne infekcije kao što su herpes ili grip
Infekcije gornjeg dela respiratornog trakta, kao što je zapaljenje sinusa (sinuzitis)
Glavobolja
Neželjena reakcija kao posledica primene infuzije
Bol
Poremećaj funkcije jetre, povećane vrednosti enzima jetre (što se vidi na osnovu rezultata analize krvi)
Infekcije pluća ili grudnog koša, kao što su bronhitis ili pneumonija (zapaljenje pluća)
Infekcija donjeg respiratornog trakta (npr. bronhitis, pneumonija)
Otežano ili bolno disanje, bol u grudima
Krvarenje u želucu ili crevima, proliv, loša probava, gorušica, zatvor
Koprivnjača, osip praćen svrabom ili suva koža
Problemi sa ravnotežom ili vrtoglavica, vertigo, pojačana ili oslabljena osetljivost
Povišena temperatura, pojačano znojenje
Problemi sa cirkulacijom, kao što su nizak ili visok krvni pritisak (hipotenzija ili hipertenzija)
Stvaranje modrica, naleti vrućine ili krvarenje iz nosa, vrućina, crvena koža (crvenilo)
Zamor ili slabost
Bakterijske infekcije kao što su trovanje krvi, apsces ili infekcija kože (celulitis)
Poremećaj krvne slike, kao što je anemija ili nizak broj belih krvnih ćelija (leukocitoza) linfadenopatija
Otečeni limfni čvorovi
Depresija, problemi sa spavanjem
Problemi sa očima uključujući crvene oči i infekcije (konjunktivitis)
Ubrzan rad srca (tahikardija) ili lupanje srca (palpitacije)
Bol u zglobovima, mišićima ili leđima
Infekcije mokraćnih puteva
Psorijaza, problemi sa kožom kao što su ekcem i opadanje kose
Reakcije na mestu davanja injekcije, kao što su bol, oticanje, crvenilo ili svrab
Drhtavica, nagomilavanje tečnosti ispod kože koje izaziva oticanje
Osećaj trnjenja ili peckanja
Nedostatak u snabdevanju krvlju, oticanje vena
Problemi sa kožom, kao što su stvaranje plikova, bradavica, neprirodna boja kože ili pigmentacija kože ili oticanje usana
Teške alergijske reakcije (npr. anafilaksa), poremećaj imunskog sistema poznat kao lupus, alergijske reakcije na strane proteine
Otežano zarastanje rana
Oticanje jetre (hepatitis) ili žučne kese, oštećenje jetre
Zaboravnost, razdražljivost, stanje konfuzije, nervoza
Problemi sa očima uključujući zamućen ili oslabljen vid, natečene oči ili pojava čmička
Novonastala srčana slabosti ili pogoršanje postojeće, usporen rad srca
Nesvestica
Konvulzije (epileptični napadi), problemi sa nervnim sistemom
Otvor u crevu ili blokada creva, bol u stomaku ili grčevi
Oticanje pankreasa, zapaljenje pankreasa (pankreatitis)
Gljivične infekcije kao što je infekcija uzrokovana kvaščevim gljivicama
Problemi sa plućima (kao što je edem)
Nakupljanje tečnosti oko pluća (pleuralni izliv)
Infekcije bubrega
Smanjen broj trombocita, povećan broj belih krvnih ćelija
Infekcije vagine.
Vrsta kancera krvi (limfom)
Nedovoljno snabdevanje organizma kiseonikom putem krvi, poremećaj cirkulacije kao što je suženje krvnih sudova
Zapaljenje membrane mozga (meningitis)
Infekcije zbog oslabljenog imunskog sistema
Infekcija virusom hepatitisa B ako ste u prošlosti već imali hepatitis B
Neprirodno oticanje ili rast tkiva
Oticanje malih krvnih sudova (vaskulitis)
Poremećaji imunskog sistema koji mogu da utiču na pluća, kožu i limfne čvorove (kao što je sarkoidoza).
Nedostatak motivacije ili emocija
Ozbiljne kožne bolesti, kao što su toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnson-ov sindrom ili multiformni eritem, problemi sa kožom kao što su gnojni čirevi
Ozbiljni poremećaji nervnog sistema, kao što su transverzalni mijelitis, bolest nalik multiploj sklerozi, optički neuritis ili Guillain-Barre-ov sindrom
Nakupljanje tečnosti u srčanoj maramici (perikardijalna efuzija)
Ozbiljni problemi sa plućima (kao što je intersticijalna bolest pluća)
Melanom (vrsta raka kože)
Rak grlića materice
Smanjen broj krvnih ćelija, uključujući izraženo smanjenje broja belih krvnih ćelija
Karcinom kod dece i odraslih
Retke vrste karcinoma krvi, koji se najčešće javljaju kod mladih osoba (hepatosplenični T-ćelijski limfom)
Oslabljena funkcija jetre
Karcinom Merkelovih ćelija (vrsta raka kože)
Pogoršanje stanja poznatog kao dermatomiozitis (koje se manifestuje kao kožni raš praćen slabošću mišića).
Privremeni gubitak vida u toku ili u periodu od 2 sata nakon infuzije
Primena „živih“ vakcina može da dovede do infekcije izazvane „živim“ virusima ili bakterijama iz vakcine (kada imate oslabljen imunski sistem).
Kod dece koja su primala lek Remicade za lečenje Kronove bolesti postojale su izvesne razlike u neželjenim dejstvima u poređenju sa odraslima koji su primali lek Remicade za lečenje Kronove bolesti. Neželjena dejstva koja su se javljala više kod dece su: smanjen broj crvenih krvnih ćelija (anemija), krv u stolici, smanjen broj belih krvnih ćelija (leukopenija), crvenilo ili navala vrućine, virusne infekcije, smanjen broj neutrofila-vrste belih krvnih ćelija koje se bore protiv infekcije (neutropenija), prelom kostiju, bakterijske infekcije i alergijske reakcije disajnih puteva.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara, farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Za čuvanje leka Remicade zaduženi su zdravstveni radnici. Podaci o čuvanju, ukoliko Vam budu potrebni, su sledeći:
Čuvati ovaj lek van domašaja i vidokruga dece!
Ne smete koristiti lek Remicade posle isteka roka upotrebe naznačen na spoljašnjem i unutrašnjem pakovanju leka nakon oznake „Važi do:“. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.
Čuvati u frižideru (2C do 8).
Ovaj lek se može čuvati i u originalnoj kutiji van frižidera na maksimalnoj temperaturi do 25 °C, jednokratno, u periodu do 6 meseci, ali ne duže od originalnog roka trajanja. U ovoj situaciji, lek ne treba vraćati nazad u frižider. Novi rok upotrebe je potrebno upisati na kartonsku kutiju, uključujući dan, mesec i godinu. Lek treba odbaciti ukoliko se ne iskoristi do isteka novog roka upotrebe ili roka upotrebe odštampanog na kutiji zavisno od toga šta nastupi pre.
Preporučuje se da se lek Remicade, kada je pripremljen za infuziju, upotrebi što je moguće pre (u roku od 3 sata). Međutim, ukoliko se rastvor priprema u sterilnim uslovima, može da se čuva u frižideru od 2C do 8C u periodu od 28 dana i dodatnih 24 sata na temperaturi od 25 °C nakon iznošenja iz frižidera.
Nemojte koristiti ovaj lek ukoliko dođe do obezbojenja ili ukoliko postoji prisustvo čestica.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana.Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
Aktivna supstanca je infliksimab.
Jedna bočica sadrži 100 mg infliksimaba. Posle rekonstitucije 1 mL sadrži 10 mg infliksimaba.
Pomoćne supstance su: saharoza, polisorbat 80, natrijum-dihidrogenfosfat, monohidrat’ dinatrijum-fosfat, dihidrat.
Lek Remicade prašak za koncentrat za rastvor za infuziju. Prašak čine liofilizirane bele granule.
Unutrašnje pakovanje je staklena bočica tipa I sa gumenim čepom i aluminijumskim naborima zaštićena plastičnom kapicom.
Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna bočica sa lekom i Uputstvo za lek.
Nosilac dozvole:
MERCK SHARP & DOHME D.O.O.,
Omladinskih brigada 90a/1400, Beograd-Novi Beograd
Proizvođač:
JANSSEN BIOLOGICS B.V.,
Leiden, Einsteinweg 101, Holandija
Novembar, 2018.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
515-01-00174-18-002 od 23.11.2018.
SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:
Reumatoidni artritis
Lek Remicade, u kombinaciji sa metotreksatom, je indikovan za redukovanje znakova i simptoma, kao i za poboljšanje fizičkih funkcija kod:
odraslih pacijenata sa aktivnom bolešću u slučaju kada je odgovor na antireumatske lekove koji modifikuju tok bolesti (eng. disease-modifying antirheumatic drugs, DMARD), uključujući metotreksat, nije bio odgovarajući.
odraslih pacijenata sa teškom, aktivnom i progresivnom bolešću, koji prethodno nisu bili lečeni metotreksatom ili antireumatskim lekovima koji modifikuju tok bolesti (DMARD).
Kod ovih pacijenata, rendgenskim snimcima je pokazano smanjenje brzine progresije oštećenja zglobova (videti odeljak Farmakodinamski podaci).
Kronova bolest kod odraslih Lek Remicade je indikovan za:
terapiju umerenog do teškog oblika aktivne Kronove bolesti, kod odraslih pacijenata koji nisu odreagovali na potpunu i adekvatnu terapiju kortikosteroidima i/ili imunosupresivima; ili koji ne podnose ili kod kojih postoje medicinske kontraindikacije za takvu terapiju.
terapiju fistuloznog oblika aktivne Kronove bolesti, kod odraslih pacijenata koji nisu odreagovali na punu i adekvatnu konvencionalnu terapiju (uključujući antibiotike, drenažu i imunosupresivnu terapiju).
Kronova bolest kod dece
Lek Remicade je indikovan za lečenje teškog oblika aktivne Kronove bolesti, kod dece i adolescenata starosti od 6 do 17 godina, kod kojih nije uočeno poboljšanje nakon primene konvencionalne terapije, uključujući kortikosteroide, imunomodulatore i primarnu nutritivnu terapiju; ili koji ne podnose ili imaju medicinske kontraindikacije za takvu vrstu terapije. Lek Remicade je ispitivan samo u kombinaciji sa konvencionalnom imunosupresivnom terapijom.
Ulcerozni kolitis
Lek Remicade je indikovan za lečenje umerenog do teškog oblika aktivnog ulceroznog kolitisa kod odraslih pacijenata koji nisu adekvatno odreagovali na konvencionalnu terapiju uključujući kortikosteroide i 6- merkaptopurin (6-MP) ili azatioprin (AZA), ili koji ne podnose ili kod kojih postoje medicinske kontraindikacije za takvu terapiju.
Ulcerozni kolitis kod pedijatrijskih pacijenata
Lek Remicade je indikovan za lečenje teškog oblika aktivnog ulceroznog kolitisa, kod dece i adolescenata uzrasta od 6 do 17 godina, koji nisu adekvatno odreagovali na konvencionalnu terapiju, uključujući kortikosteroide i 6-merkaptopurin (6-MP) ili azatioprin (AZA), ili koji ne podnose ili kod kojih postoje medicinske kontraindikacije za takve terapije.
Ankilozirajući spondilitis
Lek Remicade je indikovan za lečenje teškog, aktivnog oblika ankilozirajućeg spondilitisa, kod odraslih pacijenata koji nisu na odgovarajući način odreagovali na konvencionalnu terapiju.
Psorijatični artritis
Lek Remicade je indikovan za lečenje aktivnog i progresivnog oblika psorijatičnog artritisa kod odraslih pacijenata koji nisu adekvatno reagovali na prethodno DMARD lečenje.
Lek Remicade treba primenjivati:
u kombinaciji sa metotreksatom
ili samostalno kod pacijenata koji pokazuju netoleranciju na metotreksat ili kod kojih je metotreksat kontraindikovan
Pokazano je da lek Remicade poboljšava funkcionalnu sposobnost kod pacijenata sa psorjatičnim artritisom i smanjuje brzinu napredovanja oštećenja perifernih zglobova, što je procenjeno na osnovu rentgenskih snimaka kod pacijenata sa poliartikularnim simetričnim podtipovima bolesti (videti odeljak Farmakodinamski podaci).
Psorijaza
Lek Remicade je indikovan za lečenje plak psorijaze umerenog do teškog oblika, kod odraslih pacijenata kod kojih je druga sistemska terapija, uključujući ciklosporin, metotreksat ili psoralen ultraljubičastu A svetlost (PUVA), neefikasna, kontraindikovana ili je pacijenti ne podnose (videti odeljak Farmakodinamski podaci).
Terapija lekom Remicade mora da se uvodi i primenjuje pod kontrolom lekara koji imaju iskustva u postavljanju dijagnoze i lečenju reumatoidnog artritisa, inflamatornih bolesti creva, ankilozirajućeg spondilitisa, psorijatičnog artritisa ili psorijaze. Lek Remicade treba primeniti intravenski. Infuziju leka Remicade treba da primenjuju osposobljeni zdravstveni radnici, koji su obučeni da prepoznaju bilo koji problem u vezi sa infuzijom. Pacijentima koji primaju lek Remicade treba dati Uputstvo za lek i posebnu karticu sa upozorenjima.
U toku lečenja lekom Remicade, treba prilagoditi istovremenu terapiju drugim lekovima, npr. kortikosteroidima i imunosupresivima.
Doziranje
Odrasli ( 18 godina starosti)
Reumatoidni artritis
3 mg/kg se primenjuje u vidu intravenske infuzije nakon čega slede dodatne infuzione doze od 3 mg/kg u 2. i
6. nedelji posle prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedelja posle toga. Lek Remicade se mora davati istovremeno sa metotreksatom.
Dostupni podaci ukazuju na to da se klinički odgovor obično postiže u roku od 12 nedelja terapije. Ukoliko je pacijent pokazao neadekvatan odgovor ili je prestao da reaguje nakon tog perioda, može se razmotriti postepeno povećanje doze za oko 1,5 mg/kg, maksimalno do 7,5 mg/kg na svakih 8 nedelja. Alternativno, može se razmotriti primena doze od 3 mg/kg na svake 4 nedelje. Ukoliko se postigne adekvatan odgovor,
treba nastaviti lečenje odabranom dozom i učestalošću primene. Dalji nastavak terapije treba pažljivo razmotriti kod pacijenata kod kojih ne postoje dokazi o terapijskoj koristi u toku prvih 12 nedelja lečenja ili posle korekcije doze.
Umereno do izrazito aktivna Kronova bolest
5 mg/kg se primenjuje u vidu intravenske infuzije, a zatim se 2 nedelje posle prve infuzije daje dodatna infuzija u dozi od 5mg/kg. Ukoliko pacijent ne reaguje na lečenje posle 2 doze, ne treba nastaviti lečenje infliksimabom. Na osnovu dostupnih podataka ne preporučuje se dalje lečenje infliksimabom, kod pacijenata koji nisu reagovali na terapiju u roku od 6 nedelja posle početne infuzije.
Kod pacijenata koji su odreagovali na terapiju, alternativne strategije za dalje lečenje su:
terapija održavanja: dodatna infuzija od 5 mg/kg u 6. nedelji nakon inicijalne doze, nakon toga infuzije na svakih 8 nedelja, ili
ponovna primena: infuzija u dozi od 5 mg/kg ukoliko se ponovo jave znaci i simptomi bolesti (videti ‘Ponovna primena’ u tekstu koji sledi i odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Premda ne postoje komparativni podaci, ograničeni podaci kod pacijenata koji su inicijalno reagovali na dozu od 5 mg/kg ali se odgovor potom izgubio, ukazuju na to da se kod nekih pacijenata povećanjem doze može ponovo uspostaviti terapijski odgovor (videti odeljak Farmakodinamski podaci). Dalji nastavak terapije treba pažljivo uzeti u obzir kod pacijenata kod kojih ne postoje dokazi o terapijskoj koristi posle korekcije doze.
Fistulozna, aktivna Kronova bolest
5 mg/kg se primenjuje u vidu intravenske infuzije, posle čega sledi dodatna doza od 5 mg/kg infuzije u 2. i
6. nedelje posle prve infuzije. Ukoliko pacijent ne reaguje na terapiju posle 3 doze, ne treba nastaviti lečenje infliksimabom.
Kod pacijenata koji su reagovali na terapiju, alternativne strategije za nastavak lečenje su:
terapija održavanja: dodatna infuzija od 5 mg/kg na svakih 8 nedelja ili
ponovna primena: infuzija od 5 mg/kg ukoliko se ponovo jave znaci ili simptomi bolesti, posle čega slede infuzije od 5 mg/kg na svakih 8 nedelja (videti ‘Ponovna primena’ u daljem tekstu i odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Premda ne postoje komparativni podaci, ograničeni podaci kod pacijenata koji su inicijalno odgovorili na dozu od 5 mg/kg ali kod kojih se odgovor potom izgubio, ukazuju na to da se kod nekih pacijenata povećanjem doze može ponovo uspostaviti terapijski odgovor (videti odeljak Farmakodinamski podaci). Dalji nastavak terapije treba pažljivo uzeti u obzir kod pacijenata kod kojih ne postoje dokazi o terapijskoj koristi posle prilagođavanja doze.
Kod Kronove bolesti, iskustvo sa ponovnom primenom leka u slučaju ponovne pojave znakova i simptoma Kronove bolesti je ograničeno i ne postoje komparativni podaci o odnosu koristi i rizika alternativnih strategija za nastavak lečenja.
Ulcerozni kolitis
5 mg/kg se primenjuje u vidu intravenske infuzije, posle čega slede dodatne infuzije u dozi od 5 mg/kg u 2. i
6. nedelji posle prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedelja posle toga.
Dostupni podaci ukazuju na to da se klinički odgovor obično javlja u roku od 14 nedelja lečenja, tj. posle tri doze. Dalji nastavak terapije treba pažljivo razmotriti kod pacijenata kod kojih se u toku ovog perioda ne uoče dokazi o koristi terapije.
Ankilozirajući spondilitis
5 mg/kg se primenjuje u vidu intravenske infuzije, nakon čega slede dodatne infuzione doze od 5 mg/kg u 2. i 6. nedelji posle prve infuzije, a zatim na svakih 6 do 8 nedelja. Ukoliko pacijent ne odreaguje na terapiju posle 6 nedelja (tj. posle 2 doze), ne treba nastaviti lečenje infliksimabom.
Psorijatični artritis
5 mg/kg se primenjuje u vidu intravenske infuzije, posle čega slede dodatne infuzione doze od 5 mg/kg u 2. i 6. nedelji posle prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedelja posle toga.
Psorijaza
5 mg/kg se primenjuje u vidu intravenske infuzije, nakon čega sledi dodatna infuziona doza od 5 mg/kg u 2. i
6. nedelji nakon prve infuzije, zatim na svakih 8 nedelja posle toga. Ukoliko pacijent ne odreaguje na terapiju posle 14 nedelja (tj. posle 4 doze), ne bi trebalo nastaviti lečenje infliksimabom.
Ponovna primena kod Kronove bolesti i reumatoidnog artritisa
Ukoliko se ponovo pojave znaci i simptomi bolesti, lek Remicade se može ponovno primeniti u periodu od 16 nedelja nakon poslednje infuzije. U kliničkim ispitivanjima, reakcije kasne preosetljivosti su bile povremene i javile su se nakon perioda u kome pacijenti nisu primali lek Remicade, a koji su kraći od godinu dana (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i neželjena dejstva).
Nisu utvrđeni bezbednost i efikasnost ponovne primene ako je period u kojem se infliksimab nije davao duži od 16 nedelja. To se odnosi i na pacijente koji imaju Kronovu bolest i na pacijente koji imaju reumatoidni artritis.
Ponovna primena kod ulceroznog kolitisa
Bezbednost i efikasnost ponovne primene nije utvrđena, osim kada se daje svakih 8 nedelja (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i neželjena dejstva).
Ponovna primena kod ankilozirajućeg spondilitisa
Bezbednost i efikasnost ponovne primene nije utvrđena, osim kada se daje svakih 6 do 8 nedelja (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i neželjena dejstva).
Ponovna primena kod psorijatičnog artritisa
Bezbednost i efikasnost ponovne primene nije utvrđena, osim kada se daje svakih 8 nedelja (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i neželjena dejstva).
Ponovna primena kod psorijaze
Ograničeno iskustvo vezano za ponovnu primenu leka Remicade kod pacijenata sa psorijazom, sa primenom jedne doze leka posle 20 nedelja ukazuje na smanjenu efikasnost i povećanu učestalost blagih do umerenih reakcija na infuziju u poređenju sa onima tokom prvobitne primene uvodne terapije (videti odeljak Farmakodinamski podaci).
Ograničeno iskustvo vezano za ponovnu primenu leka zbog novog izbijanja bolesti ponavljanjem uvodnog režima lečenja, pokazuje veću incidencu reakcija vezanih za infuziju, uključujući i ozbiljne reakcije, u poređenju sa terapijom održavanja svakih 8 nedelja (videti odeljak Neželjena dejstva).
Ponovna primena kod različitih indikacija
Ukoliko se prekine terapija održavanja, a postoji potreba da se lečenje ponovo započne, ne preporučuje se ponavljanje uvodnog režima lečenja (videti odeljak Neželjena dejstva). U takvim slučajevima, treba započeti terapiju davanjem jedne doze leka Remicade, a zatim nastaviti sa dozama održavanja, prema gore opisanim preporukama.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Nisu vršene posebna ispitivanja leka Remicade kod starijih pacijenata. U toku kliničkih ispitivanja nisu primećene značajnije razlike u klirensu ili volumenu distribucije vezane za starost. Nije potrebna korekcija doze (videti odeljak Farmakokinetički podaci). Za više informacija o bezbednosti primene leka Remicade kod starijih pacijenata videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i neželjena dejstva).
Oštećena funkcija bubrega i/ili jetre
Nisu vršena ispitivanja upotrebe leka Remicade kod pacijenata iz ovih populacija. Ne mogu se dati preporuke u vezi doziranja (videti odeljak Farmakokinetički podaci).
Pedijatrijska populacija
Kronova bolest (6 do 17 godina)
5 mg/kg se primenjuje u vidu intravenske infuzije, posle čega sledi dodatna infuziona doza od 5 mg/kg u 2. i
6. nedelji posle prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedelja. Dostupni podaci ne podržavaju dalje lečenje infliksimabom kod dece i adolescenata koji nisu odreagovali na lek u toku prvih 10 nedelja lečenja (videti odeljak Farmakodinamski).
Kod nekih pacijenata je potreban kraći interval doziranja da bi se održala terapijska korist, dok je kod drugih dovoljan duži interval doziranja. Pacijenti koji primaju doze leka u intervalu kraćem od 8 nedelja, mogu biti izloženi povećanom riziku od neželjenih reakcija. Nastavak terapije sa skraćenim intervalom doziranja treba pažljivo razmotriti kod pacijenata kod kojih nije zabeležena dodatna terapijska korist posle promene intervala doziranja.
Nisu vršena ispitivanja bezbednosti i efikasnosti primene leka Remicade kod dece mlađe od 6 godina koja boluju od Kronove bolesti. Trenutno dostupni farmakokinetički podaci su opisani u odeljku Farmakokinetički podaci, ali se ne mogu dati preporuke za doziranje kod dece mlađe od 6 godina.
Ulcerozni kolitis (6 do 17 godina)
5 mg/kg se primenjuje u vidu intravenske infuzije, nakon čega sledi dodatna infuziona doza od 5 mg/kg u 2. i
6. nedelji posle prve infuzije, a zatim na svakih 8 nedelja. Dostupni podaci ne podržavaju dalju primenu infliksimaba kod pedijatrijskih pacijenata koji nisu odgovorili na terapiju u toku prvih 8 nedelja lečenja (videti odeljak Farmakodinamski podaci).
Nisu vršena ispitivanja bezbednosti i efikasnosti primene leka Remicade kod dece mlađe od 6 godina koja boluju od ulceroznog kolitisa. Trenutno dostupni farmakokinetički podaci su opisani u odeljku Farmakokinetički podaci, ali se ne mogu dati preporuke za doziranje kod dece mlađe od 6 godina.
Psorijaza
Bezbednost i efikasnost primene leka Remicade nisu utvrđeni kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina koji boluju od psorijaze. Trenutno dostupni podaci su opisani u odeljku Farmakokinetički, ali ne mogu se dati preporuke za doziranje.
Juvenilni idiopatski artritis, psorijatični artritis i ankilozirajući spondilitis
Bezbednost i efikasnost leka Remicade nisu utvrđeni kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina koji boluju od juvenilnog idiopatskog artritisa, psorijatičnog artritisa i ankilozirajućeg spondilitisa. Trenutno dostupni podaci su opisani u odeljku 5.2, ali se ne mogu dati preporuke za doziranje.
Juvenilni reumatoidni artritis
Bezbednost i efikasnost primene leka Remicade nisu utvrđeni kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina koji boluju od juvenilnog reumatoidnog artritisa. Trenutno dostupni podaci su opisani u odeljcima Neželjena dejstva i Farmakokinetički podaci, ali se ne mogu dati preporuke za doziranje.
Oštećena funkcija bubrega i/ili jetre
Lek Remicade nije ispitivan u ovim populacijama pacijenata. Ne mogu se dati preporuke u vezi doziranja (videti odeljak Farmakokinetički podaci).
Način primene
Lek Remicade treba da se primenjuje intravenski tokom 2 sata. Svi pacijenti koji primaju lek Remicade moraju da budu pod nadzorom najmanje 1-2 sata nakon infuzije zbog akutnih neželjenih reakcija vezanih za primenu infuzije. Oprema za hitne slučajeve, kao što su adrenalin, antihistaminici, kortikosteriodi ili oprema za veštačko disanje moraju biti dostupni. Pacijentima se pre infuzije može dati npr. antihistaminik,
hidrokortizon i/ili paracetamol, i brzina infuzije se može usporiti kako bi se smanjio rizik od reakcija vezanih za infuziju, naročito ako su se već ranije javljale neželjene reakcije vezane za infuziju (videti odeljak
Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Primena kratkih infuzija kod indikacija za odrasle
Kod pažljivo odabranih odraslih pacijenata koji su dobro podneli primenu najmanje 3 inicijalne dvočasovne infuzije leka Remicade (faza indukcije-uvodnog lečenja) i koji su sada na terapiji održavanja, može se razmotriti davanje sledstvenih infuzija tokom najmanje jednog sata. Ukoliko se kod skraćene infuzije pojavi neželjena reakcija vezana za infuziju, može se razmotriti sporija brzina za buduće infuzije, ukoliko lečenje treba da se nastavi. Nisu sprovedena ispitivanja sa kraćim trajanjem infuzije kod doza >6 mg/kg (videti odeljak Neželjena dejstva).
Za uputstva za pripremu i primenu, videti odeljak Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom)
Preosetljivost na aktivnu supstancu, na druge mišje proteine, ili na bilo koju od pomoćnih supstanci koje su navedene u odeljku Pomoćne supstance.
Pacijenti sa tuberkulozom ili drugim teškim infekcijama kao što su sepsa, apscesi i oportunističke infekcije (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Pacijenti sa umerenom ili teškom srčanom insuficijencijom (NYHA klasa III/IV) (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Neželjena dejstva).
Sledljivost
U cilju poboljšanja sledljivosti bioloških lekova i praćenja njihove upotrebe, zaštićeno ime i serijski broj primenjenog leka treba da budu jasno navedeni.
Reakcije na infuziju i preosetljivost
Infliksimab je povezivan sa akutnim reakcijama vezanim za infuziju, uključujući anafilaktički šok, i reakcije kasne preosetljivosti (videti odeljak Neželjena dejstva).
Akutne reakcije na infuziju, uključujući anafilaktičke reakcije, mogu da se jave u toku infuzije (u roku od nekoliko sekundi) ili u roku od nekoliko sati nakon infuzije. Ukoliko se javi akutna reakcija na infuziju, neophodno je odmah prekinuti infuziju. Oprema za hitne slučajeve, kao što su adrenalin, antihistaminici, kortikosteriodi ili oprema za intubaciju moraju da budu na raspolaganju. Pacijenti pre terapije mogu da prime npr. antihistaminike, hidrokortizon i/ili paracetamol da bi se sprečile blage ili prolazne reakcije.
Antitela na infliksimab mogu da se razviju i povezana su sa povećanom učestalošću reakcija na infuziju. Manja proporcija reakcija na infuziju uključila je ozbiljne alergijske reakcije. Veza između razvoja antitela na infliksimab i smanjenog trajanja odgovora takođe je utvrđena. Istovremena primena imunomodulatora povezana je sa manjim javljanjem antitela na infliksimab i smanjenjem učestalosti reakcija na infuziju. Efekat istovremene primene imunomodulatora bio je jači kod pacijenata koji su lečeni po epizodama nego kod pacijenata koji su primali terapiju održavanja. Pacijenti koji prestanu da uzimaju imunosupresive pre ili u toku primene leka Remicade imaju veći rizik od razvoja ovih antitela. Antitela na infliksimab ne mogu se uvek otkriti u uzorcima seruma. Ukoliko se jave ozbiljne reakcije, mora se primeniti simptomatsko lečenje i ne sme se dalje davati lek Remicade (videti odeljak Neželjena dejstva).
U kliničkim studijama, prijavljene su kasne reakcije preosetljivosti. Dostupni podaci ukazuju na povećani rizik od kasne reakcije preosetljivosti sa povećanjem intervala bez primene leka Remicade. Pacijente treba savetovati da odmah zatraže lekarsku pomoć ukoliko se pojave bilo kakve zakasnele neželjene reakcije
(videti odeljak Neželjena dejstva). Ukoliko se pacijentima ponovo daje lek nakon dužeg perioda, oni moraju da budu pod strogim nadzorom u okviru koga se prate znaci i simptomi zakasnele preosetljivosti.
Infekcije
Pacijenti moraju da budu pod strogim nadzorom zbog infekcije, uključujući tuberkulozu, pre, u toku i nakon lečenja lekom Remicade. Budući da eliminacija infliksimaba može da traje i do šest meseci, nadzor treba nastaviti tokom celog ovog perioda. Ukoliko pacijent razvije ozbiljnu infekciju ili sepsu, treba obustaviti davanje leka Remicade.
Treba posebno voditi računa prilikom donošenja odluke da se lek Remicade koristi kod pacijenata sa hroničnim ili rekurentnim infekcijama, uključujući one koji istovremeno primaju imunosupresivnu terapiju. Pacijente treba upozoriti sa potencijalnim faktorima rizika za razvoj infekcije i savetovati im njihovo izbegavanje na odgovarajući način.
Faktor nekroze tumora alfa (TNF) posreduje u inflamaciji i modulira ćelijske imunske odgovore. Eksperimentalni podaci pokazuju da je TNF ključan za uklanjanje intracelularnih infekcija. Kliničko iskustvo pokazuje da je odbrana domaćina od infekcije kompromitovana kod pojedinih pacijenata koji su primali infliksimab.
Treba napomenuti da supresija TNF može da maskira simptome infekcije kao što je povišena temperatura. Rano prepoznavanje netipične kliničke slike teške infekcije kao i tipične kliničke slike retke i neuobičajene infekcije od ključne je važnosti kako bi se smanjilo kašnjenje u postavljanju dijagnoze i lečenju.
Pacijenti koji primaju TNF-blokatore su podložniji ozbiljnim infekcijama.
Tuberkuloza, bakterijske infekcije, uključujući sepsu i pneumoniju, invazivne gljivične, virusne i druge oportunističke infekcije primećene su kod pacijenata lečenih infliksimabom. Neke od ovih infekcija su imale smrtni ishod; najčešće prijavljivane oportunističke infekcije sa stopom smrtnosti > 5% uključuju pneumocistozu, kandidijazu, listeriozu i aspergilozu.
Pacijenti kod kojih se javi nova infekcija u periodu dok primaju lek Remicade, moraju da budu pod strogim nadzorom i da budu podvrgnuti kompletnoj dijagnostičkoj evaluaciji. Primenu leka Remicade treba prekinuti ukoliko pacijent razvije novu ozbiljnu infekciju ili sepsu, i potrebno je inicirati odgovarajuću antibakterijsku ili anti-gljivičnu terapiju sve dok infekcija ne bude pod kontrolom.
Tuberkuloza
Prijavljeni su slučajevi aktivne tuberkuloze kod pacijenata koji su primali lek Remicade. Treba napomenuti da je u većini ovih slučajeva ustanovljena ekstrapulmonalna tuberkuloza, koja se javila ili kao lokalna ili kao diseminovana bolest.
Pre početka lečenja lekom Remicade, neophodno je izvršiti proveru svih pacijenata na aktivnu i neaktivnu (‘latentnu’) tuberkulozu. Ta procena treba da uključi detaljnu anamnezu sa ličnom istorijom tuberkuloze ili mogućim prethodnim kontaktima sa tuberkulozom i prethodnom i/ili sadašnjom imunosupresivnom terapijom. Kod svih pacijenata treba izvršiti odgovarajuće analize, tj. tuberkulinski kožni test i rendgenski snimak pluća (mogu se primeniti lokalne preporuke). Preporučuje se da se vodi dokumentacija o sprovođenju tih analiza na Kartici sa upozorenjima za pacijenta. Lekare koji propisuje lek potrebno je podsetiti na rizik od lažno negativnih rezultata tuberkulinskih testova, naročito kod pacijenata koji su teško bolesni ili imunokompromitovani.
Ukoliko se utvrdi aktivna tuberkuloza, ne sme se počinjati lečenje lekom Remicade (videti odeljak Kontraindikacije).
Ukoliko se sumnja na latentnu tuberkulozu, treba konsultovati lekara koji je stručan za lečenje tuberkuloze. U svim dole opisanim situacijama, treba veoma pažljivo razmotriti ravnotežu koristi i rizika lečenja lekom Remicade.
Ukoliko se utvrdi neaktivna (‘latentna’) tuberkuloza, neophodno je početi lečenje latentne tuberkuloze anti- tuberkuloznom terapijom pre početka terapije lekom Remicade, i u skladu sa lokalnim preporukama.
Kod pacijenata koji imaju nekoliko ili imaju značajne faktore rizika za tuberkulozu a imaju negativan rezultat testa na latentnu tuberkulozu, treba razmotriti antituberkuloznu terapiju pre početka terapije lekom Remicade.
Takođe treba razmotriti antituberkuloznu terapiju pre početka lečenja lekom Remicade kod pacijenata sa istorijom latentne ili aktivne tuberkuloze kod kojih se adekvatan tok lečenja ne može potvrditi.
Nekoliko slučajeva aktivne tuberkuloze, zabeleženo je kod pacijenata lečenih lekom Remicade tokom i nakon terapije latentne tuberkuloze. Svi pacijenti bi trebalo da budu obavešteni da potraže pomoć lekara ukoliko se u toku ili nakon lečenja lekom Remicade pojave znaci/simptomi koji upućuju na tuberkulozu (npr. uporan kašalj, gubitak telesne mase, subfebrilnost).
Invazivne gljivične infekcije
Kod pacijenata lečenih lekom Remicade kod kojih se razvije ozbiljna sistemska bolest, treba posumnjati na neku invazivnu gljivičnu infekciju, kao što je aspergiloza, kandidijaza, pneumocistoza, histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza. Pri ispitivanju takvih pacijenata potrebno je u ranoj fazi posavetovati se sa lekarom koji je stručnjak u dijagnostikovanju i lečenju invazivnih gljivičnih infekcija.
Invazivne gljivične infekcije manifestuju se pre kao diseminovane nego lokalizovane bolesti, a testovi na antigene i antitela mogu biti negativni kod nekih pacijenata uprkos postojanju aktivne infekcije. Uzimajući u obzir rizike invazivne gljivične infekcije kao i rizike antimikotičke terapije, treba razmotriti primenu odgovarajuće empirijske antimikotičke terapije tokom dijagnostičkog postupka.
Pre uvođenja leka Remicade treba pažljivo proceniti koristi i rizike lečenja ovim lekom kod pacijenata koji su boravili ili putovali u područja za koja su karakteristične endemske invazivne gljivične infekcije kao što su histoplazmoza, kokcidiomikoza ili blastomikoza.
Fistulozna forma Kronove bolesti
Pacijenti sa fistuloznom formom Kronove bolesti sa akutnim gnojnim fistulama ne smeju započeti terapiju lekom Remicade sve dok se ne otkloni izvor moguće infekcije, posebno apscesa (videti odeljak Kontraindikacije).
Reaktivacija hepatitis B (HBV)
Reaktivacija hepatitisa B javila se kod pacijenata koji su primali TNF-antagoniste uključujući infliksimab, koji su hronični nosioci ovog virusa. U pojedinim slučajevima došlo je do smrtnog ishoda.
Pacijente treba testirati na HBV infekciju pre početka lečenja lekom Remicade. Kod pacijenata koji su imali pozitivan rezultat na testu na HBV infekciju, preporučuju se konsultacije sa lekarom koji je stručan za lečenje hepatitisa B. Nosioci virusa hepatitisa B (HBV) koji zahtevaju lečenja lekom Remicade treba pažljivo nadzirati za vreme i nekoliko meseci posle završetka lečenja kako bi se uočili mogući znaci i simptomi aktivne HBV infekcije. Nema odgovarajućih podataka o pacijentima nosiocima HBV-a koji su uz TNF-antagonist primali i antivirusne lekove radi sprečavanja reaktivacije hepatitisa B. Kod pacijenata kod kojih je došlo do HBV reaktivacije, terapiju lekom Remicade treba prekinuti i treba početi odgovarajuće antivirusno lečenje uz odgovarajuću suportivnu terapiju.
Hepatobilijarni događaji
Posle stavljanja infliksimaba u promet, primećeni su slučajevi žutice i neinfektivnog hepatitisa, koji je ponekad imao karakteristike autoimunog hepatitisa. Zabeleženi su i izolovani slučajevi insuficijencije jetre koji su rezultirali transplantacijom jetre ili smrtnim ishodom. Pacijente sa simptomima ili znacima poremećaja funkcije jetre treba pregledati i utvrditi da li postoji oštećenje jetre. Ako se razvije žutica i/ili je koncentracija ALT ≥ 5 puta viša od gornje granice normale, terapiju lekom Remicade treba prekinuti i uraditi detaljna ispitivanja da bi se utvrdio razlog poremećaja.
Istovremena primena inhibitora TNF-alfa i anakinre
Ozbiljne infekcije i neutropenija primećeni su u kliničkim ispitivanjima sa istovremenom upotrebom anakinre i drugog blokatora TNF, etanercepta, bez dodatnog kliničkog poboljšanja u odnosu na primenu samog etanercepta. Zbog prirode neželjenih reakcija koje su uočene prilikom istovremene primene etanercepta i anakinre, slična toksičnost mogla bi se javiti i kod istovremene primene anakinre i nekog drugog blokatora TNF. Iz tog razloga, ne preporučuje se kombinovana primena leka Remicade i anakinre.
Istovremena primena inhibitora TNF-alfa i abatacepta
U kliničkim ispitivanjima istovremena primena TNF-antagonista i abatacepta povezana je sa povećanim rizikom od infekcije uključujući ozbiljne infekcije u poređenju sa primenom samo TNF-antagonista, bez povećanja kliničke koristi. Ne preporučuje se kombinovana primena leka Remicade i abatacepta.
Istovremena primena sa ostalim biološkim terapeuticima
Nema dovoljno podataka o istovremenoj upotrebi infliksimaba sa ostalim biološkim lekovima koji se koriste u lečenju istih stanja kao i infliksimab. Istovremena upotreba infliksimaba sa ovim biološkim lekovima se ne preporučuje zbog mogućnosti pojave povećanog rizika od infekcije, i drugih mogućih farmakoloških interakcija.
Prelaženje između bioloških DMARDS
Prilikom prelaska iz jedne biološke terapije u drugu treba obratiti pažnju i pacijente treba i dalje držati pod nadzorom, jer preklapanje u biološkim aktivnostima može dalje povećati rizik od neželjenih događaja, uključujući infekciju.
Vakcinacija
Preporučuje se da ukoliko je to moguće, pre početka terapije lekom Remicade pacijenti prime sve vakcine u skladu sa važećim smernicama za vakcinaciju.Pacijenti na terapiji infliksimabom mogu istovremeno primati vakcine, osim živih vakcina (videti odeljke Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija i Plodnost, trudnoća i dojenje).
U podgrupi od 90 odraslih pacijenata sa reumatoidnim artritisom iz ispitivanja ASPIRE, sličan udeo pacijenata u svim terapijskim grupama (metotreksat plus: placebo [n=17], Remicade u dozi od 3 mg/kg [n=27] ili Remicade u dozi od 6 mg/kg [n=46] je ostvario efikasno dvostruko povećanje titra kao odgovor na polivalentnu pneumokoknu vakcinu, što ukazuje na to da lek Remicade nije uticao na humoralne imunske odgovore nezavisne od T-ćelija. Međutim ispitivanja iz objavljene literature kod različitih indikacija (npr. Reumatoidni artritis, psorijaza, Kronova bolest) ukazuju na to da nežive vakcine primljene tokom terapije anti-TNF lekovima, uključujući lek Remicade, mogu dovesti do slabijeg imunskog odgovora nego kod pacijenata koji ne primaju anti-TNF terapiju.
Vakcinacija živim vakcinama/ primena infektivnih agenasa u terapijske svrhe
Kod pacijenata koji primaju anti-TNF terapiju, malo podataka je dostupno u vezi sa odgovorom na vakcinaciju živim vakcinama ili na sekundarnu transmisiju infekcije živim vakcinama. Primena živih vakcina može dovesti do pojave kliničkih infekcija, uključujući diseminovane infekcije. Ne preporučuje se istovremeno davanje živih vakcina sa lekom Remicade.
Kod novorođenčadi izloženih in utero infliksimabu, prijavljeni su smrtni ishodi usled diseminovane Bacillus Calmette Guérin (BCG) infekcije nakon primene BCG vakcine nakon rođenja. Preporučuje se da se sačeka najmanje šest meseci od rođenja do primene živih vakcina kod novorođenčadi koja su in utero bila izložena infliksimabu (videti odeljak Plodnost, trudnoća i dojenje).
Primena terapijskih infektivnih agenasa, poput primene živih atenuiranih bakterija u druge svrhe (npr. intravezikalne instilacije BCG vakcine za lečenje karcinoma mokraćne bešike) mogla bi dovesti do kliničkih infekcija, uključujući diseminovane infekcije. Ne preporučuje se primena infektivnih agenasa u terapijske svrhe istovremeno sa lekom Remicade.
Autoimuni procesi
Relativna deficijencija TNF koja je rezultat anti-TNF terapije može pokrenuti autoimunski proces. Ukoliko se kod pacijenta posle lečenja lekom Remicade razviju simptomi koji ukazuju na sindrom sličan lupusu i
ukoliko pacijent ima pozitivan nalaz antitela na DNK sa dvostrukim lancem, ne sme se nastaviti lečenje lekom Remicade (videti odeljak Neželjena dejstva).
Neurološki događaji
Primena lekova koji inhibiraju TNF, uključujući infliksimab, povezana je sa slučajevima nastanka novih ili pogoršanja postojećih kliničkih simptoma i/ili radioloških nalaza demijelinizirajućih bolesti centralnog nervnog sistema, uključujući multiplu sklerozu, i demijelinizirajućih poremećaja perifernog nervnog sistema, uključujući Guillain-Bareov sindrom. Kod pacijenata sa već postojećim ili novonastalim demijelinizirajućim poremećajima, treba pažljivo razmotriti koristi i rizike anti-TNF lečenja pre početka lečenja lekom
Remicade. Ukoliko se razviju ovi poremećaji, treba razmotriti prekid primene leka Remicade.
Maligniteti i limfoproliferativne bolesti
U kontrolisanim delovima kliničkih ispitivanja blokatora TNF, primećen je veći broj slučajeva maligniteta, uključujući limfome, među pacijentima koji su primali blokatore TNF-a u poređenju sa kontrolnom grupom pacijenata. U toku kliničkih ispitivanja leka Remicade u svim odobrenim indikacijama, incidenca limfoma kod pacijenata koji su primali lek Remicade bila je veća od očekivane kod opšte populacije, ali je pojava limfoma bila retka. U postmarketinškom periodu, prijavljeni su slučajevi leukemije kod pacijenata koji su primali antagoniste TNF. Postoji povećan rizik od pojave limfoma i leukemije kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom koji imaju dugotrajno, visoko aktivno zapaljenjsko oboljenje, što otežava procenu rizika.
U eksplorativnoj kliničkoj studiji u kojoj se ocenjivala primena infliksimaba kod pacijenata sa umerenom do teškom hroničnom opstruktivnom bolešću pluća (COPD), prijavljeno je više slučajeva maligniteta kod pacijenata koji su primali infliksimab u poređenju sa kontrolnom grupom. Svi pacijenti su bili teški pušači. Kod pacijenata sa povećanim rizikom od maligniteta jer su teški pušači, mogućnost lečenja lekom Remicade treba razmotriti uz oprez.
Na osnovu postojećih saznanja, rizik od razvoja limfoma ili drugih vrsta maligniteta kod pacijenata koji su primali blokatore TNF ne može se isključiti (videti odeljak Neželjena dejstva). Treba biti oprezan kada se donosi odluka o terapiji blokatorima TNF kod pacijenata sa istorijom maligniteta ili kada se razmatra nastavak lečenja kod pacijenata kod kojih se razvila maligna bolest.
Takođe treba biti oprezan kod pacijenata sa psorijazom koji su primali ekstenzivnu imunosupresivnu terapiju ili su dugo lečeni PUVA terapijom.
Maligne bolesti, neke sa smrtnim ishodom, prijavljene su kod dece, adolescenata i mladih odraslih osoba (do 22 godine starosti) koji su primali blokatore TNF-a (početak terapije ≤ 18 godina starosti), uključujući lek Remicade, posle stavljanja tih lekova u promet. Otprilike u polovini slučajeva u pitanju su bili limfomi. Ostali slučajevi predstavljaju čitav spektar različitih maligniteta i uključuju retke malignitete koji su obično povezani sa imunosupresijom. Rizik od razvoja maligniteta kod pacijenata koji su primali blokatore TNF-a ne može se isključiti.
Nakon stavljanja leka u promet, prijavljeni su slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji su lečeni blokatorima TNF-a, uključujući infliksimab. Ovaj redak oblik T-ćelijskog limfoma ima veoma agresivan tok bolesti, obično sa smrtnim ishodom. Skoro svi pacijenti su u terapiji primenjivali AZA ili 6- MP istovremeno sa ili neposredno pre primene TNF blokatora. Velika većina ovih slučajeva povezanih sa primenom leka Remicade dogodila se kod pacijenata sa Kronovom bolešću ili ulceroznim kolitisom i većina ih je prijavljena među adolescentima ili mladim muškim osobama. Potencijalni rizik pri kombinaciji leka Remicade sa AZA ili 6-MP treba pažljivo uzeti u razmatranje. Rizik od razvoja hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji primaju terapiju lekom Remicade ne može se isključiti (videti odeljak Neželjena dejstva).
Melanom i karcinom Merkelovih ćelija su prijavljeni kod pacijenata koji su primali blokatore TNF-a, uključujući lek Remicade (videti odeljak Neželjena dejstva). Preporučuju se periodični pregledi kože, posebno kod pacijenata sa faktorima rizika za rak kože.
Populaciona retrospektivna kohortna studija, korišćenjem podataka iz nacionalnih zdravstvenih registara Švedske, pokazala je povećanu incidencu raka grlića materice kod žena obolelih od reumatoidnog artritisa koje su lečene infliksimabom, u poređenju sa pacijentkinjama koje nisu primale biološke lekove ili opštom populacijom, uključujući i one starije od 60 godina. Treba nastaviti sa periodičnim praćenjem žena lečenih lekom Remicade, uključujući i one starije od 60 godina.
Sve pacijente sa ulceroznim kolitisom kod kojih postoji povećan rizik od displazije ili karcinoma debelog creva (npr. pacijenti sa dugotrajnim ulceroznim kolitisom ili primarnim skleroznim holangitisom), ili koji su ranije imali displaziju ili karcinom debelog creva, moraju se u redovnim intervalima pre početka lečenja i tokom čitavog trajanja bolesti kontrolisati. Kontrolni pregledi moraju uključiti kolonoskopiju i biopsije u skladu sa lokalnim preporukama. Na osnovu trenutno dostupnih podataka nije poznato da li lečenje infliksimabom utiče na rizik od razvoja displazije ili karcinoma debelog creva (videti odeljak Neželjena dejstva).
Budući da mogućnost povećanog rizika od razvoja karcinoma kod pacijenata sa tek otkrivenom displazijom koji primaju terapiju lekom Remicade nije utvrđena, treba izvršiti pažljivu analizu rizika i koristi za individualne pacijente i uzeti u obzir prekid terapije.
Srčana insuficijencija
Lek Remicade treba oprezno koristiti kod pacijenata sa blagom srčanom insuficijencijom (NYHA klasa I/II). Pacijenti treba da budu pod strogim nadzorom, a primenu leka Remicade treba obustaviti kod pacijenata kod kojih se razviju novi ili se pogoršaju postojeći simptomi srčane insuficijencije (videti odeljke Kontraindikacije i Neželjena dejstva).
Hematološke reakcije
Prijavljeni su slučajevi pancitopenije, leukopenije, neutropenije, i trombocitopenije kod pacijenata koji primaju blokatore TNF-a, uključujući lek Remicade. Svim pacijentima treba savetovati da odmah zatraže lekarsku pomoć ukoliko se jave znaci ili simptomi koji ukazuju na diskraziju krvi (npr. uporna povišena temperatura, pojava modrica, krvarenje, bledilo). Treba uzeti u obzir prekid terapije lekom Remicade kod pacijenata sa potvrđenim značajnim hematološkim poremećajima.
Ostalo
Postoji ograničeno iskustvo vezano za bezbednost primene leka Remicade kod pacijenata koji su imali hiruške intervencije, uključujući artoplastiku. Dugačko poluvreme eliminacije infliksimaba treba uzeti u obzir ukoliko se planira hiruška intervencija. Pacijenta kome je potrebna operacija dok prima lek Remicade treba intenzivno pratiti zbog mogućih infekcija i ako je potrebno preduzeti odgovarajuće mere.
Izostanak odgovora na terapiju Kronove bolesti može ukazivati na postojanje fiksne fibrozne strikture koja može da zahteva hiruršku intervenciju. Dostupni podaci ukazuju da infliksimab ne pogoršava i ne izaziva strikture.
Posebne grupe pacijenata
Stariji pacijenti
Slučajevi teških infekcija kod pacijenata koji su primali lek Remicade, a koji imaju 65 godina i više, bili su češći nego među pacijentima mlađim od 65 godina. Pojedini slučajevi su bili sa smrtnim ishodom. Posebnu pažnju vezano za rizik od infekcije treba posvetiti prilikom lečenja starijih pacijenata (videti odeljak Neželjena dejstva).
Pedijatrijska populacija
Infekcije
U kliničkim ispitivanjima, slučajevi infekcija prijavljeni su češće kod pedijatrijskih pacijenata nego kod odraslih pacijenata (videti odeljak Neželjena dejstva).
Vakcinacija
Pre početka terapije lekom Remicade preporučuje se da se pedijatrijski pacijenti, ukoliko je moguće, vakcinišu u skladu sa trenutnim smernicama o vakcinaciji. Pedijatrijski pacijenti na terapiji infliksimabom mogu istovremeno primati vakcine, osim živih vakcina (videti odeljke Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija i Plodnost, trudnoća i dojenje).
Maligniteti i limfoproliferativne bolesti
Kod dece, adolescenata i mlađih odraslih osoba (do 22 godine starosti) koji su lečeni blokatorima TNF-a (početak terapije ≤ 18 godina starosti), uključujući lek Remicade, posle stavljanja tih lekova u promet prijavljene su maligne bolesti, od kojih su neki slučajevi bili sa smrtnim ishodom. Otprilike polovina tih slučajeva su bili limfomi. Ostali slučajevi predstavljaju mnoštvo različitih malignih bolesti i uključuju retke maligne bolesti obično povezane sa imunosupresijom. Kod dece i adolescenata koji su primali blokatore TNF-a ne može se isključiti rizik od razvoja malignih bolesti.
Nakon puštanja leka u promet, prijavljeni su slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji su lečeni blokatorima TNF-a, uključujući infliksimab. Ovaj redak oblik T-ćelijskog limfoma ima veoma agresivan tok bolesti, obično sa smrtnim ishodom. Skoro svi pacijenti su u terapiji primenjivali AZA ili 6- MP istovremeno sa ili neposredno pre primene TNF blokatora. Velika većina ovih slučajeva povezanih sa primenom leka Remicade dogodila se kod pacijenata sa Kronovom bolešću ili ulceroznim kolitisom i većina ih je prijavljena među adolescentima ili mladim muškim osobama. Potencijalni rizik pri kombinaciji leka Remicade sa AZA ili 6-MP treba pažljivo uzeti u razmatranje. Rizik od razvoja hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji primaju terapiju lekom Remicade ne može se isključiti (videti odeljak Neželjena dejstva).
Sadržaj natrijuma
Lek Remicade sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, tj. suštinski je bez natrijuma. Međutim, lek Remicade se rekonstituiše u 0,9%-tnom rastvoru natrijum-hlorida za infuziju. O tome treba voditi računa kod pacijenata na dijeti sa ograničenim unosom natrijuma (videti odeljak Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).
Nisu vršena ispitivanja interakcija.
Kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom, psorijatičnim artritisom i Kronovom bolešću, postoje indikacije da istovremena upotreba metotreksata i drugih imunomodulatora smanjuje stvaranje antitela protiv infliksimaba i povećava koncentraciju infliksimaba u plazmi. Međutim, rezultati nisu pouzdani zbog ograničenja u metodama koje se koriste za analize infliksimaba i antitela protiv infliksimaba u serumu.
Čini se da kortikosteriodi nemaju klinički značajan uticaj na farmakokinetiku infliksimaba.
Ne preporučuje se primena leka Remicade u kombinaciji sa drugim biološkim lekovima koji se koriste za lečenje istih stanja kao i lek Remicade, uključujući anakinru i abatacept (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Ne preporučuje se istovremena primena živih vakcina sa lekom Remicade. Takođe se ne preporučuje primena živih vakcina novorođenčadima koja su in utero bila izložena infliksimabu u periodu od najmanje 6 meseci nakon rođenja (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Ne preporučuje se istovremena primena infektivnih agenasa u terapijske svrhe sa lekom Remicade (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Žene u reproduktivnom periodu
Žene u reproduktivnom periodu moraju da koriste odgovarajuću kontracepciju da bi sprečile trudnoću i moraju da nastave da je koriste najmanje 6 meseci posle poslednje doze leka Remicade.
Trudnoća
Umereni broj prospektivno prikupljenih slučajeva trudnoća izloženih infliksimabu koje su završene živim rađanjem sa poznatim ishodima, uključujući oko 1100 izloženih u toku prvog tromesečja, ne upućuje na povećanje stope malformacija kod novorođenčadi.
Na osnovu observacione studije iz severne Evrope, povećani rizik (OR, 95% CI; p-vrednost) za carski rez (1,50; 1,14-1,96; p=0,0032), prevremeni porođaj (1,48; 1,05-2,09; p=0,024), mala veličina ploda za gestacionu starost (2,79; 1,54-5,04; p=0,0007) i mala telesna masa novorođenčadi na rođenju (2,03; 1,41- 2,94; p=0,0002) uočena je kod žena izloženih infliksimabu tokom trudnoće (u kombinaciji sa imunomodulatorima/kortikosteroidima ili bez njih, 270 trudnoća) u poređenju sa ženama koje su bile izložene samo imunomodulatorima i/ili kortikosteroidima (6460 trudnoća). Potencijalni doprinos izloženosti infliksimabu i/ili težini osnovne bolesti u ovim ishodima ostaje nejasna.
Zbog toga što inhibira TNF, primena infliksimaba tokom trudnoće može uticati na normalan imunski odgovor novorođenčadi. U studiji o razvojnoj toksičnosti koja je sprovedena na miševima primenom analognog antitela koje selektivno inhibira funkcionalnu aktivnost TNF kod miša, nije bilo indikacija o toksičnosti kod majke, embriotoksičnosti ili teratogenosti (videti odeljak Pretklinički podaci o bezbednosti leka Pretklinički podaci o bezbednosti leka).
Raspoloživo kliničko iskustvo je ograničeno. Infliksimab treba upotrebljavati tokom trudnoće samo ako je izričito neophodan.
Infliksimab prolazi kroz placentu i utvrđeno je njegovo prisustvo u serumu novorođenčadi u periodu i do 6 meseci nakon rođenja. Novorođenčad nakon in utero izlaganja infliksimabu mogu da budu pod povećanim rizikom od infekcije, uključujući ozbiljnu diseminovanu infekciju koja može da bude fatalna. Davanje živih vakcina (npr. BCG vakcine) novorođenčadima izloženih in utero infliksimabu, ne preporučuje se u periodu od najmanje 6 meseci nakon rođenja (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija). Takođe su prijavljeni i slučajevi agranulocitoze (videti odeljak Neželjena dejstva).
Dojenje
Nije poznato da li se infliksimab izlučuje u majčino mleko ili se sistemski resorbuje nakon ingestije. Budući da se humani imunoglobulini izlučuju u majčino mleko, žene ne smeju da doje najmanje 6 meseci nakon primene leka Remicade.
Fertilitet
Ne postoji dovoljno pretkliničkih podataka da bi se doneli zaključci o uticaju infliksimaba na fertilitet i opštu reproduktivnu funkciju (videti odeljak Pretklinički podaci o bezbednosti leka).
Lek Remicade može imati manji uticaj na sposobnost upravljanja vozilom i rukovanja mašinama. Nakon primene leka Remicade može se javiti vrtoglavica (videti odeljak Neželjena dejstva).
Infekcije gornjeg dela respiratornog trakta su najčešće neželjene reakcije (ADR) zabeležene u kliničkim studijama i javljale su se kod 25,3% pacijenata na terapiji infliksimabom u poređenju sa 16,5% pacijenata iz kontrolne grupe. Najozbiljnije neželjene reakcije povezane sa primenom TNF blokatora koje su zabeležene pri primeni leka Remicade, uključuju reaktivaciju hepatitisa B (HBV), kongestivnu srčanu insuficijenciju, ozbiljne infekcije (uključujući sepsu, oportunističke infekcije i tuberkulozu), serumsku bolest (odloženu reakciju preosetljivosti), hematološke reakcije, sistemski lupus eritematozus / sindrom sličan lupusu, demijelinizirajuće poremećaje, hepatobilijarne poremećaje, limfom, hepatosplenični T-ćelijski limfom, leukemiju, karcinom Merkelovih ćelija, melanom, malignitet u pedijatrijskoj populaciji, sarkoidozu/reakcije
slične sarkoidozi, intestinalne ili perianalne apscese (kod Kronove bolesti), i ozbiljne neželjene reakcije vezane za primenu infuzije (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Tabela 1 prikazuje neželjene reakcije na osnovu iskustva iz kliničkih studija kao i neželjene reakcije prijavljene nakon stavljanja leka u promet od kojih su neka imala smrtni ishod. U okviru klasa sistema organa, neželjene reakcije su navedene prema sledećim kategorijama učestalosti pojavljivanja: veoma česta (≥ 1/10), česta (od ≥ 1/100 do < 1/10), povremena (od ≥1/1000 do < 1/100), retka (od ≥1/10000 do <1/1000), veoma retka (<1/10000), nepoznata (ne mogu se proceniti na osnovu raspoloživih podataka). U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane u redosledu od najozbiljnijih do najmanje ozbiljnih.
Infekcije i infestacije |
Veoma česte: Virusna infekcija (npr. grip, infekcija virusom herpesa). Česte: Bakterijske infekcije (npr. sepsa, celulitis, apsces), Povremene: Tuberkuloza, gljivične infekcije (npr. kandidijaza). Retke: Meningitis, oportunističke infekcije (kao što su invazivne gljivične infekcije [pneumocistoza, histoplazmoza, aspergiloza, kokcidioidomikoza, kriptokokoza, blastomikoza], bakterijske infekcije [atipične mikobakterijske, listerioza, salmoneloza], i virusne infekcije [citomegalovirus]), infekcije parazitima, reaktivacija hepatitisa B. Nepoznate: Probojne infekcije uzrokovane vakcinama (nakon in utero izlaganja infliksimabu)*. |
Neoplazme – benigne, maligne i neodređene (uključujući ciste i polipe) |
Retke: Limfom, non-Hočkinov limfom, Hočkinova bolest, leukemija, melanom, rak grlića materice. Nepoznate: Hepatosplenični T-celularni limfom (prvenstveno kod adolescenata i mladih odraslih muškaraca koji imaju Kronovu bolest i ulcerozni kolitis), karcinom Merkelovih ćelija |
Poremećaji krvi i limfnog sistema |
Česte: Neutropenija, leukopenija, anemija, limfadenopatija. Povremene: Trombocitopenija, limfopenija, limfocitoza. Retke: Agranulocitoza (uključujući novorođenčad izloženu in utero infliksimabu), trombotična trombocitopenična purpura, pancitopenija, hemolitička anemija, idiopatska trombocitopenična purpura. |
Poremećaji imunskog sistema |
Česte: Alergijske reakcije respiratornog sistema. Povremene: Anafilaktička reakcija, sindrom sličan lupusu, serumska bolest ili reakcije nalik serumskoj bolest. Retke: Anafilaktički šok, vaskulitis, reakcija nalik na sarkoidozu |
Psihijatrijski poremećaji |
Česte: Depresija, nesanica. Povremene: Amnezija, agitiranost, stanje konfuzije, pospanost, nervoza. Retke: Apatija. |
Poremećaji nervnog sistema |
Veoma česte: Glavobolja. Česte: Vertigo, vrtoglavica, hipoestezija, paraestezija. Povremene: Konvulzije, neuropatija. |
Retke: Transverzalni mijelitis, demijelinizirajući poremećaji centralnog nervnog sistema (bolest nalik multiploj sklerozi i optički neuritis), periferni demijelinizirajući poremećaji (kao što su Guillain-Barre- ov sindrom, hronična inflamatorna demijelinizirajuća polineuropatija i multifokalna motorička neuropatija). |
Poremećaji oka |
Česte: Konjunktivitis. Povremene: Keratitis, periorbitalni edem, hordeolum. Retke: Endoftalmitis. Nepoznate: Prolazni gubitak vida koji se javlja tokom ili do 2 sata posle infuzije. |
Kardiološki poremećaji |
Česte: Tahikardija, palpitacije. Povremene: Srčana insuficijencija (novonastala ili pogoršanje postojeće), aritmija, sinkopa, bradikardija. Retke: Cijanoza, perikardijalna efuzija. Nepoznate: Ishemija miokarda/infarkt miokarda. |
Vaskularni poremećaji |
Česte: Hipotenzija, hipertenzija, ekhimoza, navala vrućine, crvenilo praćeno osećajem užarenosti. Povremene: Periferna ishemija, tromboflebitis, hematom. Retke: Cirkulatorna insuficijencija, petehijalno krvarenje, vazospazam. |
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji |
Veoma česte: Infekcija gornjeg respiratornog trakta, sinuzitis. Česte: Infekcija donjeg respiratornog trakta (npr. bronhitis, pneumonija), dispneja, epistaksa. Povremene: Edem pluća, bronhospazam, pleuritis, pleuralna efuzija. Retke: Intersticijalna bolest pluća (uključujući bolest koja brzo napreduje, fibrozu pluća i pneumonitis). |
Gastrointestinalni poremećaji |
Veoma česte: Bol u stomaku, mučnina. Česte: Gastrointestinalno krvarenje, dijareja, dispepsija, gastroezofagealni refluks, konstipacija. Povremene: Perforacija creva, stenoza creva, divertikulitis, pankreatitis, heilitis. |
Hepatobilijarni poremećaji |
Česte: Poremećena funkcija jetre, povećane vrednosti transaminaze. Povremene: Hepatitis, hepatocelularno oštećenje, holecistitis. Retke: Autoimuni hepatitis, žutica. Nepoznate: Oštećenje jetre. |
Poremećaji kože i potkožnog tkiva |
Česte: Novonastala ili pogoršanje postojeće psorijaze, uključujući pustularnu psorijazu (primarno dlanova i tabana), urtikarija, osip, pruritus, hiperhidroza, suva koža, gljivični dermatitis, ekcem, alopecija. Povremene: Bulozna erupcija, onihomikoza, seboreja, rozacea, kožni papilomi, hiperkeratoza, poremećaj pigmentacije kože. Retke: Toksična epidermalna nekroliza, Stevens-Johnson-ov sindrom, multiformni eritem, furunkuloza, linearna IgA bulozna dermatoza (LABD). Nepoznate: Pogoršanje simptoma dermatomiozitisa |
Poremećaji mišićno- koštanog sistema i vezivnog tkiva |
Česte: Artralgija, mijalgija, bolovi u leđima. |
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema |
Česte: Infekcija urinarnog trakta. |
Povremene: Pijelonefritis. |
Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki |
Povremene: Vaginitis. |
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene |
Veoma česte: Reakcije vezane za infuziju, bol. Česte: Bolovi u grudima, zamor, povišena telesna temperatura, reakcija na mestu primene injekcije, groznica, edem Povremene: Poremećaj u zarastanju rana. Retke: Granulomatozne lezije. |
Laboratorijska ispitivanja: |
Povremene: Pozitivan nalaz na autoantitela. Retke: Odstupanje od normalne vrednosti faktora komplementa. |
*uključujući goveđu tuberkulozu (diseminovana BCG infekcija), videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka.
Neželjene reakcije vezane za infuziju
Neželjena reakcija vezana za infuziju je definisana u kliničkim studijama kao bilo koji neželjeni događaj koji se javi u toku infuzije ili 1 sat posle infuzije. U kliničkim studijama treće faze, kod 18% pacijenata koji su primali infliksimab, u poređenju sa 5% pacijenata koji su primali placebo, javile su se neželjene reakcije vezane za infuziju. Generalno, kod većeg broja pacijenata koji su primali monoterapiju infliksimabom zabeležene su neželjene reakcije vezane za infuziju u poređenju sa pacijentima koji su primali infliksimab zajedno sa imunomodulatorima. Oko 3% pacijenata je prekinulo terapiju zbog neželjenih reakcija vezanih za infuziju i svi pacijenti su se oporavili sa ili bez medicinskog lečenja. Među pacijentima koji su primali infliksimab, a kod kojih je zabeležena neželjena reakcija vezana za infuziju u indukcionom periodu u trajanju od 6 nedelja, njih 27% je imalo neželjenu reakciju vezanu za infuziju u toku perioda održavanja, od 7. do 54. nedelje. Među pacijentima koji nisu imali neželjenu reakciju vezanu za infuziju u indukcionom periodu, 9% je imalo neželjenu reakciju vezanu za infuziju u toku perioda održavanja.
U kliničkoj studiji sprovedenoj na pacijentima sa reumatoidnim artritisom (ASPIRE), prve 3 infuzije su primenjivane u toku 2 sata. Kod pacijenata koji nisu imali ozbiljne neželjene reakcije na infuziju trajanje narednih infuzija moglo se smanjiti na najmanje 40 minuta. U ovoj studiji, 66% pacijenata (686 od 1040) je primilo najmanje jednu infuziju u skraćenom trajanju od 90 minuta ili manje, a 44% pacijenata (454 od
1040) je primilo najmanje jednu infuziju u skraćenom trajanju od 60 minuta ili manje. Među pacijentima koji su lečeni infliksimabom a koji su primili najmanje jednu infuziju u skraćenom trajanju, neželjene reakcije vezane za infuziju su se javile kod njih 15%, dok su se ozbiljne neželjene reakcije vezane za infuziju javile kod 0,4% pacijenata.
U kliničkoj studiji na pacijentima sa Kronovom bolešču (SONIC), reakcije vezane za infuziju javile su se kod 16,6% (27/163) pacijenata koji su primali monoterapiju infliksimabom, kod 5% (9/179) pacijenata koji su primali infliksimab u kombinaciji sa AZA, i kod 5,6% (9/161) pacijenata koji su primali AZA kao monoterapiju. Jedna ozbiljna reakcija vezana za infuziju (<1%) javila se kod pacijenta na monoterapiji infliksimabom.
U iskustvu nakon stavljanja leka u promet, slučajevi reakcija sličnih anafilaktičkim, uključujući edem larinksa/farinksa i težak oblik bronhospazma, i konvulzije bili su povezani sa primenom leka Remicade (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Takođe su prijavljeni slučajevi prolaznog gubitka vidau toku infuzije ili u intervalu od 2 sata nakon davanja leka Remicade. Takođe su prijavljeni slučajevi (neki sa smrtnim ishodom) miokardijalne ishemije/infarkta i aritmije, od kojih su neki bili vremenski blisko povezani sa infuzijom inflikismaba.
Reakcije na infuziju nakon ponovne primene leka Remicade
Klinička studija na pacijentima sa umerenom do teškom psorijazom koncipirana je da se proceni efikasnost i bezbednost dugoročne terapije održavanja u odnosu na ponovnu terapiju indukcionim režimom lekom Remicade (maksimalno četiri infuzije na 0, 2, 6 i 14 nedelja) nakon pogoršanja bolesti. Pacijenti nisu primali istovremenu terapiju imunosupresivima. U grupi pacijenata koji su ponovo tretirani, 4% (8/219) pacijenata
imalo je ozbiljne reakcije na infuziju u odnosu na < 1% (1/222) kod terapije održavanja. Većina ozbiljnih reakcija na infuziju javila se u toku druge infuzije u nedelji 2. Interval između poslednje doze održavanja i prve doze ponovne indukcije bio je između 35-231 dana. Simptomi su uključivali ali nisu bili ograničeni na: dispneju, urtikariju, edem lica i hipotenziju. U svim slučajevima, terapija lekom Remicade je prekinuta i/ili je data druga terapija uz potpuni nestanak znakova i simptoma.
Reakcije kasne preosetljivosti
U kliničkim studijama, kasne reakcije preosetljivosti su povremene i javile su se nakon intervala bez primene leka Remicade kraćem od godinu dana. U ispitivanjima psorijaze reakcije kasne preosetljivosti događale su se u ranoj fazi lečenja. Znaci i simptomi obuhvatali su mijalgiju i/ili artralgiju sa povišenom temperaturom i/ili osipom, dok se kod nekih pacijenata javio pruritus, edem lica, šaka ili usana, disfagija, urtikarija, bol u grlu i glavobolja.
Nema dovoljno podataka o incidenci odloženih reakcija preosetljivosti nakon intervala bez primene leka Remicade dužim od 1 godine, ali ograničeni podaci iz kliničkih studija ukazuju na povećanje rizika od kasnih reakcija preosetljivosti što je duži period u kojem se infliksimab ne primenjuje (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
U jednogodišnjoj kliničkoj studiji u kojoj se ispitivalo ponovljeno davanje infuzije pacijentima sa Kronovom bolešću (ACCENT I studija), incidenca reakcija nalik serumskoj bolesti iznosila je 2,4%.
Imunogenost
Kod pacijenata koji su razvili antitela na infliksimab postoji veća verovatnoća (oko 2-3 puta) da dobiju reakcije vezane za infuziju. Čini se da istovremena upotreba agenasa za imunosupresiju smanjuje učestalost reakcija vezanih za infuziju.
U kliničkim studijama sa pojedinačnim i višestrukim dozama infliksimaba u opsegu od 1 do 20 mg/kg, antitela na infliksimab otkrivena su kod 14% pacijenata koji su primali neku imunosupresivnu terapiju, i kod 24% pacijenata koji nisu primali imunosupresivnu terapiju. Kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom koji su primali preporučenu ponavljanu terapiju sa metotreksatom, 8% pacijenata razvilo je antitela na infliksimab. Kod pacijenata sa psorijatičnim artritisom koji su primali 5 mg/kg sa i bez metotreksata, antitela su se javila kod ukupno 15% pacijenata (antitela su se javila kod 4% pacijenata koji su primali metotreksat i kod 26% pacijenata koji nisu primali metotreksat na početku). Kod pacijenata sa Kronovom bolešću koji su primali terapiju održavanja, antitela na infliksimab su se javila kod ukupno 3,3% pacijenata koji su primali imunosupresive i kod 13,3% pacijenata koji nisu primali imunosupresive. Pojava antitela je bila 2-3 puta veća kod pacijenata koji su primali terapiju u epizodama. Zbog metodoloških ograničenja, negativan rezultat ispitivanja nije isključivao prisustvo antitela na infliksimab. Kod pojedinih pacijenata koji su razvili visok titar antitela na infliksimab postojali su dokazi o smanjenoj efikasnosti leka. Kod pacijenata sa psorijazom koji su primali infliksimab kao terapiju održavanja bez istovremene primene imunomodulatora, oko 28% njih je razvilo antitela na infliksimab (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
: "Reakcije na infuziju i preosetljivost").
Infekcije
Tuberkuloza, bakterijske infekcije, uključujući sepsu i pneumoniju, invazivne gljivične, virusne, i druge oportunističke infekcije primećene su kod pacijenata koji su primali lek Remicade. Neke od tih infekcija su rezultirale smrtnim ishodom; najčešće prijavljene oportunističke infekcije sa stopom smrtnosti > 5% uključuju pneumocistozu, kandidijazu, listeriozu i aspergilozu (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
U kliničkim studijama, 36% pacijenata koji su primali infliksimab bili su lečeni zbog infekcija u poređenju sa 25% pacijenata koji su primali placebo.
U kliničkim ispitivanjima reumatoidnog artritisa, incidenca ozbiljnih infekcija, uključujući pneumoniju, bila je veća kod pacijenata lečenih infliksimabom i metotreksatom u poređenju sa pacijentima koji su primali samo metotreksat, naročito u dozama od 6 mg/kg ili višim (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka.
U spontanim izveštajima nakon stavljanja u promet, infekcije su najuobičajeniji ozbiljni neželjeni događaji. U pojedinim slučajevima su imale smrtni ishod. Gotovo 50% prijavljenih smrtnih slučajeva bilo je povezano sa infekcijom. Prijavljeni su slučajevi tuberkuloze, ponekad sa smrtnim ishodom, uključujući milijarnu i ekstra-pulmonalnu tuberkulozu (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Maligniteti i limfoproliferativni poremećaji
U kliničkim studijama sa infliksimabom u kojima je lečeno 5780 pacijenata, što predstavlja 5494 pacijent- godina, otkriveno je 5 slučajeva limfoma i 26 slučajeva nelimfomskih maligniteta, u poređenju sa 0 limfoma i 1 slučajem nelimfomskih maligniteta kod 1600 pacijenata koji su primali placebo, što predstavlja
941 pacijent-godinu.
U dugoročnom praćenju bezbednosne kliničke studije infliksimaba u trajanju do 5 godina, što predstavlja 6234 pacijent-godina (3210 pacijenata), prijavljeno je 5 slučajeva limfoma i 38 slučajeva maligniteta, isključujući limfome.
Slučajevi maligniteta, uključujući limfome, takođe su bili prijavljivani u postmarketinškoj studiji (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
U eksplorativnom kliničkom ispitivanju na pacijentima sa umerenim do teškim HOBP (hronična opstruktivna bolest pluća) koji su bili aktivni ili bivši pušači, 157 odraslih pacijenata je primalo lek Remicade u dozama sličnim onim koje su se davale pacijentima sa reumatoidnim artritisom i pacijenata sa Kronovom bolešću. Kod devet od tih pacijenata je razvilo malignitet, uključujući i limfom u jednom slučaju. Medijana trajanja praćenja iznosila je 0,8 godina (učestalost 5,7% [95% CI 2,65%-10,6%]. U kontrolnoj grupi od 77 pacijenata zabeležen je jedan slučaj maligniteta (medijana trajanja praćenja bila je 0,8 godina; učestalost 1,3% [95% CI 0,03%-7,0%]). Većina maligniteta razvila se na plućima ili glavi i vratu.
Populaciona retrospektivna kohortna studija pokazala je povećanu incidencu raka grlića materice kod žena obolelih od reumatoidnog artritisa koje su lečene infliksimabom, u poređenju sa pacijentkinjama koje nisu primale biološke lekove ili opštom populacijom, uključujući i one starije od 60 godina (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Dodatno, slučajevi hepatospleničnog T-celularnog limfoma prijavljeni su nakon stavljanja leka u promet kod pacijenata koji su primali lek Remicade, od kojih je najveći deo slučajeva kod pacijenata sa Kronovom bolešću i ulceroznim kolitisom, a većina su bili adolescenti ili mlađi odrasli muškarci (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Srčana insuficijencija
U fazi II kliničke studije, koja je bila usmerena ka proceni leka Remicade u terapiji kongestivne srčane insuficijencije (CHF), uočen je veći stepen smrtnosti zbog pogoršanja srčane insuficijencije primećen kod pacijenata koji su primali lek Remicade, naročito onih koji su primali veće doze od 10 mg/kg (tj. dva puta veću od maksimalno odobrene doze). U ovoj studiji, 150 pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom NYHA Klasa III-IV (leva ventrikularna ejekciona frakcija ≤35%) primilo 3 infuzije infliksimaba od 5 mg/kg, odnosno 10 mg/kg ili placebo tokom 6 nedelja. Posle 38 nedelja umrlo je 9 od
101 pacijenata lečenih infliksimabom (dvoje koji su primali dozu od 5 mg/kg i sedmoro koji su primali dozu od 10 mg/kg), dok je među 49 pacijenata koji su primali placebo zabeležen samo jedan smrtni slučaj.
Posle stavljanja leka u promet prijavljeni su slučajevi pogoršanja srčane insuficijencije sa ili bez utvrđenih precipitirajućih faktora, kod pacijenata lečenih lekom Remicade. Takođe, posle stavljanja leka u promet prijavljena je novonastala srčana insuficijencija, uključujući srčanu insuficijenciju kod pacijenata kod kojih prethodno nije utvrđeno kardiovaskularno oboljenje. Neki od tih pacijenata su bili mlađi od 50 godina.
Hepatobilijarni događaji
U kliničkim studijama, primećen je blag ili umeren rast ALT i AST kod pacijenata koji su primali lek Remicade bez progresije u teško oštećenje jetre. Primećeni su povišeni nivoi ALT ≥ 5 iznad gornje granice normalne vrednosti (eng. Upper Limit of Normal-ULN) (videti Tabelu 2). Primećeni su povećani nivoi
aminotransferaza (češće ALT nego AST) u većem procentu kod pacijenata koji su primali lek Remicade nego u kontrolnim grupama, kako pri primeni leka Remicade kao monoterapije, tako i pri primeni u kombinaciji sa drugim imunosupresivima. Poremećaji vrednosti aminotransferaza većinom su bili prolaznog karaktera; međutim, kod manjeg broja pacijenata povišeni nivoi tih enzima trajali su u dužem periodu.
Generalno, pacijenti kod kojih je došlo do povišenja nivoa ALT-a i AST-a bili su asimptomatični, a odstupanja bi se smanjila ili vratila na normalne vrednosti bilo u slučaju nastavka ili prekida terapije lekom Remicade ili u slučaju modifikacije istovremeno primenjenih lekova. Posle stavljanja leka u promet, kod pacijenata koji su primali lek Remicade prijavljeni su veoma retki slučajevi žutice i hepatitisa, koji je u nekim slučajevima imao karakteristike autoimunog hepatitisa (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Indikacija | Broj pacijenata3 | Medijana trajanja praćenja (nedelje)4 | ≥ 3 x ULN | ≥ 5 x ULN | ||||
placebo | infliksimab | placebo | infliksimab | placebo | infliksimab | placebo | infliksimab | |
Reumatoidni artritis1 | 375 | 1087 | 58,1 | 58,3 | 3,2% | 3,9% | 0,8% | 0,9% |
Kronova bolest2 | 324 | 1034 | 53,7 | 54,0 | 2,2% | 4,9% | 0,0% | 1,5% |
Kronova bolest kod pedijatrijskih pacijenata | N/A | 139 | N/A | 53,0 | N/A | 4,4% | N/A | 1,5% |
Ulcerozni kolitis | 242 | 482 | 30,1 | 30,8 | 1,2% | 2,5% | 0,4% | 0,6% |
Ulcerozni kolitis kod pedijatrijskih pacijenata | N/A | 60 | N/A | 49,4 | N/A | 6,7% | N/A | 1,7% |
Ankilozirajući spondilitis | 76 | 275 | 24,1 | 101,9 | 0,0% | 9,5% | 0,0% | 3,6% |
Psorijatični artritis | 98 | 191 | 18,1 | 39,1 | 0,0% | 6,8% | 0,0% | 2,1% |
Plak psorijaza | 281 | 1175 | 16,1 | 50,1 | 0,4% | 7,7% | 0,0% | 3,4% |
1 Placebo pacijenti su primali metotreksat, a infliksimab pacijenti su primali i infliksimab i metotreksat.
2 Placebo pacijenti u 2 studije faze III za Kronovu bolest, ACCENT I i ACCENT II, primili su inicijalnu dozu od 5 mg/kg infliksimaba na početku studije, a zatim placebo u fazi održavanja. Pacijenti koji su
randomizovano priključeni grupi koja je u fazi održavanja primala placebo a kasnije su prešli na infliksimab uključeni su u infliksimab grupu u ALT analizi. U fazi IIIb studije za Kronovu bolest, SONIC, placebo pacijenti primali su AZA 2,5 mg/kg/dan kao aktivnu kontrolu pored placebo infliksimab infuzija.
3 Broj pacijenata testiranih na ALT.
4 Prosečno trajanje praćenja zasnovano je na pacijentima koji su primali terapiju.
Antinuklearna antitela (ANA) / Anti-dvolančana DNK (dsDNK) antitela
Približno polovina pacijenata koji su primali infliksimab u kliničkim studijama i koji su na početku studije bili negativni na ANA postali su pozitivni na ANA tokom studije, u poređenju sa oko jednom petinom pacijenata koji su primali placebo. Pojava anti-dsDNK antitela utvrđena je kod oko 17% pacijenata koji su primali infliksimab, u poređenju sa 0% pacijenata koji su primali placebo. Na poslednjoj evaluaciji, 57% pacijenata koji su primali infliksimab ostalo je pozitivno na anti-dsDNK. Međutim, incidenca prijavljivanja lupusa i sindroma nalik na lupus i dalje je povremena (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Pedijatrijska populacija
Pacijenti sa juvenilnim reumatoidnim artritisom
Lek Remicade je proučavan u kliničkoj studiji na 120 pacijenata (uzrast: 4-17 godina) sa aktivnim juvenilnim reumatoidnim artritisom koji nisu reagovali na terapiju metotreksatom. Pacijenti su kao uvodnu terapiju primili 3 doze infliksimaba u dozi od 3 mg/kg (u 0., 2. i 6. nedelji) ili 6 mg/kg (u 14., 16. i 20. nedelji), a posle toga terapiju održavanja svakih 8 nedelja, u kombinaciji sa metotreksatom.
Reakcije na infuziju
Reakcije na infuziju javile su se kod 35 % pacijenata sa juvenilnim reumatoidnim artritisom koji su primali 3 mg/kg u poređenju sa 17,5% pacijenata koji su primali 6 mg/kg. U grupi koja je primala 3 mg/kg leka Remicade, 4 od 60 pacijenata imalo je ozbiljne reakcije na infuziju dok je kod 3 pacijenta prijavljena moguća anafilaktička reakcija (od kojih su 2 imale ozbiljne reakcije na infuziju). U grupi koja je primala 6 mg/kg, 2 od 57 pacijenata imalo je teške reakcije na infuziju, od kojih je jedan pacijent imao moguću anafilaktičku reakciju (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Imunogenost
Antitela na infliksimab razvila su se kod 38 % pacijenata koji su primali 3 mg/kg u poređenju sa 12% pacijenata koji su primali 6 mg/kg. Titri antitela bili su znatno veći u grupi od 3 mg/kg u poređenju sa grupom koja je primala dozu od 6 mg/kg.
Infekcije
Infekcije su se javile kod 68% (41/60) dece koja su primala 3 mg/kg u toku 52 nedelje, kod 65% (37/57) dece koja su primala 6 mg/kg infliksimaba u toku 38 nedelja i 47% (28/60) dece koja su primala placebo u toku 14 nedelja (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Pedijatrijski pacijenti sa Kronovom bolešću
Sledeći neželjeni događaji prijavljeni su češće kod pedijatrijskih pacijenata sa Kronovom bolešću uklučenih u REACH studiju (videti odeljak Farmakodinamski podaci) nego kod odraslih pacijenata sa Kronovom bolešću: anemija (10,7%), krv u stolici (9,7%), leukopenija (8,7%), crvenilo (8,7%), virusna infekcija
(7,8%), neutropenija (6,8%), prelom kosti (6,8%), bakterijska infekcija (5,8%), i alergijska reakcija respiratornog trakta (5,8%). Ostale posebne napomene navedene su u tekstu koji sledi.
Reakcije vezane za infuziju
U kliničkom ispitivanju REACH, ukupno je 17,5% randomizovanih pacijenata imalo jednu ili više reakcija na infuziju. Nije bilo ozbiljnih reakcija na infuziju, a 2 ispitanika u kliničkom istraživanju u REACH studiji imalo je anafilaktičke reakcije koje nisu bile ozbiljne.
Imunogenost
Antitela na infliksimab su utvrđena kod 3 (2,9%) pedijatrijska pacijenta.
Infekcije
U REACH studiji, infekcije su prijavljene kod 56,3% randomizovanih subjekata koji su primali infliksimab. Infekcije su češće prijavljivane kod subjekata koji su primali infuzije u nedelji q8 za razliku od infuzija u nedelji q12 (73,6% i 38,0%, respektivno), pri čemu su ozbiljne infekcije prijavljene kod 3 subjekta u nedelji q8 i 4 subjekta u nedelji q12 u grupi koja je primala terapiju održavanja. Najčešće prijavljene infekcije bile su infekcije gornjeg respiratornog trakta i upala ždrela, a najčešće prijavljena ozbiljna infekcija bila je apsces. Prijavljena su tri slučaja pneumonije (1 ozbiljan) i 2 slučaja herpes zostera (oba nisu ozbiljna).
Pedijatrijski pacijenti sa ulceroznim kolitisom
Sveukupno, neželjene reakcije prijavljene kod pedijatrijskih pacijenata sa ulceroznim kolitisom u C0168T72 studiji i kod odraslih pacijenata sa ulceroznim kolitisom u ACT1 i ACT2 studijama su uglavnom bile konzistentne. U C0168T72 studiji, najčešće neželjene reakcije bile su infekcije gornjeg respiratornog trakta, faringitis, abdominalni bol, groznica i glavobolja. Najčešći neželjeni događaj je bio pogoršanje ulceroznog kolitisa, čija je incidenca bila veća kod pacijenata koji su primali infuzije na svakih 12 nedelja, u poređenju sa pacijentima koji su primali infuzije na svakih 8 nedelja.
Reakcije vezane za infuziju
Sveukupno, 8 (13,3%) od 60 pacijenata na terapiji su imali jednu ili više neželjenih reakcija na infuziju, sa 4 (18,2%) od 22 pacijenta i 3 (13,0%) od 23 pacijenta u grupama koje su primale terapiju održavanja na svakih 8, odnosno 12 nedelja. Nisu prijavljene ozbiljne neželjene reakcije na infuziju. Sve neželjene reakcije na infuziju su bile blagog do umerenog intenziteta.
Imunogenost
Antitela na infliksimab su do kraja 54. nedelje otkrivena kod 4 (7,7%) pacijenta. Infekcije
Infekcije su prijavljene kod 31 (51,7%) od 60 pacijenata na terapiji u C0168T72 studiji, i 22 (36,7%) pacijenta su zahtevali oralnu ili parenteralnu antibiotsku terapiju. Procenat pacijenata sa infekcijama u C0168T72 studiji bio je sličan procentu pedijatrijskih pacijenata sa Kronovom bolešću, koji su imali infekcije, u REACH studiji, ali veći nego procenat odraslih pacijenata sa ulceroznim kolitisom, koji su imali infekcije u ACT1 i ACT2 studijama. Ukupna incidenca infekcija u C0168T72 studiji bila je 13/22 (59%), odnosno 14/23 (60,9%) u grupama koje su primale terapiju održavanja na svakih 8, odnosno 12 nedelja.
Infekcija gornjeg respiratornog trakta (7/60 [12%]) i faringitis (5/60 [8%]) su bile najčešće prijavljivane infekcije respiratornog sistema. Ozbiljne infekcije su bile prijavljene kod 12% (7/60) pacijenata na terapiji.
U ovoj studiji je bilo više pacijenata u grupi uzrasta od 12 do 17 godina nego u grupi uzrasta od 6 do 11 godina (45/60 [75,0%]) naspram 15/60 [25,0%]). Iako je broj pacijenata u svakoj podgrupi bio suviše mali da bi se doneo konačan zaključak u vezi uticaja uzrasta na bezbednosne događaje, procenat pacijenata sa ozbiljnim neželjenim događajima i prekidom terapije usled neželjenih događaja je bio veći u grupi mlađeg, nego u grupi starijeg uzrasta. Iako je procenat pacijenata sa infekcijama bio takođe veći u grupi mlađeg uzrasta, procenat pacijenata sa ozbiljnim infekcijama je bio sličan u obe grupe. Ukupni procenat neželjenih događaja i reakcija na infuziju je bio sličan između grupa pacijenata uzrasta od 6 do 11 godina i uzrasta od 12 do 17 godina.
Postmarketinško iskustvo
Nakon stavljanja u promet, spontani ozbiljni neželjeni događaji prijavljeni prilikom upotrebe infliksimaba kod pedijatrijske populacije uključuju maligne bolesti, među kojima i hepatosplenični T-celularni limfom, prolazne poremećaje vrednosti enzima jetre, sindrome slične lupusu i pozitivan nalaz auto-antitela (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Neželjena dejstva).
Stariji pacijenti (≥ 65 godina)
U kliničkim studijama za reumatoidni artritis, učestalost ozbiljnih infekcija u grupi pacijenata koja je primala infliksimab u kombinaciji sa metotreksatom bila je veća kod pacijenata od 65 ili više godina (11,3%) nego kod pacijenata mlađih od 65 godina (4,6%). Kod pacijenata koji su primali samo metotreksat, učestalost ozbiljnih infekcija iznosila je 5,2% kod pacijenata od 65 ili više godina u poređenju sa 2,7% kod pacijenata mlađih od 65 godina (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Nije bilo prijavljenih slučajeva predoziranja. Primena jednokratnih doza do 20 mg/kg nije izazvala toksične efekte.
Saharoza; Polisorbat 80;
Natrijum-dihidrogenfosfat, monohidrat; Dinatrijum-fosfat, dihidrat.
Budući da nisu vršena ispitivanja inkompatibilnosti, ovaj lek ne sme se mešati sa drugim lekovima.
Pre rekonstitucije:
3 godine na temperaturi od 2°C do 8°C.
Lek Remicade se može čuvati na temperaturi maksimalno do 25°C jednokratno, u periodu do 6 meseci, ali da se ne prekorači originalni rok upotrebe. Novi rok upotrebe mora biti naznačen na kartonskoj kutiji. Lek Remicade se ne sme vraćati u frižider ako je čuvan van frižidera.
Nakon rekonstitucije i razblaživanja:
Razblaženi rastvor u fizičko-hemijskom pogledu je stabilan do 28 dana na temperaturi od 2°C do 8°C i tokom dodatnih 24 sata na 25 °C, nakon iznošenja iz frižidera. Iz mikrobioloških razloga, rastvor za infuziju treba upotrebiti odmah po pripremi, a za trajanje i uslove čuvanja rastvora pre upotrebe odgovoran je korisnik, a rastvor se ne sme čuvati duže od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, osim ukoliko rekonstitucija/razblaživanje nije sprovedeno pod kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Čuvati u frižideru na temperaturi (od 2 C do 8 C).
Za uslove čuvanja do 25C pre rekonstitucije leka, videti odeljak Rok upotrebe. Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije leka, videti odeljak Rok upotrebe.
Unutrašnje pakovanje je staklena bočica tipa I sa gumenim čepom i aluminijumskim naborima zaštićena plastičnom kapicom.
Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna bočica sa lekom i Uputstvo za lek.
Izračunajte potrebnu dozu i broj bočica leka Remicade. Jedna bočica leka Remicade sadrži 100 mg infliksimaba. Potrebno je da se izračuna ukupna zapremina potrebnog rekonstituisanog rastvora leka Remicade.
U aseptičnim uslovima, treba rekonstituisati svaku bočicu leka Remicade sa 10 mL vode za injekciju, koristeći špric sa iglom promera 21 (0,8 mm) ili užu. Uklonite poklopac sa bočice i obrišite gornju
površinu tupferom natopljenim 70%-tnim alkoholom. Ubaciti iglu u bočicu kroz sredinu gumenog zatvarača i usmerite mlaz vode za injekcije prema staklenom zidu bočice. Pažljivo, lagano promešajte rastvor kružnim pokretima da bi se rastvorio liofilizirani prašak. Izbegavajte produženo ili snažno mešanje. NE TRESITE BOČICU. Nije neobično ako se tokom ovog mućkanja rastvor zapeni. Ostavite rekonstituisan rastvor da odstoji pet minuta. Proverite da li je rastvor bezbojan do svetložute boje i opalescentan. U rastvoru se može stvoriti nekoliko sitnih prozirnih čestica, pošto je infliksimab protein. Ne koristite rastvor ako se u njemu nalaze neprozirne čestice, ili bilo kakve druge strane čestice, ili ako dođe do promene boje.
Rastvoriti ukupnu količinu rekonstituisane doze rastvora leka Remicade na 250 mL sa rastvorom natrijum hlorida 9 mg/mL (0.9%) za infuziju. Nemojte razblaživati rekonstituisani rastvor leka Remicade sa nekim drugim rastvaračem. Razblaživanje se može postići tako što ćete ispustiti količinu rastvora natrijum hlorida 9 mg/mL (0,9%) za infuziju iz staklene bočice ili kese za infuziju od 250 mL koja je jednaka količini rekonstituisanog leka Remicade. Polako dodajte ukupnu količinu rekonstituisanog rastvora leka Remicade u bocu ili kesu za infuziju od 250 mL. Lagano promešajte. Za zapremine veće od 250mL, ili koristite veću kesu za infuziju (npr. 500 mL, 1000 mL) ili nekoliko manjih kesa za infuziju od 250 mL kako biste bili sigurni da koncentracija rastvora za infuziju neće biti veća od 4mg/mL. Ako se čuva u frižideru nakon rekonstitucije i razblaživanja, infuzija mora da dostigne sobnu temperaturu do 25 °C u roku od 3 sata pre 4. koraka (infuzije). Čuvanje duže od 24 sata na temperaturi od 2 °C do 8 °C odnosi se samo na pripremu leka Remicade u kesi za infuziju.
Rastvor za infuziju treba dati u periodu koji ne može biti manji od preporučenog vremena za infuziju (videti odeljak Doziranje I način primene). Koristiti samo set za infuziju sa ugrađenim, sterilnim, apirogenim, filterom koji slabo vezuje proteine (veličina pora 1,2 mikrometara ili manje). Budući da ne postoji konzervans, preporučuje se da rastvor za infuziju počne da se daje što je moguće pre i u roku od 3 sata nakon rekonstitucije i rastvaranja. Ako se ne primeni odmah, trajanje i uslovi čuvanja do primene leka odgovornost su korisnika i ne bi trebali biti duži od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, osim ukoliko rekonstitucija/ razblaživanje nije sprovedeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima (videti odeljak Rok upotrebe) Bilo koja neiskorišćena količina leka se ne sme čuvati za ponovnu upotrebu.
Nisu sprovedene nikakve studije fizičko-biohemijske kompatibilnosti da bi se procenilo paralelno davanje leka Remicade sa drugim agensima. Nemojte davati infuziju leka Remicade istovremeno u istoj intravenskoj liniji sa drugim agensima.
Potrebno je izvršiti vizuelnu proveru leka Remicade da bi se utvrdilo prisustvo čestica ili diskoloracije pre davanja infuzije. Nemojte koristiti ukoliko se u rastvoru nalaze neprozirne čestice, druge strane čestice, ili ukoliko dođe do diskoloracije.
Svu neiskorišćenu količinu lek ili otpadni materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.